Duško Radović, najpoznatiji Beograđanin iz Niša, kako su ga mnogi zvali, danas ima kultni status. Međutim, stariji Beograđani sigurno se sećaju da je pred kraj svog života Duško “skinut” sa repertoara radija Studija B, a i da je potpuno nestao iz javnosti.
Ekspres.net prenosi što se zapravo dogodilo i koga je Duško Radović “uznemirio” svojim tekstom “Kako je ugušen Duško Radović: ovaj citat najveće legende Beograda” Prenosimo u cijelosti:
- “Tog jutra upalio se redakcijski telefon na vrhu Beograđanke, a gotovo nitko nije zapamtio datum, ali, kažu, bilo je to između 1982. i 1983. godine. Beograđani su zvali Studio B. Prošlo je 7.15. Minut, od Duška nije bilo panike, ali je bila tišina, i svi su uzalud slušali – nije se čula ni riječ u valovima koji su se širili od Trača do Kalemegdana, u Beogradu!”, prije nego što ih je probudio promuklim glasom, govoreći ono što su svi mislili, a nisu mogli, ili možda ne bi trebali reći…
Ubrzo je postalo jasno da se taj glas i ono “Dobro jutro Beograde” više ne čuje uživo na Radio Metropolisu. Prije legendarnog pisca, pjesnika, radijskog i televizijskog voditelja Duška Radovića bit će eliminiran veliki broj “nepodobnih” političkih ličnosti, navode iz te stranke. Urbane legende bude Beograđane koji su zaspali u prividnoj tišini osamdesetih. Josip Broz Tito, koji je ostao na vlasti i nakon njegove smrti, pažljivo je pratio što Radović govori na radiju. Pratili su je, iznervirani od ranog jutra.
Jeste li čuli šta je onaj luđak jutros s vremena na vrijeme rekao bivšem gradonačelniku Beograda Branku Pešiću nakon jutarnjeg treninga mozga u zoru u Genijalnom Dušku sa vrha „Beograđanke“, požalio se Od.Duškove opaske i aforizmi uznemirili su Stambolika. Jednom, dok je s društvom u kabini ispijao nekoliko čaša vina, pohvalio se: “Radović ne pazi šta priča, a sutra ću morati da mu čupam uši”, rekao je za Ekspres Toussaintov brat Brana Radović. . ovaj joj je detalj otkrio očevidac nakon Duškove smrti.
Rekao je da su Duškove riječi na radiju ulile žuč u stranku: “Ako možemo i moramo bez Tita, možemo i bez mnogih drugih ljubomornih ljudi”. Stvari postaju ozbiljne. Radović će uskoro postati glavna tema u Centralnom komitetu Komunističke partije Srbije. Evo snimka poslednje emisije “Dobro jutro Beograde”:
- Prezidij CK SKS, održan 8. studenoga 1982. za “ispitivanje ideološko-političkih pitanja tekuće informativne djelatnosti” objavio je svoje zaključke 16. studenoga.”Aforizmi u popularnoj satiričnoj emisiji “Dobro jutro, Beograde” u posljednje vrijeme sve više se karakteriziraju kao političke poruke, sa snažnom moralno-huškačkom pozadinom. Sadržaj tih poruka ponekad je izrazito destruktivan i neprihvatljiv. Potrebno ih je nositi van je da je “potrebno detaljniju analizu ideološkog usmjerenja takvog djelovanja”.
Emisija je ubrzo ugašena. Međutim, stranka se suočava sa značajnim pritiskom javnosti. Publika se bunila, zvala, bunila se, tražila Duškov povratak. No, i Stambolić je bio uporan. “Ako treba, zatvoriću i Studio B”, rekao je šef stranke u telefonskom razgovoru s Radovićem!
Nakon tog razgovora Dušku je bilo jasno da mora prihvatiti ovu odluku, a to je učinio prvenstveno zato što mu se jako dopao Studio B. Nije želio da njegove kolege ostanu bez posla, nije želio da njegove kolege ostanu bez posla. da izgube posao.” Drugo, on je domoljub, i to vrlo pametan čovjek, koji zna da nema puno pametnih ljudi, ali su oni vrlo moćni. “, prisjeća se Brana Radović
Stambolić se ubrzo pokajao. Shvatio je da bi ukidanjem Duškove emisije stranci bilo više štete nego koristi, pa je krajem 1983. zamolio Radovića da se vrati u njegovu emisiju. Odgovorio je u svom stilu: “Ja sam mali na radiju, ali nisam taj koji ga može uključiti i ugasiti pritiskom na dugme. Radoviću je zdravlje već narušeno nakon ukidanja emisije, on je ozbiljno bolestan.”
– Duško je već bio bolestan, a onda ga je uhvatio stres i šok zbog otkazivanja emisije. Razbolio se. Nismo odmah znali što je to. Imao je upalu leđne moždine, bolest uzrokovanu: Liječnici objašnjavaju da je Blarney rekao da je Aristotel Onassis umro od iste bolesti od koje je bolovao i njegov sin kada je poginuo u avionskoj nesreći te da nije bilo načina da se Duško spasi i da je umirući polako pred našim očima”, rekao je Branagh.
- Dušan Radović preminuo je 16. kolovoza 1984. godine. Sahrani je prisustvovalo 10.000 ljudi i tko zna koliko policajaca. Iza svakog ugla čulo se šištanje i zujanje radio veza. Cijeli Beograd došao je ispratiti legendu. “Za mog brata i Srbiju, ljudi ne bi trebali činiti zločine. Ipak, Srbija se odužila Dušku. On je u udžbenicima, djeca znaju tko je, škola se zove po njemu, nosi njegovo ime. Imam svoje pozorište i neke ulice nose njegovo ime, ali ne čuvam slučajno knjigu koju je Blanko Čopić poklonio svom bratu i napisao mu posvetu do kraja, a zadesila ih je slična sudbina.
neću više govoriti“Kada nije mogao raditi, rekao je: “Neću više!” “Kasnije su mu neki političari, na zahtjev naroda, govorili da radi, ali on nije htio. Nije htio. Rekao je da se želi povući. Lakše se povući iz javnosti nego povući obećanje. dječji pjesnik, ali nije bio Narodna igra s:
Dobij i daj, Spavaj s mačkama, Pali i gasi pritiskom na gumb Ne znamo točno što je rekao u tom trenutku, možda tako nešto. : „Ovo ti je super, po tvom mišljenju, dobro živiš. Trebalo bi bolje živjeti, ali nam smeta naše mišljenje” – piše u “Večernjem”, međutim ta “šutnja” mu je mnogo teže pala nego da bude primijećen.
Tko može umaći smrti…Nakon što je emisija otkazana, teško se razbolio.Nakon teške operacije dočekao ga je i Milovan Vitzović. Izgubio je snagu, ali ne i duh – čak i na samrtnoj postelji nastavio je izlijevati životnu mudrost u duhovitim komentarima.”Pokušala sam mu reći da izgleda dobro. Nije mi dopustio – na crnohumoristički način: ‘Tko izbjegava smrt, protivi se napretku i boljoj budućnosti’. Ostala sam bez riječi i osjećala sam se loše! Sada sam liječena, tu je granica između bolesti i zdravlja”.
