Legendarni vaterpolista Igor Milanović bio je izvanredan u bazenu, hrabro se suočavao sa svakim protivnikom, ali najvažniju utakmicu vodio je u svom privatnom životu, kada se njegova voljena Nataša borila sa teškom bolešću koja je došla iznenada i brzo je odnela, ostavljajući malo prostora za borbu. Kada je izgubio najveći oslonac u životu, svoju suprugu, dugo je bio beznadežan i lutao, sve dok ponovo nije pronašao sreću – uz njenu najbolju prijateljicu. Mnogi su mu zamerili taj potez, ali nakon što je ispričao svoju priču, gotovo svi su ga razumeli.
Naime, kroz svoju igračku karijeru osvojio je brojne cijenjene naslove. Kao jugoslavenski reprezentativac pridonio je pobjedama koje su osigurale dva zlatna olimpijska odličja, jedno na Igrama 1984. u Los Angelesu i drugo na Igrama 1988. u Seulu. Osim toga, osvojio je medalje i na Svjetskom i na Europskom prvenstvu, učvrstivši svoj status jedne od najznačajnijih ikona sporta.
- Temelj njegove trenerske filozofije je disciplina, timski rad i predanost stalnom usavršavanju. Nadalje, poznat je po usmjeravanju svojih napora prema obitelji, bavljenju kreativnim aktivnostima kao što je sviranje gitare i održavanju aktivnog načina života. Trenutno je jedan od najcjenjenijih autoriteta u ovom sportu, koji svojim znanjem i iskustvom neprestano obogaćuje vaterpolo.
Tijekom karijere odigrao je 349 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije, postigavši impresivnih 540 golova. Dana 13. svibnja 2006. počašćen je uvođenjem u Kuću slavnih vaterpola. Međutim, unatoč uspjehu na profesionalnom planu, njegov osobni život suočio se sa značajnim izazovima.
Naime, njegov mladenački odabir romantične partnerice zaokupio je javnost. Uspješno je plijenio naklonost jedne od naših najljepših glumica Branke Katić. Ipak, ta je veza bila kratka, iako je istaknuo da su nastavili održavati odličan odnos.Pravu sreću otkrio je uz suprugu Natašu s kojom je dobio dvije kćeri – Isidoru i Irinu. Njihov obiteljski život bio je idiličan sve do trenutka kada je Igorova supruga doznala za poražavajuću dijagnozu.
– Putanja mog života odvijala se na način koji nisam očekivao. Doživio sam vrlo sretan brak, ali sada sam sam s dvoje djece nakon Natashine smrti od raka. U ovom se trenutku borim artikulirati bilo što značajno. Može li se doista shvatiti gubitak kamena temeljca vlastitog postojanja? Postoji praznina, rana koja ostaje nezacijeljena. Jedva dolazim k sebi i još uvijek nisam siguran u svoje trenutno stanje.
- San mi izmiče; Ili mi je teško zaspati ili ostajem potpuno budan. Situacija je daleko od jednostavne. Svako jutro se probudim kao sjena samog sebe, kao da ovaj život ne pripada meni, ispričao je tada Igor. Istaknuo je da je nakon Natashine smrti 2012. pretrpio duboku patnju. Međutim, neočekivano, blizak prijatelj njegove pokojne supruge pružio mu je obnovljenu snagu, utjehu i podršku. Razvio je emotivnu vezu s Ivanom Đakonović, profesoricom talijanskog jezika, koja mu je probudila vjeru u život.
Dijelio sam izvanredan odnos s Natashom, karakteriziran ljubavlju, poštovanjem i potpunom iskrenošću. Vjerovao sam da sam našao doživotnog suputnika i partnera. Njezina me smrt duboko pogodila; Izjedali su me bijes i ljutnja, usmjereni na svijet oko mene. Tražio sam oprost i od Boga i od nje. Unatoč tome, život je doista neobičan, a njegovi darovi mogu biti duboki; Bog me blagoslovio najljepšom prisutnošću, moja Ivana. Ušla je u moj život na jedinstven način, jer je bila prijateljica moje pokojne supruge. Možda se ovo putovanje čini neobičnim, ali mi se pružila prilika dijeliti život s takvim pojedincem i to je privilegija, kako je svojedobno rekao u intervjuu za „Gloriju.
Nadalje je istaknuo kako ga oduševljava kvaliteta Ivanine brižne naravi.Pokraj mene je osoba posvećena brizi za one u svojoj zajednici tijekom cijelog dana. Ova predanost ne odnosi se samo na djecu i mene; obuhvaća njezine kolege iz različitih škola u kojima predaje, kao i učenike koji kod nje vikendom pohađaju satove tenisa. Osim toga, brine se o prodavačicama na tržnici i radnicama koje su zaposlene preko puta naše zgrade, iako nemaju direktne veze s nama. Njezina velikodušnost uključuje donošenje pite, jogurta ili piva kako bi se osvježili. Njihovo čuđenje takvom ljubaznošću je opipljivo. “To je doista izvanredno”, zaključio je.
