S 15 godina pjevač Jašar Ahmedovski odlučio je otići u Sarajevo kako bi se okušao u glazbenoj karijeri. Ostao je kod rođaka koji ga je odveo u lokal u kojem je nastupao Halid Bešlić. Portal Biografija.org piše da se Halid oduševio kada ga je čuo kako pjeva i da je svoj prvi posao našao u bašti ribljeg restorana.
Jaisal je od gazde tražila dvostruki honorar, ali je zato restoran uvijek bio pun mušterija. Paralelno je studirao i medicinu, jer je njegov otac, liječnik po struci, želio da Jašar nastavi obiteljsku tradiciju. No, završio je samo dva razreda i posvetio se glazbi.
- Njegove koncerte uvijek su posjećivali profesori škole koju je pohađao, među kojima su Mile Kitić, Šerif Konjević, Šaban Šaulić i drugi. Kada je Šaban čuo Jašara kako pjeva njegovu pjesmu, predložio mu je da dođe u Beograd, što je i učinio.Njegova karijera tada je krenula uzlaznom putanjom te je u Beograd doveo brata Ipčeta koji je također doživio uspjeh. No, nedugo zatim njegov brat je poginuo u prometnoj nesreći.
Emotivno mi jako nedostaje. Pokušavam sve prebroditi na što bezbolniji način. Ovo je moja bol i bol svih koji ga vole. Ponosan sam što su njegove pjesme i dalje popularne i sretan sam. Kad god bih negdje zapjevao neku njegovu pjesmu, uvijek bi se začuo jak vrisak i srce bi mi bilo puno. Prošlo je 28 godina od njegove smrti. I dalje ga vole i poštuju. Ta se bol može smanjiti za neke, ali nikada ne nestaje. Život mi se stvarno promijenio. Ali moramo preživjeti, što da radimo – na pitanje je li istina da četiri godine nije mogao pjevati Ipchet, odgovorio je: Njegove pjesme nisam dugo mogla čuti na radiju, a kamoli otpjevati, i to me rasplakalo.
- Bio sam mu uzor, doveo sam ga u Beograd, bio odgovoran za njega, trudio sam se poštovati pravila života. Loše je naravi i jako brzo vozi. Stalno sam se svađao s njim oko toga i čak bih odvezao auto negdje na autocestu da nije usporio. Takav je on i nažalost tako je završio, ali kad čujem njegove pjesme, da.
Ponijele su me emocije. Nažalost, u trenutku njegove smrti umrli su mu otac i majka – s knedlom u grlu tada je ispričao Ahmedovski koji je sa 18 godina upoznao sadašnju suprugu Snežanu, koja je došla s prijateljima. Slušaj ga. Hodali su dvadeset godina i kasnije se vjenčali.
Moja najveća ljubav i podrška u životu je moja supruga Snežana. Zajedno smo od 1982. i u braku smo 20 godina. Odlučili smo se vjenčati jer su me mediji stalno zvali “vjerenica”, ali ako postoji ljubav, papir mi ništa ne znači. Imajući malo slobodnog vremena, rekla sam “hajde da se vjenčamo”. Svadbe ne radim jer sam pjevala na previše svadbi i dosta mi je toga. Upravo smo napravili ručak.
Sretni smo zajedno, stalno putujemo i uživamo. Jedino što nam nedostaje su djeca. Pokušavali smo, hodali, ali bezuspješno. Ne možemo imati djecu. To je naša velika želja. Razmišljali smo i o posvojenju, ali tu je papirologija jako komplicirana. Da budem iskren, još nisam odustao od te ideje. Voljela bih posvojiti dijete i odgajati ga. Jako sam vezan za svoju djecu, posebno za braću i prijatelje.
