Šta je to imala u sebi Milica koja je Andrića kao neženju u 66. osvojila: Bila je tuđa žena za kojom je čeznuo nobelovac

Ivo Andrić, značajna ličnost srpske književnosti, ne samo da je imao zapaženu karijeru pisca i diplomacije, već je doživio i intrigantan romantični život. Njegovo zajedništvo s Milicom Babić primjer je ideje da prava ljubav nadilazi godine i da strpljenje doista može biti nagrađeno.

Romantična pripovijest Ive Andrića i Milice Babić.Unatoč tome što je do 66. godine života ostao neženja, Andrića nije zaobišla ljubav. Brojne žene obasjale su njegove godine samoće, ali samo jedna ostavila je upečatljiv dojam – Milica Babić, njegova jedina zakonita supruga, na koju je čekao čak 20 godina. Tko je bila žena koja je zarobila srce ove cijenjene spisateljice?

• Milica, porijeklom iz Bosanskog Šamca, školovala se na Školi primijenjenih umjetnosti u Beču, a stažirala u Parizu. Radila je kao predavač na Višoj ženskoj stručnoj školi u Beogradu i bila prva školovana kostimografkinja u Narodnom pozorištu. Andrića je privukla njezina karizma i elegancija, a njihove zajedničke kvalitete suzdržanosti i dostojanstva u interakciji s drugima dodatno su produbile njihovu vezu.

Skup koji je promijenio cijelu situaciju.U ateljeu slikarke Leposave Bele Pavlović, u Jevremovoj ulici, Andrić je sreo Milicu. U to vrijeme bila je zaručena za Nenada Jovanovića, svoju mladenačku simpatiju iz Tuzle. Gracioznog stasa i, kako ju je okarakterisao, „nogi kao u srne“, Milica je ostavila dubok utisak na pisca.

Tijekom godina njihov se odnos razvijao usred složenosti ljubavnog trokuta. Andrić je njegovao prijateljske veze s bračnim parom Jovanović, zbog čega je Nenadu ponudio ulogu atašea za tisak tijekom njegova diplomatskog mandata u Berlinu. Za to vrijeme Milica se fotografirala uz Hitlera, Goebbelsa i Goeringa dok je pratila Nenada na službenim događanjima. Međutim, 1942. Nenada je Gestapo uhitio pod sumnjom da je britanski špijun, što je rezultiralo deportacijom u logor iz kojeg se više nije vratio.
U konačnici ujedinjeni.

• Nakon dva desetljeća iščekivanja, Ivo i Milica sklopili su brak 27. prosinca 1958. godine u općini Stari Grad. Život su dijelili u stanu na današnjem Andrićevom vencu, a tri godine kasnije Milica je stajala uz Andrića na vrhuncu njegove karijere – dodjeli Nobelove nagrade za književnost u Štokholmu.

Milica je u dvoranu ušla u plavoj balskoj haljini s dijamantnom mašnom u kosi, držeći Ivu za ruku dok je orkestar izvodio sevdu Kad ja pođoh na Bembašu. U tom trenutku Andrić je održao svoj glasoviti govor pod naslovom “O priči i kazivanju”, čime je svoje ime urezao u anale književne povijesti. Ljubav koja nadilazi obično.

Milicu je on nazvao “Jelena, nestala žena”. U njihovoj prepisci, koja je poslužila kao poveznica njihove ljubavi, on ju je oslovljavao s “Lijepa”, dok je ona njega oslovljavala s “Mandarin”. Njihovu vezu karakterizirale su intenzivne strasti, ali i osjećaji krivnje, koje je Andrić artikulirao rečenicom: „Često mi se čini da sam gori i slabiji od posljednjeg među ljudima.Smrt Milice 24. ožujka 1968. u obiteljskoj kući u Herceg Novom prekinula je njihovu ljubav. Prvi srpski školovani kostimograf sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju, gdje će sedam godina kasnije biti postavljena urna Ive Andrića.