30. rujna 2000. za dvije mlade djevojke iz Rusije bio je kao i svaki drugi dan. Nakon toga, Elena, koja je imala 17 godina, i Ekaterina, koja je imala 14 godina, bile su najbolje prijateljice i namjeravale su proslaviti blagdan Mučenika vjere, ljubavi i nade, ali ono što su slijedile u godini bit će zapamćeno u modernoj Rusiji. kao jedno od najbolnijih iskustava koje su doživjeli stanovnici 150 kilometara udaljenosti od Moskve.
Kada su se vraćali kući sa slavlja, jedan od njih, stariji muškarac, prevezao ih je. Riječ je o Viktoru Mokhovu, tvorničkom radniku iz ruske oblasti Ryazan, kojeg su novinari te priče nakon što je cijela stvar izašla u javnost prozvali “Skopinovim luđakom”. Kako je on bio u automobilu s mladom ženom po imenu Jelena? Badukinu, koju osim Katje i Lene opisuju kao našu romantičnu partnericu, ništa se nije činilo čudno i zastrašujuće. Bit će očito da je Jelena bila samo mamac za njihovu četverogodišnju robiju, a užas koji će doživjeti bit će nestvaran.
- Viktor je mladim ženama u svom vozilu dao čašicu votke. Na putu kući, stao je. Međutim, dvojica prijatelja nisu shvatila da je alkohol u kombinaciji sa sedativima, zbog čega su brzo zaspali. Kad su se probudili, čekala ih je noćna mora.Podnožje od tri metra ispod zemlje, odakle se nitko nije mogao čuti njihov zov ili krik, postalo je njihov pakao na Zemlji naredne četiri godine.
Prostor za mučenje i silovanje djevojaka osmislio je sam Viktor, a prostorija u kojoj su živjele više od desetljeća bila je duga svega 9 metara.Kasniji izvještaji o svjedočanstvima otetih djevojaka pokazuju da ih je Victor svakodnevno maltretirao gumenim crijevom, a napravio je i posebnu sobu s nasilnim odnosom s njima koju je oblijepio posterima iz pornografskih časopisa.
Ako bi se borili, ne bi im dao hranu i isključio bi grijalicu tijekom hladnih ruskih zima. Osim toga, pokušao bi ograničiti njihovu opskrbu kisikom u određeno vrijeme ispuštanjem plina kako bi ih učinio ustajalima. Imali smo dvije vreće za spavanje, spavali smo zajedno. U početku smo cijeli dan provodile zajedno plačući jedna drugoj u zagrljaju. Nakon šest mjeseci počeli smo sastavljati krevet, čistiti ga i raditi bilo što što bi se smatralo tipičnim, kako ne bismo razmišljali o tome što proživljavamo.
- Unatoč smrti od straha, nisu napustili vjeru u čovječanstvo niti nadu da će jednog dana biti spašeni ili da će jednostavno pobjeći.Nadali smo se da će nam jednog dana dopustiti da odemo, unatoč njegovim izjavama: “Zašto bih te pustio?” Tebe je puno teže ubiti”. Ipak, nismo gubili nadu, uvijek smo sa sobom imali papirić na kojem su bili naši podaci i poruka, da je bilo prilike da potražimo pomoć, mi bismo to učinili. Ovo kaže Elena.
Vrijeme su posvetili vježbanju i pisanju pjesama, a sve to imalo je za cilj održati njihovo mentalno zdravlje, a ne voditi u očaj. Victorova mekoća s vremenom je postajala sve veća, 1. svibnja 2001. dao im je crno-bijeli televizor, a potom i uređaj za video snimanje. Time je zapravo zapečatio vlastitu sudbinu, a djevojkama dao način da pokušaju pobjeći.
I dok su nestrpljivo pratili svaku televizijsku emisiju, kako bi barem malo skrenuli misli s užasa s kojima su se susreli, vidjeli su emisiju o Sabine Darden, ženi koja je u Belgiji uspjela pobjeći svom zlostavljaču.
Za to vrijeme već ih je počeo puštati tijekom večeri da vježbaju, a sve u namjeri da se sprijatelje s novom djevojkom u okolici i natjera je da ode u jamu pakla u kojoj su se prethodno brijali. sami su se dosjetili da joj daju kasetu sa snimljenom video porukom koju bi proslijedili policiji.
- No, taj je plan uspio i policija je 26. travnja 2004. u podrumu pronašla oca djevojčica ispasila ih. Koža im je bila zelena, mirisali su na plijesan, a Lena, koja je tada bila trudna s Victorovim trećim djetetom, nije mogla izdržati svoju težinu. Promatrali su sunce prvi put nakon gotovo četiri godine. Beba koju je tada nosila bila je mrtva, a što se dogodilo s ostalo dvoje djece koje je rodila, nikada nije saznala.
I dok sam bila trudna s djecom, nisam ih smatrala djecom, nego stranim predmetima koji su mi bili nabijeni. Nemam suosjećanja za njih, rekla je Elena koja je u jednom trenutku namjeravala pronaći njihovu djecu. Međutim, policija u tome nije uspjela.Lena i danas nije sigurna bi li bilo bolje da je sve ovo drugačije završilo ili bi više voljela da ih je jednom srela. Razumijem da bi me gadila djeca, njihovo je rođenje bilo tako nesretno. Nasuprot tome, ja sam ih rodila”, bila je iskrena.
Zločinac je dobio 17 godina radnog logora i dvije godine zatvora, a pred sudom je javnosti objasnio da želi povećati natalitet Rusije i imati puno djece.Pušten je iz zatvora 3. ožujka 2021., ali je i dalje bio pod nadzorom vlade do 2027. To znači da od 22 do 6 ujutro neće moći napustiti mjesto prebivališta niti posjećivati određena događanja, niti će mu biti dopušteno da bez odobrenja MUP-a napusti okrug Skopin Rjazanske oblasti.
