Ubrzo nakon poroda, Vesna, Nebojšina supruga, preminula je od posljedica komplikacija na bubrezima. Dijete koje je rodila rođeno je prerano, na početku sedmog mjeseca. Osim što se borio s gubitkom supružnika, Nebojša je bio primoran brinuti o njihovoj kćeri, koja se suočavala s izazovima koji su proizašli iz njezina preranog rođenja, a istovremeno se suočavao s realnošću da je sada samo on odgovoran za njezin odgoj.
Beograđanin Nebojša V. u 47. godini života susreo je ženu u kasnim tridesetima, u kojoj je odmah prepoznao svoju idealnu partnericu.”Bila je to, kako se kaže, ljubav na prvi pogled. Odmah sam prepoznala da je ovo trenutak. Oboje smo napredovali u svojim profesionalnim životima i željeli smo imati dijete bez odgađanja. Naravno, postojale su određene stvari koje smo trebali adresu, ali naša želja za djetetom je bila odmah”, navodi Nebojša.
- Ipak, težnja za skladnom obitelji brzo se raspala. Tijekom trudnoće, Nebojina supruga je doživjela komplikacije na bubrezima, zbog čega je liječničkom timu prioritet bilo njezino preživljavanje. Nažalost, beba je prijevremeno rođena sa sedam mjeseci, teška samo 980 grama. Tragično, Nebojina supruga preminula je nedugo nakon poroda.
S djetetom sam se našla u nepoznatoj nevolji. Brojni prijatelji koji su prigrlili očinstvo podijelili su kako je dolazak djeteta duboko zapanjujući; netko iznenada ima ovisno biće u kući, nesposobno za brigu o sebi i zahtijeva stalnu pažnju. Osjećala se težina te odgovornosti, unatoč željenom djetetu i podršci roditelja i sestre, napominje.
U prvim mjesecima nakon smrti supruge, Nebojša je proživljavao duboku tugu. Zbog preranog rođenja male Milice česti odlasci liječnicima postali su svakodnevna obaveza, što je doprinijelo da Nebojša postupno padne u melankoliju.U početku sam se našao u stanju “vegetacije”, jer su moje odgovornosti bile usredotočene na brigu o djetetu i odlazak na liječničke preglede. Za to sam vrijeme zanemario vlastite potrebe, što je rezultiralo značajnim gubitkom težine sa 100 kilograma na 72. Nakon gubitka supruge, ušao sam u bolovanje koje je trajalo pet godina.
Tek kad su prošla tri mjeseca, prvi sam se put odvažio izaći izvan svoje kuće, a bliski me prijatelj gotovo natjerao da prošetam susjedstvom. Kad je dijete navršilo osam mjeseci starosti, nerado sam krenula na poslovni put, lišena ikakve motivacije za aktivnosti. Promišljajući sada o tom razdoblju, prepoznajem da sam bila u stanju povlačenja, a dijete mi je bilo jedina slamka spasa koja me spriječila da se potpuno zatvorim, priznaje.
- Putovanje u Bruxelles označilo je značajnu prekretnicu u njegovom životu. Tek u tom gradu počeo je doživljavati preporod duha. Po dolasku u Bruxelles brzo je prepoznao dubinu svoje čežnje za svojim djetetom. Nevjerojatno, našao se kako čvrsto spava u hotelu, unatoč nepoznatom krevetu. Osim toga, vratio mu se apetit. Kupovao joj je darove bez obzira na veličinu ili težinu; jednostavno je odabrao predmete namijenjene djevojkama. Putovanje u Bruxelles ga je pomladilo i tamo je shvatio svoju novootkrivenu obvezu da prihvati život, kako sam objašnjava.
Kako bi se u potpunosti mogao posvetiti maloj Milici, Nebojša je zaposlio ženu koja mu pomaže u kućnim poslovima. Unatoč ponudama podrške svih bliskih poznanika, radije je samostalno preuzeo odgovornost za kćer.- U tom razdoblju stiglo je proljeće pa smo kćer i ja krenuli zajedno u šetnje istraživati grad. Uhvatio sam se kako cijenim svaki trenutak proveden s njom, navodi.S vremenom je Nebojša razvio toliko duboku privrženost svojoj kćeri da je pomisao na to da će biti odvojen od nje dulje od dva dana postala nezamisliva.
Postalo mi je nezamislivo izdržati tako dugu odsutnost iz njezine prisutnosti. Naravno, morao sam joj dopustiti slobodu da putuje s djedom, bakom i tetom; bez obzira na to, jako mi je nedostajala, kaže. Nebojša je bez trena oklijevanja preuzeo obaveze i oca i majke. Nisam bio voljan prepustiti njezinoj baki i teti njezino obrazovanje u određenim stvarima. Umjesto toga, odlučila sam je kultivirati u otpornu osobu sposobnu biti samodostatna, a istovremeno prihvaćajući njezinu nježnost kao djevojčice. Pojam roditelja koji se odriču svog djeteta nešto je što nikada neću shvatiti.
- Dijete utjelovljuje čistoću i nevinost, a odgovornost je roditelja njegovati i oblikovati to biće. Ovo dijete je bilo moja želja. Nakon smrti moje supruge, zabio sam glavu u pijesak, nesposoban se suočiti s veličinom svog gubitka. Dok su drugi izrazili veću zabrinutost za moju dobrobit nego za dobrobit djeteta, Prepoznao sam potrebu distanciranja. “Bilo je to za njeno dobro”, tvrdi ovaj neustrašivi otac.
Nebojša je prepoznao da se kći oslanja samo na njega, isključujući ostale članove obitelji, te je odlučio osigurati joj dobro u slučaju njegove prerane smrti.Došao sam do spoznaje vlastite smrtnosti, uvidjevši da smrt može nastupiti u trenu, što me potaknulo da joj osiguram budućnost. Djed i baka su poodmaklih godina, a moja sestra, koja bi je nesumnjivo čuvala, ima dvoje djece o kojima se sama brine. Počeo sam sebe doživljavati kao pojedinca čije je postojanje svedeno na svrhu. Moja je svrha bila voditi svoje dijete, njegovati ga i dati joj nadoknadu za gubitak koji je doživjela dolaskom na ovaj svijet, pojašnjava.
U vrijeme ženine smrti, Nebojša je doživljavao cvjetajuću karijeru; međutim, donio je namjernu odluku odustati od profesionalnog napredovanja kako bi bio prisutan svojoj kćeri. “Nije bilo alternative”, razmišlja. “Odmah sam prepoznao što mi mora biti prioritet. Posvetio sam joj se u potpunosti; zajedno smo putovali na odmore i uživali u zimskim izletima, provodeći kvalitetno vrijeme u društvu. Posjećivao sam sve njezine događaje, sudjelovao na roditeljskim sastancima i pozorno slušao kad god je razgovarala sa mnom, nastojao sam osigurati da ona ne osjeti odsutnost roditelja – naprotiv, nastojao sam da osjeti moju prisutnost, moj interes, i moja ljubav”, navodi on.
Milica trenutno ima osam i po godina i trenutno je upisana u drugi razred osnovne škole; on tvrdi da nastoji ispuniti uloge i oca i majke za nju.Naš odnos se može okarakterizirati kao poluprijateljski. Kao netko tko se drži tradicionalnih vrijednosti, smatram da je razlika između roditelja i njihove djece ključna, dok istovremeno njegujem srdačan odnos sa svojim djetetom. Zajedno čitamo bajke i priče, a meni je uvijek na prvom mjestu bila iskrenost u našim odnosima. Svjesna je okolnosti koje okružuju njezinu majku; Dao sam joj sveobuhvatno objašnjenje i osigurao da se ne smatra odgovornom za majčinu smrt, iako je važno da zna o njoj.
- Unatoč tome, ključno je potvrditi autoritet i uspostaviti jasne granice, jer to služi njezinom najboljem interesu. Bez takvih ograničenja, situacije mogu vrlo brzo postati nekontrolirane, kako on objašnjava.Osim ispunjavanja obaveza oko kćeri, Nebojši je na prvom mjestu bilo i vlastito dobro. Odlučio je potražiti pomoć psihologa kako bi riješio nemir koji ga je zahvatio.
Odgojen sam u obitelji koju karakteriziraju jake veze među članovima. Na pitanje jesam li nastavio dalje, odgovaram izjavom da je nemoguće istinski preboljeti nekoga koga volite; na primjer, nisam se pomirio ni s gubitkom djeda koji je preminuo 1984. godine. Nakon smrti supruge, prepoznao sam potrebu potražiti pomoć. Stoga sam se obratio psihijatru, cijenjenom stručnjaku za obiteljsko žalovanje.
Od mene se tražilo da se “prepakiram”, dopustivši da oni iz moje prošlosti ostanu u prošlosti. Međutim, to ne znači da su zaboravljeni. Psihijatar mi je dao zadatak da zapišem sve što želim prenijeti pokojnoj Vesni, potaknu me da izrazim tugu, očistim svoj duh i naposljetku idem naprijed.Ostala sam sjediti s papirom ispred sebe, slažući i odbacujući svoje misli kroz gužvanje, plač i trganje, dok na kraju nisam upisala jednu rečenicu: “Vesna, ako nas promatraš, vjerujem da si zadovoljna načinom na koji njegujem naša kćer.
Prvih godinu dana nakon ženine smrti, Nebojša nije razmišljao o ljubavnoj potrazi. Tek nakon godinu i pol dana od njezine smrti počeo se družiti sa ženama.Nisam navikao na samoću, a možda sam gajio i strah od samoće, zbog čega sam se upustio u vezu sa ženom koja mi nije bila istinski kompatibilna. S obzirom na naš nedostatak kompatibilnosti, veza se brzo zaključila. Slijedom tog iskustva došao sam do spoznaje da ništa nije zajamčeno, pa sam se upustio u nekoliko kratkih veza lišenih pritiska i obaveza, navodi.
Pukom slučajnošću naišao je na ženu s kojom je bio u vezi posljednje tri godine. “Ni u jednom partneru kojeg sam imao nikada nisam tražio repliku svoje supruge, već sam tražio nekoga tko bi bio kompatibilan sa mnom. Naše su životne priče nevjerojatno slične. Natasha je samohrana majka desetogodišnjeg djeteta. staru kćer, i nakon što sam to saznao, odmah sam joj ponudio svoju pomoć.
U početku smo bili prijatelji, a onda se naša veza produbila. Nadopunjujemo se, a ona je ispunila praznine i u mom i u životu moje kćeri. Zauzvrat, njezino je dijete u meni dobilo očinsku figuru. Posebno mi je drago što su naše kćeri razvile čvrsto prijateljstvo i što brinu jedna za drugu. S Natashom ponovno doživljavam osjećaj da sam dio jedne cjelovite obitelji”, kaže Nebojša.
