Nino Rešić, pravim imenom Amir Rešić, bio je jedan od najpopularnijih pevača narodne muzike, čije pesme i danas neizostavno prate svako slavlje. Njegov prepoznatljiv glas, emotivna interpretacija i pesme koje su često govorile o ljubavi i bolu učinili su ga velikom zvezdom devedesetih godina. Ipak, kasnije se suočio s borbom protiv poroka i teretom slave.
Preminuo je od perforacije gušterače 18. listopada 2007. u Općoj bolnici Bijelina (dva sata nakon prijema) zbog dugotrajnog prekomjernog pijenja. Imao je 44 godine). Pokopan je na groblju Urie u Dubici, Kozáska.
- Preobratio se zbog svoje karijere. Jedan od najvažnijih i najkontroverznijih trenutaka u njegovom privatnom životu bilo je njegovo obraćenje na religijska uvjerenja. Iako je rođen kao musliman i kršten kao Amir, Nino je kasnije prihvatio pravoslavlje i krstio se, što je izazvalo značajnu pozornost javnosti. Taj je potez izazvao brojne polemike, no Nino je često govorio da je to osobna odluka vođena njegovim duhovnim putem. No, šuška se i da se na takav potez odlučio iz tržišnih i karijernih razloga.
Ime mu je bilo Nikolaj i nadimak Nino, ali je 2004. ponovno promijenio ime u Amir Rečić.Kako su izgledali posljednji sati Nina Rečića?Nermin Ademović bio je bivši trener Nine Rešića i s njim je proveo posljednje sate njegovog života.
– Ne mogu više slušati laži Sandre Rešić. Bodove osvaja hvaleći se da je bila s Ninom u Bijeljini do samog kraja, ali sve je to laž. Tvrdi da zna od kakve torture joj je otac umro, ne znam na čemu je ta ta tvrdnja, a nije ni bila s njim kad je umro. Cijela ova nesretna situacija dogodila se u roku od nekoliko dana i nitko nije sumnjao da će se Ninu dogoditi ono najgore – rekao je Admovich u emisiji “E-tournej”.Opisao je teške epileptičke napadaje.
– Bila je 2007. godina i Nino je najviše vremena provodio u Bijeljini, gdje smo radili na njegovom novom albumu. Momak po imenu Nebojša i ja bili smo jako bliski s Ninom i pomagali smo mu kroz njegovu karijeru, ja sam uglavnom vodio administrativne poslove, a Nebojša ga je vozio na svirke i gdje god je trebao. Sjećam se da sam sad, 18. listopada, dobila poruku:
- “Brate, Nino je danas bio bolestan, bili smo kod doktora i preporučio mu je hospitalizaciju, ali Nino nije htio, molim te, dođi k sebi ostani kod njega večeras jer imam radne obaveze” Negdje pred večer krenuo sam s prijateljem Vidom u Bijelinu, misleći da je Nino malo prehlađen, ništa ozbiljno kad smo stigli. Tamo je Neboisa žurio na posao, a Nino je spavao u svojoj sobi, tada nam je Neboisa rekao da mu otvorimo prozor jer bi svakih pola sata doživio užasan napad tako da je to dašak svježeg zraka”, rekao je Ademovich.
Te noći Nino nije mogao ni ustati, pa su ga u kolicima odvezli u bolnicu, ne znajući da iz njih više nikada neće izaći – Nino nije htio ići liječniku, iako je mogao. Jaka bol i česti napadaji. Oko 10 sati navečer već mu je bilo jako loše i ja sam rekao: “Nino, idemo doktoru, neću te više slušati, sad bi mogao s nama na pregled.” teško hoda, uz našu pomoć ušao je u auto i odvezli smo ga u bolnicu u Bijeljinu, gdje su nam rekli da ga odmah odvezemo na operaciju.
Više nije mogao hodati pa smo ga stavili u kolica i brzo odvezli na odjel. Tamo nas je čekao liječnik i pitao pacijenta je li alkoholičar. Nisam znao što da mu odgovorim, osim da nije ništa pio zadnjih sedam dana. Odveli su ga u dvoranu, a mi smo ostali i čekali, prošla je ponoć, ali nismo imali vijesti i nismo znali da će se dogoditi ono najgore. Upravo tada se pojavio liječnik i rekao nam ono što nismo željeli čuti: “Izgubili smo ga, pokušali smo reanimaciju, ali nije reagirao”, a i dalje je vladala tišina i nisam mogao vjerovati da ovo čujem ——Nelmin nastavio.
- Nakon što je objavljena najgora vijest, svi su ostali bez riječi.- Oko dva do tri sata iza ponoći bili smo u njegovom stanu, svi smo šutjeli, nismo znali što reći, jer nitko nije očekivao ovakav ishod. Dogovorili smo se da će dženaza biti u subotu u njegovoj rodnoj Dubici u Bosni, a Nebojša je uzeo nešto novca i rekao da će kupiti vijence i ostalo jer Nio obično ne nosi puno novca.
Znam da su tog dana u Bijeljinu došla i njegova braća Dejan i Sandra. U subotu rano ujutro odvezli smo Nina u Bošku Dubicu na dženazu. Došao mu je i stric iz Zagreba i rekao da će dženaza biti obavljena po islamskim običajima. Sjećam se da su na dženazu bili njegov kum, njegov rođak Samir, Jasna K., Halid Muslimović, Farizada Čamdžić, kao i njegovi amidže i druga bliža rodbina Bilo je dosta ljudi, ne mogu reći tačan broj, ali njegov brat Dejan rekao je da među njima nisu oni i Sandra, koja je ranije bila u Bijeljini.
Nakon smrti velike jugoslavenske zvijezde, njegov dnevnik izazvao je veliku buru u javnosti.- Njegov dnevnik, on je bilježio sve u svom životu i imao je važnu ulogu u svemu tome. Znao sam da sam ga uzeo i htio sam ga dati kćeri Ameli. ali ona ga nije htjela, i poslao sam ga natrag u Neboisu, i ne znam što je s njim. Tada sam smislio CD s pjesmama koje je on namjeravao izdati, ali sam odustao jer bi se počelo pričati da pokušavam zaraditi na njegovom imenu.
Ima stvari u Ninovom životu koje znam, ali ih nikada neću objaviti, a ima i ljudi koji su danas poznati, a Nino mi je pričao neke čudne stvari – završio je Ademović, a jednu je stvar istakla Ninova kćerka Sandra ·Rečić pokazalo se da dnevnik ne krije nikakve tajne.Samo njezin otac opisuje svakodnevni život u njoj.
- S druge strane, njezina kći Sandra je prije nekoliko godina raščistila sve priče o vezi s pokojnim ocem, iako je godinama izbjegavala govoriti o tome jer ju je to jako povrijedilo, ali kako je naglasila, više nije mogla tolerirati napade i laži.
– Želim jednom zauvijek razbiti poznati mit o njegovom sprovodu. Bio sam u Bijeljni te noći kada je on umro, imao sam 19 godina. Sjećam se da mi je te večeri bio rođendan, a tek mi je gospodin Siniša Kajmaković između pet i devet sati poslao poruku: “Umro je.” Bila sam jako šokirana, sa suzama u očima i društvo smo zajedno otišli u bolnicu. Na ulazu nas je dočekala medicinska sestra koja nas je upitala: “Što radite ovdje? Ne mogu vas pustiti, ne znam ni tko ste, ali ako mislite na pjevača Nina, on je mrtav”, i onda naravno da ne, mogu da vam pokažem” – rekla je Sandra u emisiji “Telegraf” i nastavila:
- – Prijateljica se počela svađati s njom i objasnila joj da sam ja njegova kći, no ona je samo rekla da je to ne zanima i izbacila nas iz bolnice. Odmah sam nazvao Kajmarkovića, a on mi je samo rekao da ne mogu ništa učiniti nego otići kući. Poslije se iskreno ne sjećam gdje sam bio ni kako sam negdje stigao, mislim da sam otišao kući, ali kako… stvarno ne znam. Sjećam se samo da cijelu noć nisam spavao jer me je gospodin Kajmarković sutra rano ujutro zamolio da odem u stan u kojem mi je živio otac – rekao je on.
Kada je rano ujutro ušla u stan, zatekla je rodbinu, prijatelje…- Otišla sam u stan oko šest sati ujutro, a tamo su već bili njegovi amidže, Selim i njegova žena Lijeka, Leo mu je bio daidža, a Neša je bio Ninov potrčko. Nisam ni primijetila tipa jer je bio zaključan u Ninoovoj sobi, zaključan u svojim stvarima, zaključan u kožnoj jakni, nosio je šešir i sat na ruci, cijelo vrijeme je plakao. Ista ta Nessa je bila ta koja je uzela sve iz očevog stana, njegove stvari, sve njegove fotografije, dnevnike. Bila je tu i Blanca, stara pjevačica u kardiganu – ponašali su se prema njoj kao prema susjedi, prisjetila se pjevačica u The Telegraphu prije nekoliko godina.
– Svi su bili tu i ponašali su se prema meni kao da sam susjed koji je došao izraziti sućut. Nitko me ništa nije pitao, čak ni izrazio sućut. Sjećam se da je danas na TV-u bio “DM sat”. Sjedio sam nepomično, a oni su komentirali da je Dragana Milkovich korektna prema mom ocu. Da, najvažnija osoba u tom stanu bila je Ljilja iz Šapca, koja mu je navodno tijekom života i karijere napravila natalnu kartu.Žena je glasno plakala i ništa mi nije bilo jasno, ni što se događa ni tko su ti ljudi – rekla je Ninova kći i dodala:
– Bio sam šokiran, nitko nije razgovarao sa mnom, osjećao sam se kao stranac. U sljedećem trenutku kada sam izašao iz stana i sjeo na stepenice zapalivši cigaru, Ljilja je izašla za mnom i sjela pored mene i samo rekla: “Danas je umro otac mog sina”. Bio sam šokiran u tom trenutku, ne mogu opisati osjećaj. Bila sam toliko ljuta da sam je samo htjela gurnuti niz stepenice i pozvati policiju – objasnila je vidno potresena Sandra.
- – Poslije se sjećam samo svađe i galame oko toga kako su ga odveli u Dubicu, u BiH, gdje je tražio da ga pokopaju pored majke. Svađali su se oko nečega i kako, ali me i dalje nitko ništa nije pitao niti mi se obratio. Kad su se svađali kojim kombijem da ga prevezu i kako doći, mene nitko nije spomenuo.
Jednom sam u šoku pitao ujaka: “Oprosti, kako da dođem?”. Ljilja je na sve to odgovorila: “Oprostite, nemamo mjesta u autu, stvarno ne znam što bih vam rekla”. Sve se dogodilo munjevitom brzinom, sišli smo ispred zgrade i vidio sam gdje je otvor i u čiji auto trebam ući. S moje strane, Ljilja je opet ponovila da za mene nema mjesta i rekla mi: “Mislim da bi neki muzičari trebali otići iz Bjeljine za nekih dva sata pa da porazgovaraš s njima i dogom.” Odmah je nazvala, rekla mi je majka što joj se dogodilo.
-Sljedećeg trenutka zatvorila je vrata auta i oni su otišli, a mene ostavio bez broja telefona glazbenika kojeg sam trebao kontaktirati. Stajao sam sam pred tom zgradom, ne znajući kamo dalje. Poslije sam nazvao majku i sve joj objasnio, a ona mi je samo rekla da sama ustanem, uđem u auto i vratim se u Beograd.
Tvrdila je da je njezina sestra Amela financirala očev sprovod.- Sjećam se samo da sam u to vrijeme bio u lošim odnosima sa svojom sestrom Amelom u Americi. Znam samo da su moji daije (rođaci iz Hrvatske) radili sa izvjesnim Nerminom, koji je trebao biti posrednik između Amele i njene rodbine, da zamole moju sestru da im pošalje 5000 dolara za dženazu, a zatim su poslali još 500 dolara, što Promašeno je.
- Pa bio sam spriječen otići na sprovod, ali me baš zanima koji sprovod toliko košta? Njegov je sprovod bio skroman, a groblje je kupljeno. Pa dobro, moja sestra Amela je osobno poslala novac za sahranu jer sam tada studirao i nisam imao gdje da odem ako sam htio sve to financirati – rekao je Sandro u suzama za The Telegraph.
I njezina majka učinila je puno za svog bivšeg muža.- Majka i ja živjeli smo samo od jednog, njene plaće koja je tada iznosila oko 200 maraka. Naposljetku, mama je svojih zadnjih 100 eura poslala Nini jer on nije imao izvora prihoda. Samo ne znam kakva bi žena učinila ovako nešto za svog bivšeg, ali samo se nadam da se moja majka neće umiješati u sve ovo.
Ovaj spomenik je podigla lično moja sestra Amela Omerović, tako da ime koje stoji na spomeniku nema nikakve veze sa njegovim podizanjem – tvrdi Sandra i napominje:- Nino me nikada nije priznao i nije bio u braku s mojom majkom, što je također bila velika laž i da bih to dokazao, medijima sam poslao i fotografije njihovog vjenčanja.Afera sa ženom Šerifa Konjevića
Nino je bio poznat i po svom burnom ljubavnom životu, a njegove romantične veze često su bile u središtu pozornosti, a ponajprije njegova veza s Jasnom Konievich, bivšom suprugom kolege Sharifa Konievicha. Romansa je izazvala veliki skandal u medijima i uzdrmala tadašnji show.Njih su dvoje bili u dobrim odnosima, ali kako je tada tvrdio Nino, drugi su im pokušavali napraviti pakao od života. Na kraju su prekinuli, ali su ostali u dobrim odnosima. Nino je čak optužio svoje kolege da su naručili njegovo ubojstvo.
“Pričalo se da sam oteo šerifovu ženu, iako smo Jasnah i ja počeli izlaziti tek nekoliko mjeseci nakon što smo prekinuli. Tijekom prvih nekoliko godina Jasnah i mene veze, rekao je ako me stave u prtljažnik Šerif je nekoliko puta angažirao dvojicu da me ubiju, a kao što vidite, nisu me ubili jer je bio spreman platiti nešto novca za moju glavu, a “likvidatori” su, kako sami priznaju, dobro. “Nino, koji s Jasnom Konjević ima kćer Amelu, u javnosti je diskretan i rijetko se pojavljuje u medijima. Danas je udana i promijenila je prezime, no ostat će zapamćena po tome što je svoju djecu nazvala po voljenom djedu.
Sandra razmišlja o temi, rušeći mnoge stereotipe.- Što se tiče Šerifa Konjevića i one priče da su moj otac i Šerif imali problema zbog te žene Jasne, one nisu tačne. Ona i Sharif bili su u braku šest godina kad je Nino počeo izlaziti s njom, pa nije bilo previše publiciteta. To je sve potvrdio i sam šerif koji je pri prvom susretu rekao: “Nikada nisam rekao ništa loše o Ningu, nemam nikakvih problema s njim, imam problem s bivšom ženom”. Dakle, i ovo je sve laž.
Naglasila je i da će posjetiti onoliko grobova koliko joj to dužnosti dopuste.- Postoji i priča da ne idem na Ninin grob, što također nije istina. Dosta sam često bio na očevom grobu, ali mi vrijeme i obaveze ne dopuštaju da tamo često idem. Tako da te priče o zapuštenim mezarima i korovu nisu istinite i ja nikada ne bih slikao grob svog pokojnog oca da drugima dokažem da sam ga posjetio.Za početak bih želio prekinuti jednom zauvijek mnoge neistinite priče koje su kružile u javnosti o mojoj obitelji i mom pokojnom ocu. “, zaključila je Sandra.
- Kako je izgledao Sandrin posljednji susret s ocem? Kako se sjetila?Upoznala ga je kad je imala 10 godina.- Ništa, pitao me je volim li ga i rekla sam ne. Nisam ga mogla voljeti jer ga nisam poznavala. “Sica je bila jako ljuta na njega, ne zato što je varao i pio, nego zato što nas je ostavio u nezagrijanoj prostoriji”, rekla je Sandra Rešić u “Premijera vikend specijalu” i dodala neke stvari koje je propustila da pita:
“Što? Zašto se nisi javio do svoje desete? Ima nešto što nikad nisam rekao, a to sam saznao kasnije. To je priča koju sam slušao godinama, kad je bio velika zvijezda, a menadžer mu je rekao Trebao je reći da nema nikoga, nije trebao reći da ima dvoje djece, to sam čuo od ljudi koji su tada bili s njim.”
Sandra je prokomentirala deset godina poznanstva.”Pokušao je i kada je upao u nevolje, došao je k nama. Na kraju je ostao bez novca i trošio ga je na sve osim na nas. Bio je ovisan o alkoholu i išao je nekoliko puta na terapiju, ali nije uspjelo.” Pio je dvije litre votke dnevno i bio je vrlo poslušan i smiren… Nisam rekao da je loš otac, ali on to nije mogao. “
Posljednjeg susreta sjećao se kao da je jučer bilo.“Slušali smo Vidu Pavlović i ja smo pržili šniclu, a ulje je cvrčalo i sjećam se kao da je jučer bilo, jeli smo i slušali Vidu Pavlović. Nastup Vide Pavlović i Verice Šerifović trajao je više od četiri sata I pila sam vodu. Pitao me treba li mi nešto, rekla mi je da nije, njegov agent mi je rekao da je umro.
