Džemila Beganović, Bosanka iz mjesta Ciljuge kod Živinica, na svojoj koži osjeća bolnu sudbinu, ali ni u 76. godini nije odustala. Kako je kazala, mlinar jednostavno nije imao kamen da ga samelje, a sada joj je najteže jer joj unuci rijetko dolaze u posjetu. Ne osuđuje nikoga, samo ističe da želi ono što je njezino, pogotovo nakon boli gubitka djeteta.
Ističe da su ovce koje posjeduje zapravo lijek za njenu dušu, a zahvaljujući njima otklanja sve bolove u srcu.- Ne mogu bez njih, moje me ovce drže na životu. Imam samo njih i Alaha, nitko više, pa ni komšije ne znaju – otkriva Bosanka koja je u nimalo skladnom braku i jedva preživjela rodila troje djece, dva sina i kćer. . .- Muž mi je otišao u ludnicu, a najstariji sin me zaštitio da me ne ubiju. Djecu sam odgajala sama – kaže Džemila za IT kanal “Džana & Nerko”.
- Djeca su joj bila ponos i trudila se da im pruži sve što je mogla sa svojih deset prstiju. Nije ni sanjala da će joj oba sina tragično poginuti.- Imao sam dva sina, ali su oba umrla. Ovdje je ukopan jedan od njih koji je u ratu stradao u Potokarima. Još jedan je umro 2017. godine u St. Louisu u SAD-u – objasnio je kroz suze.Nakon što joj je najstariji sin, nasljednik, poginuo u ratu, a mlađi nasljednik odselio u SAD, Jamila je nakon izbacivanja s ognjišta sa snahom i unucima pokojnog sina počela obnavljati svoj dom.
– Sa ovih deset prstiju i uz pomoć moje šogorice, koja je bila jako dobra prema meni i koja je bila uz mene nakon smrti njenog supruga, uspjela je sagraditi ovu kuću. Sve počinje uzgojem krastavaca. Posla je bilo, ali nisam imao s kim i to mi je bilo dovoljno. Svekar mi ga je pomogao sagraditi i to je bilo to. Nažalost, umrla je i moja šogorica, koja nije ni stigla živjeti ovdje – rekla je Jamila. No, nakon rata Mirzadinoj kćeri gubi se svaki trag.
- – Poslije rata moja kći je nestala sa suprugom i troje djece. A šogor me zove “mama” kao da sam ga ja rodila. Preko prijatelja sam saznao da žive u Austriji. Nisam ih vidio godinama i ne znam ništa o njima. Čak ni ako mi je kći živa. Njegov sin ju je svake godine nakon povratka iz SAD-a pokušavao pronaći, ali bezuspješno – rekao je sliježući ramenima.No, sudbina je nepredvidiva, a nasljednik njezine kćeri javio se Jamili nakon što je vidio njezinu priču na YouTubeu i zamolio kreatora serije da joj da bakinu adresu.
– Nažalost, budući da ne govorim jezik, s vama mogu komunicirati samo putem aplikacije za prevođenje. Ja sam Zijada Dautović i njena sam najstarija unuka. Udala sam se, živjela u inozemstvu i promijenila ime u Lena. Sreo sam je jednom 2007., zatim 2015. i od tada više nikad. Nakon rata živjeli smo u Austriji i otac mi je umro. Mama se kasnije preudala za Roberta, ali je i on umro 2022. Imam 38 godina i dvoje djece. Nadam se da mi možete poslati njenu adresu da mogu babi ispričati kako smo živjeli u Austriji nakon rata, sigurna sam da ne zna mnogo – stoji u Zijadinoj poruci.Jamila nije krila radost. Plakala je od sreće i nije mogla vjerovati što se događa.
– Želim da mi sve četvero unučadi moje kćeri dolaze u posjet dok sam živa. Nemam ništa, ali se borim i čuvam ovce. Želim ih ugostiti i okrenuti ražnju u svom dvorištu. Da ih moje oči vide, ne bi bilo veće sreće. Ja sam daleko u Americi, ali me često zove moja šogorica Sabrina – zaključuje priču Džemil – nadajući se da će joj uskoro u posjetu doći njeni unuci iz Austrije.
