Svi ga pamte kao Burduša, romskog muzičara iz serije “Muzikanti”. Malo ko zna da je Jovan diplomirao na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju i da je skoro završio u Holivudu, gde mu je ponuđena uloga u filmu “Kum”.
“Divni glumac Jovan Janićijević Janaćko, nezaboravni Burduš u seriji “Muzičar”, proveo je mjesec dana u Los Angelesu. Čak su i mediji pisali da je gostovao kod Johna Waynea. Bio je pozvan da se pojavi u “Glazbeniku” Glavna uloga Dona Corleonea u seriji Uvjet za film “Kum” bio je da ja dobijem ulogu Michaela, čiji se sin Giannachico nikada nije vratio u Los Angeles”, objavila je Nova.
- Ali život je za Burduša imao druge planove – umjesto u zatvoru, završio je u zatvoru. Jovan Janićijević Janaćko – Burdus bio je jedno od petero djece Janića, učitelja, i Vere, domaćice. Ima tri sestre i brata blizanca Andrea. Obitelj Janićević se seli po Srbiji, a Janićje je studirao u Paraćinu, Maskarama kod Kruševca i Vlasotincu dok mu nije dosadilo ratovati po zemlji. Tada je otac našeg poznatog glumca prešao u poštu, jer je bio jedan od najboljih telegrafista na Solunskom frontu. Tako su Janićijevići 1934. godine došli u Beograd, piše Dnevno.rs
Njihova sreća nije dugo trajala. Kad su Nijemci 6. travnja 1941. bombardirali Beograd, Janićijevići su spalili sve osim mlina za kavu. Srećom, poštanska solidarnost uvijek je bila jaka, te je šira obitelj bila smještena u tri ureda, a kolege Burdušova oca donosili su što su mogli – stolove, stolice, komode… Ipak, kada je Jovan imao samo osam godina kada je njegov otac uhićen. Specijalna policija.
Obitelj Janićjević nije jela nekoliko dana. Njihovo najukusnije jelo je pečena cikla. Zato se Jovan s ostalom gladnom poštarskom djecom ušuljao u njemačku blagovaonicu, a dok su talijanski vojnici jeli i družili se s njima, dječaci bi im pomagali u sitnim poslovima. Burdus se prisjeća Talijana koji im je do kraja života puno pomagao. Manolo je.
Za vrijeme okupacije teško se dolazilo do ogrjeva. Ako obitelj uspije doći do drva, mora pratiti natovareno vozilo kako bi spriječila krađu. Kao i mnoga druga djeca, ratna neimaština natjerala je Burduša da prijavi krađu na utakmicama.Međutim, jednom je uhvaćen jer nije mogao trčati dovoljno brzo da ukrade teži predmet. Odveden je u Zavod za ishranu, pretučen, a za kaznu je morao čistiti stepenište jedne zgrade – od šestog do prvog kata. Nažalost, Manolo je uhićen kada se Italija 1943. predala. Nijemci su hapsili talijanske komuniste, a djeca su krala majčinu skromnu kuhinju kako bi nosila hranu svojim drugovima u zatvoru.
- Jednog dana, međutim, dok su se Burdus i njegovi prijatelji igrali na igralištu, Nijemci su odveli šest Talijana i Manola. Postrojeni su ispred javnih zahoda, po jedan ispred svake zahodske kutije. Djeca su plakala za Manolom, a on ih je pogledao, nasmiješio se i kimao glavom u znak pozdrava. U sljedećem trenutku bio je u hrpi njemačkih metaka. Vojnici Trećeg Reicha prišli su mrtvim Talijanima i šutali ih dublje u zahodsku školjku.
Jovan Janićijević Burduš je do kraja života pričao o Manolu, Talijanu koji ga je hranio, govoreći da je njegova duša živa od trenutka njegove smrti.Godine 1944., na Jovanov rođendan, obitelj Janićijević umalo nije stradala. Bili su u njemačkom skloništu kada je počelo bombardiranje.
- – Bomba je direktno na nas pala iz šupljine lifta i srećom nije eksplodirala. Međutim, zbog pritiska zraka mislili smo da ćemo se ugušiti. Onda je druga bomba pala na naš stan i nismo imali kamo nakon rata. Bourdus je počeo pohađati školu. U obrazovanju pak nije imao sreće jer je, kako je rekao, bio rođeni gubitnik.
Na satu povijesti, pred najstrožim profesorima, prijatelji su mu šaputali – sve krivo. Cijeli razred se smijao, a Jovan je bio toliko uzbuđen da je udario osobu koja je šaputala u razredu. Izbačen je iz škole, a uvijek se sjeća očeve reakcije:”Kao što se prave gospone pite, tako se i od vas prave ljudi. Da, da! Dođite na gumno!”Malo ko je tada mogao zamisliti da će mali Đovan postati jedan od najboljih srpskih glumaca svih vremena.
glumac rođen jednom-Njegova sestra Ljubica imala je dobru prijateljicu Miru Stupicu. Medicinska sestra predložila je Burdusu da počne glumiti i da će zamoliti Miru da mu pomogne.Jovanu nije pomogla glumica, ali jeste njen brat Bora Todorović. Todorović je tada već bio na drugoj godini akademije. Jednom je Bora Todorović slušao Jovana kako recituje pjesmu, a on mu je radosno rekao: “Nemam više šta da te naučim!”.
Igrao je zajedno sa Batom Živojinovićem i njih dvojica su bili dobri prijatelji. Često zajedno izlaze na zabave i u barove. Bio je i blizak prijatelj velikog pjesnika Branka Milkovića. Janičjevića su voljele kolege i publika, iako nije igrao klasičnog junaka poput Bate Živojinovića.
- Privatno je blag, tolerantan i duhovit čovjek. Čovjek neizmjernog talenta, koji mu je omogućio da tumači razne uloge. Njegov nastup je autentičan. On zna kako se povezati s ovim likom. Ima debele usne, tamne oči i gustu crnu kosu. Biografija.org piše kako je ovaj fenomen stvoren za negativca u vesternu snimanom u Lici i Hercegovini.
kao-Jovanova prva žena zvala se Anđelka Smiljanov. Iz tog braka rodio mu se sin Andrija. Iz drugog braka sa suprugom Živkom, koja je također glumica, ima kćer Kseniju. Njegovi unuci zovu se Jelena, Nikola, Andrijana, Marko, Jovana, Sanja i Sara.
Jednog dana njegov život se promijeni kada njegov suputnik pogine u prometnoj nesreći izazvanoj nesmotrenom vožnjom u centru grada. Janičjević je osuđen na godinu dana zatvora koju je služio u požarevačkoj Zabeli. Ipak, publika ga nije zaboravila, a nakon izlaska iz zatvora nastavio je karijeru.
“Tata je potpisao petogodišnji ugovor s MGM-om.” Kad se prašina 1972. slegla, došao je po moju majku i mene. Međutim, dogodila se fatalna nesreća i jedan od njegovih prijatelja je poginuo. Uslijedili su dramatični događaji. na suđenju, moj otac nije otišao u Hollywood, nego je godinu dana bio u zatvoru u Zabeli“, ispričala je Ksenija životnu sudbinu svog oca.Jovan Janićijević preminuo je u Beogradu u 61. godini i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana Novog groblja.
