Pančevka Magdalena Subotin (47) jedna je od rijetkih Srpkinja koja se usudila pustiti korijene u Saudijskoj Arabiji. Saudijska Arabija je kontroverzna i tradicionalna zemlja u kojoj život nije lak, pogotovo ženama. Priča o ovoj ženi, koja je po struci bila kemijska tehničarka, rasvjetljava kako je živjeti i postizati uspjehe u jednom od najtradicionalnijih i najzatvorenijih okruženja na svijetu, gdje je svakodnevni život, posebno žena, uvelike drugačiji od života mnogih Europljana. Baš kao na što ste navikli.
– Suprug je dobio poziv za sudjelovanje u velikom projektu izgradnje novog petrokemijskog kompleksa. Budući da je riječ o višegodišnjim zarukama, razlaz nije dolazio u obzir. Suprug je na proljeće otišao u Arabiju, a mi, sin Matej i ja, pridružili smo se na ljeto nakon školske godine – započela je Magdalena razgovor za Ona.rs i otkrila da sada žive u gradu Džubail, koji se nalazi na perzijska obala. Zaljev istočne Saudijske Arabije najveće je industrijsko središte na svijetu.
- Na pitanje kako se prilagodila životu u Saudijskoj Arabiji i koje su najveće razlike u odnosu na život u Srbiji, Magdalena je otkrila:- Jubail je dosta kozmopolitski grad, oko 30% stanovništva su stranci. Najviše stranaca je iz Indije, Pakistana, Bangladeša. Europljani i Amerikanci uglavnom su ovdje radili na visokospecijaliziranim poslovima i živjeli u kompleksima. Naravno, živimo iu kući u sklopu kompleksa, koja ima 24-satnu sigurnost, veliki broj sportskih terena na izbor, uključujući terene za nogomet, košarku i tenis, mjesta za stolni tenis i nekoliko bazena. . Najvažnija stvar je uređena plaža.
Kako je rekao, stalno se organiziraju razne aktivnosti.- Većina strankinja ne radi, pa se suočavamo. Na našem imanju imamo dvije srpske obitelji i još jednu obitelj iz Bosne, koje često viđamo. Imam i prijatelje iz Francuske i Koreje koje sam upoznala na treninzima i često s njima izađem na ručak ili u shopping – na pitanje što ju je najviše iznenadilo kod preseljenja na selo i kakav je zapravo društveni život u Saudijskoj Arabiji, opisala je kakav je bio. Magdalena je primijetila:
- – Arapi su općenito vrlo ljubazni ljudi i svi su spremni pomoći i razgovarati. Sve je sigurno, a ljeti je vrlo česta pojava da auto ostane upaljen zbog klime, a nitko ga niti ne pogleda. Sve je klimatizirano i radi vrlo hladno. Bilo je ljeto kad sam došao, u kolovozu je bilo 45 stupnjeva, a vlaga je bila tolika da sam se smrzavao. Osim toga, sve je jako udaljeno pa ne radi bez strujnog kruga.Kada su u pitanju kulturološke razlike koje je uočila u odnosu na Srbiju, rekla je da u tom pogledu postoje “izazovi”.
– Većina mještana nosi svoju narodnu nošnju. Muškarci su nosili duge suknje i marame na glavi, dok su žene nosile crne haljine koje su potpuno prekrivale njihova lica. Nekima se ne vide ni oči, a neki nose samo šalove. U principu je tradicionalno i nema strogih ograničenja za strance, ali žene trebaju pokriti ramena i suknju ispod koljena. Religija igra važnu ulogu u njihovoj kulturi, zbog čega je uobičajeno vidjeti ljude kako se mole dok hodaju ulicama – a opisala je najljepšu stvar koju je pronašla u Saudijskoj Arabiji – hranu.
– Kod nas nema zime, najhladnije je pred Novu godinu, kad moramo nositi trenirke. Hrana je također odlična. Ona ističe da je arapska kuhinja vrlo slična našoj, samo bez svinjetine, a ima i restorana koji služe jela iz cijelog svijeta.
Opet se vraćamo na odnos prema ženama i da li je primetila neka druga posebna pravila ili običaje o ženama koji se razlikuju od onih u Srbiji.Prava žena, gledajući sa strane, osjeća da nije dosegla zavidnu razinu. Stvari ipak idu na bolje. Drugim riječima, posljednjih godina žene smiju voziti i raditi, ali zakon ne propisuje kako se trebaju odijevati. S druge strane, u slučaju razvoda muž ih je dužan financijski uzdržavati do kraja života ili se ponovno vjenčati. No, ono što je jako čudno je da su trgovački centri puni obične ženske odjeće, iako je zapravo nikad ne vidite – zaključila je Srpkinja.
