Pitanje zašto dobri ljudi umiru mladi ili rano dotiče se dubokih emocionalnih i filozofskih dilema koje se javljaju kada se suočimo s gubitkom voljenih osoba. Postoji više različitih perspektiva koje ljudi koriste da bi objasnili ovu bolnu pojavu.
Što kaže filozofija?Mnogi su se filozofi bavili problemom nepravednog gubitka, pokušavajući objasniti patnju i smrt iz moralne ili egzistencijalne perspektive. Prema filozofskoj teoriji, svemir nije ni dobar ni loš kada su u pitanju prirodni zakoni poput smrti i bolesti. Život je djelomično slučajan, a smrt se može dogoditi svakome, bez obzira na karakter ili ponašanje. Smrt stoga nije ni pravedna ni nepravedna, već dio prirodnog tijeka stvari. Što kaže psihologija?
- Suočavanje sa smrću voljene osobe, osobito ako su bili dobri ljudi, može uzrokovati osjećaje gubitka i tuge. Psihološki je teško razumjeti zašto bi netko tko je učinio toliko dobra za svijet ili druge morao otići. Ljudi često traže dublje značenje u tim događajima jer se možemo osjećati nemoćno kada nemamo kontrolu nad gubitkom. Iz biološke perspektive, potraga za smislom može nam pomoći da se suočimo s tugom i pronađemo načine da se nosimo sa smrću voljene osobe.
S biološke perspektive, bolesti, nesreće i razni fizički čimbenici ne biraju se na temelju moralnih kriterija. Na primjer, genetika, okoliš, stil života, pa čak i slučajnost mogu igrati ključnu ulogu u tome kada i kako ljudi umiru. Smrt je biološki neizbježna za sva živa bića, iako se način na koji se događa može činiti nepravednim, pogotovo kada umiru mladi ili dobri ljudi.
socijalni aspekti-Dobri ljudi koji umru mladi ostavljaju trajan dojam na društvo jer su oni često ti koji donose pozitivne promjene i šire ljubav i brigu. Njihov osjećaj gubitka je pojačan jer su njihovi postupci možda rasvijetlili nečiji život. Zato se smrt dobrog čovjeka doživljava kao veliki gubitak, ne samo za najbliže, već i za širu zajednicu.
Zašto dobri ljudi umiru mladi, pitanje je koje postoji otkako postoji čovječanstvo, a na koje nema adekvatnog odgovora. Stručnjaci ističu kako je, zapravo, smrt neizbježan dio života i ovisi o mnogim čimbenicima. Kada dobri ljudi odu prerano, postaje još važnije kako se nositi s gubitkom i kako očuvati sjećanje na njih kroz ljubav, sjećanje i djela dobrote u njihovu korist.
Što je religijska perspektiva
Religije diljem svijeta nude različite perspektive o tome zašto dobri ljudi umiru mladi, i iako ne postoji univerzalni odgovor, svaka vjera nudi objašnjenja koja mogu pomoći ljudima da pronađu utjehu i smisao u trenucima gubitka.Evo nekih od najčešćih religijskih pogleda na to pitanje:
- 1. Kršćanstvo-U kršćanstvu su smrt i život dio Božjeg plana. Iako je teško razumjeti zašto dobri ljudi umiru mladi, postoje dublji razlozi zašto ljudi vjeruju u Boga koje ljudi ne razumiju uvijek. Neki kršćani vjeruju da će ih Bog, kada dobri ljudi završe svoju misiju na zemlji, pozvati natrag ili spasiti od budućih patnji.
U Bibliji postoji stav da je smrt prijelaz u vječni život, pa se život na zemlji smatra samo privremenim. Ovo gledište potiče ljude da vjeruju da je smrt mlade, dobre osobe dio Božjeg plana za njihovo vječno spasenje.Jedan od biblijskih stihova koji se često citira u ovom kontekstu je: “Pravednici propadaju, i nitko ne misli da su pobožni odvedeni, i nitko ne razumije da su pravednici odvedeni jer dolazi zlo.”
2. islam-U islamu se smrt smatra dijelom Allahovog plana i početkom prelaska u vječni život. Islam uči da Allah najbolje zna zašto i kada neko umre. Vjeruje se da je svaka smrt sudbinska, dio Božje mudrosti i da ljudi ne mogu razumjeti sve razloge. Mnogi vjernici vjeruju da dobri ljudi, uključujući i one koji umru mladi, mogu doseći visoke razine u Džennetu (nebu) zbog svojih dobrih djela.Kur’an naglašava važnost strpljivosti i vjere u Božiju volju kroz ovu izjavu: “Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.”Ovaj nas stih podsjeća da je smrt dio prirodnog ciklusa života, da svi ljudi pripadaju Bogu i da se vjernici trebaju pouzdati u Njegovu volju.
3. Hinduizam-U hinduizmu se na smrt gleda kao na dio ciklusa reinkarnacije (reinkarnacije), a duša prolazi kroz mnoge živote kako bi dosegla mokšu (oslobođenje). Smrt mladog dobrog čovjeka može se promatrati kao rezultat karme prošlih života.
Karma je zakon uzroka i posljedice, a vjeruje se da se posljedice dobrih i loših djela manifestiraju u svim životnim razdobljima, pa tako i u smrti. Smrt mladog čovjeka nije nužno kazna, već dio većeg procesa duhovnog napretka.Prema hinduizmu, kada dobra osoba umre mlada, to može značiti da je njena duša dosegla razinu čistoće i da je spremna poduzeti sljedeći korak na putu do oslobođenja.
- 4. budizam-Kao i hinduizam, budizam se oslanja na zakon karme i ciklus reinkarnacije. Na smrt se ne gleda kao na kraj, već kao na prijelaz u zagrobni život. Sve što se događa, uključujući smrt, dio je većeg uzročnog procesa.Budizam nas potiče da mirno prihvatimo smrt jer život nije vječan i svaki je trenutak prolazan. Vjeruje se da je dobra karma stečena u ovom životu ključ za bolji budući život.
5. judaizam-U judaizmu se na smrt gleda kao na dio Božjeg plana, ali se često naglašava važnost života i dobrih djela na zemlji. Iako judaizam nema iscrpnu doktrinu o zagrobnom životu, mnogi Židovi vjeruju u Olam Ha-Ba (zagrobni život) u kojem će pravednici biti nagrađeni. Smrt dobrih ljudi (uključujući mlade) može se smatrati Božjom voljom, a ljudi nisu uvijek u stanju razumjeti Božje putove.