Branka Đukić iz sela Metha kod Prave djevojka je koja je životom odbranila svoju čast i kojoj se naš narod već pola stoljeća divi i brižno je čuva od zaborava. Sa samo 19 godina ono što je proživjela bilo je neopisivo i postala je simbol hrabrosti za sve mlade dame. Naime, stradala je na stravičan način kada su je dvojica Albanaca Reza Ahmetaj i Kura Mehtaj pokušala silovati.
Umjesto da je osramote, dobila je batine i ogrebotine, a ona se s njima borila kao lav. Kad im to nije pošlo za rukom, nesretnoj su djevojci kukavički pucali u glavu! Ladov otac otkrio je tijelo svoje kćeri u poderanoj haljini, a ono što je uslijedilo ostavilo je trajni trag u povijesti.- Predali su se od stida i sramote – Otkriveno je tada da je Veselin Simonovoć, penzionisani policajac uključen u ovaj slučaj, 1999. godine Metohiju zamijenio Šumadijom.
- Otkrio je kako su obitelji mladića pokušavale sklopiti primirje. Otac ga je izveo iz sobe, a nakon šalice kave i kraćeg razgovora, tada osamnaestogodišnjak mi je objasnio što radi sa svojim vršnjacima. – rekao je Veselin, a pokazao mi je i pištolj kojim je ubijena lijepa Blanca, čime je cijeli incident postao još jasniji.Što se dogodilo tog kobnog dana?2. rujna 1975. 18-godišnja Blanka Dukić krenula je u gimnaziju u Peći u četvrti razred.Taj dan se autobusom vratila u Chakor i morala je dio puta pješačiti jer je autobus išao samo do vrha planine.
Tamo su je presrela dvojica mladih Albanaca iz sela Gornji Streoci kod Pečuha i pokušala da je siluju. Uspjela im se otrgnuti, jednog je pljunula i ošamarila, no oni su u bijegu pucali u nju, pogodivši je u glavu.Kada su dvojica Albanaca vidjela što su učinili, uspaničili su se i pobjegli, ostavivši nesretnu djevojku.Igra sudbine hoće da sutradan tim putem prođe i Blankin otac Rad koji se uputio u Peć po svoju ljubav. Podigao ju je i odnio kući.
- Albanski mladići nisu negirali krivnju, priznali su da su je htjeli silovati jer je bila Srpkinja, a zatim i ubiti jer im je prva zločinačka namjera propala, a sudeći prema njihovim priznanjima i jezivom smirenju suđenja, svi su to slijedili.Posljednji dan suđenja bio je 4. prosinca 1975. kada je Albancima trebala biti izrečena presuda, no otac im je odlučio sam suditi.Dok su ih pretresali na vratima suda, Crveni je policajcima vikao: “Miči mi se s očiju, smetaš mi, mnoga su me zla ubila i još me jučer vidiš bez ičega, što me mučiš”. ! “
Policija se povukla i odustala od potrage, ne znajući da je Crveni ušao s napunjenim revolverom.Dok su čekali izricanje presude, sudnica je bila ispunjena dimom od cigara, a čuli su se i pozivi da se otvore prozori. Red misli da mu je ovo prilika za osvetu!Dok je policajac prišao prozoru, Rade Dukić, koji je nijemo promatrao proces, izvadio je pištolj koji je u sud donio skriven ispod pojasa i s dva metka ubio Albanca koji je ustrijelio Blanku.
U tom trenutku njegov suučesnik je pao na koljena, a zahvaljujući brzoj reakciji policije preživio jeKada je uhićen, Ladd je rekao policiji: “Pazite da nikoga ne ubijete, metak je još uvijek u cijevi”, misleći na svoj pištolj jer, prema onima koji su ga poznavali, njegova je namjera jednostavno bila osvetiti kćerinu smrt, a ne povrijediti nevine ljude.
