U današnjem članku pišemo o jednoj posebnoj priči koja dolazi iz Lipnice kod Tuzle. Porodica Krdžalić, Admir i Merima sa svoje dvije kćerke, nakon dugih 13 godina života u Americi, odlučila je napraviti hrabar korak i vratiti se u svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu.
- Njihova odluka nije bila laka jer je značila ostaviti iza sebe uređen sistem, stabilan posao i lagodniji način života, ali za njih je bila vođena dubokom željom da djeci omoguće odrastanje u toplijoj, prirodnijoj i emotivno bogatijoj sredini.
Admir naglašava da povratak nije samo stvar trenutnog hira nego svjestan izbor u kojem su djeca imala ključnu ulogu. Smatrali su da će im biti lakše da se prilagode dok su mlađe i da će na taj način bolje prihvatiti kulturu, tradiciju i način života svojih predaka. Uprkos činjenici da su i u Americi u svom domu njegovali običaje, on smatra da je jedno kada to živiš u privatnom prostoru, a sasvim drugo kada se nađeš u zajednici koja te vrijednosti dijeli i prenosi svakodnevno.
Kao glavni razlog povratka ističu djetinjstvo. Njihove kćerke su u Americi imale rasporede ispunjene školom i obavezama, a slobodnog vremena gotovo da nije bilo. U Bosni i Hercegovini situacija je drugačija – nakon škole imaju vremena da se druže, igraju i odrastaju slobodnije. Za Admir i Merimu to je neprocjenjiva vrijednost jer djeca kroz igru i zajedništvo uče ono što se ne može pronaći u udžbenicima.
Admir se osvrće na život u Americi i ističe da on nesumnjivo pruža velike mogućnosti, posebno kada je riječ o obrazovanju i razvoju karijere. Mladi tamo imaju širok spektar opcija da ostvare svoje snove, ali, kako kaže, ono što Americi nedostaje jeste duša. Po njemu, u Bosni i Hercegovini ljudi su još uvijek međusobno povezani, spremni da pomognu jedni drugima i da njeguju osjećaj zajedništva. To je nešto što se u razvijenim društvima polako gubi i zbog čega povratak u domovinu ima poseban značaj.
- Njegova supruga Merima dodaje da iako je imala uspješnu karijeru u Americi, nije se dvoumila kada je došlo vrijeme za odluku. Smatrala je da je za odrastanje njihovih kćerki daleko važnije da budu okružene vrijednostima koje će ih oblikovati kao ljude – kultura, tradicija i porodična bliskost. Ona priznaje da je život u Bosni i Hercegovini drugačiji, manje organizovan nego u Americi, ali upravo u tome vidi priliku. Vjeruje da svojim primjerom mogu doprinijeti pozitivnim promjenama i pokazati drugima da se uz rad i trud može graditi bolja budućnost.
Povratak nije samo emotivna odluka već i prilika za novi početak. Admir razmišlja o pokretanju vlastitog biznisa, a oboje žele pokazati da povratak iz dijaspore može biti uspješna priča ukoliko postoji volja i jasna vizija. Iako priznaju da u Bosni i Hercegovini nije lako graditi karijeru, naglašavaju da je upravo lični doprinos ono što može promijeniti stanje. Njihova poruka drugima je da ne odustaju od ideje povratka, jer iako život u razvijenim zemljama nudi sigurnost, osjećaj pripadnosti i domovina ne mogu se ničim zamijeniti.
- Merima posebno naglašava da su se morali naviknuti na sporiji sistem i činjenicu da mnoge stvari ne funkcionišu jednako efikasno kao u Americi. Ipak, ona vjeruje da je i to prilika da se kroz vlastiti angažman utiče na pozitivne promjene. Smatra da povratnici mogu donijeti nova znanja i iskustva te ih prenijeti u lokalnu zajednicu. Tako njihova priča dobija još veći smisao – ne radi se samo o ličnom povratku, već i o davanju doprinosa društvu.
Za porodicu Krdžalić povratak je značio vraćanje u sredinu gdje djeca mogu imati prirodnije i slobodnije djetinjstvo, gdje su ljudi bliski jedni drugima i gdje se osjećaj zajedništva još uvijek čuva. Oni vjeruju da je upravo to najveće bogatstvo koje jedna zemlja može ponuditi. U Americi su, kako kažu, imali sve što je materijalno potrebno, ali su uvijek osjećali da tamo pripadaju samo formalno, dok im je srce ostajalo u Bosni i Hercegovini.
Njihova odluka je dokaz da se povratak može posmatrati ne kao korak unazad, već kao ulaganje u budućnost – budućnost djece, porodice i zajednice. Kroz svoju priču šalju poruku svima koji se dvoume: iako je teško ostaviti sigurnost koju pruža život u inostranstvu, povratak donosi osjećaj pripadnosti, identiteta i slobode koji nijedna druga zemlja ne može pružiti.
