U današnjem članku otkrivamo jednu manje poznatu, ali vrlo važnu stranu modne industrije koja često ostaje skrivena iza blještavila izloga i niskih cijena.
- Mnogi od nas barem jednom su kupili odjeću ili sitnice u kineskim radnjama, privučeni jeftinom ponudom, no malo ko zna koliko je zapravo hemikalija i rizika povezano sa tom garderobom. Ta nevidljiva opasnost može imati ozbiljne posljedice po naše zdravlje, ali i po životnu sredinu.
Ako ste ikada kročili u kinesku prodavnicu odjeće, sigurno ste primijetili specifičan, jak miris koji se širi prostorijom. Taj miris nije slučajan – on potiče od brojnih hemikalija koje se koriste u procesu proizvodnje. Ono što je najzabrinjavajuće jeste da su mnoge od tih supstanci zabranjene u Evropskoj uniji i SAD-u, dok se u Kini i drugim azijskim zemljama i dalje dozvoljavaju.
Ova problematika nije vezana samo za male radnje s “jeftinom robom”. Veliki dio odjeće, uključujući proizvode poznatih svjetskih brendova, proizvodi se u Aziji, gdje su propisi o korištenju štetnih hemikalija znatno blaži. Na taj način vlasnici fabrika smanjuju troškove, a proizvodnja jeftinija, ali na štetu zdravlja potrošača i okoliša.
Upravo zbog toga, hemikalijama natopljena odjeća ne završava samo u lokalnim kineskim radnjama, već i na policama luksuznih butika širom svijeta. Naša garderoba postaje nosač tih štetnih supstanci, koje se direktno prenose na kožu i dišne puteve.
- Studije Greenpeacea su pokazale da čak dvadeset poznatih svjetskih modnih kuća koristi opasne hemikalije u svojim proizvodima. Među pronađenim supstancama su ftalati, azo-boje i formaldehid – sastojci koji pomažu u očuvanju boje, sprječavanju gužvanja ili stvaranju otpornosti na plesni tokom transporta. Iako ove supstance mogu doprineti kvalitetu garderobe, one su istovremeno i ozbiljan rizik za ljudsko zdravlje.
- Dugotrajna izloženost ovim hemikalijama može izazvati alergijske reakcije, iritacije kože, poremećaje hormona, kao i probleme s disanjem. Sve su to znakovi upozorenja koje ne bismo trebali ignorisati.
Unatoč svemu tome, mnogi i dalje biraju takvu odjeću jer je privlačna niskom cijenom i modernim dizajnom. Brza moda pruža mogućnost da za malo novca kupimo trendovske komade, ali rijetko ko razmišlja o tome kakvu cijenu zaista plaća – ne samo finansijsku, već i onu po zdravlje i okoliš.Postoje načini da se rizici smanje, iako je gotovo nemoguće potpuno izbjeći proizvode iz masovne tekstilne industrije. Prije nošenja nove odjeće, preporučuje se da je operete najmanje jednom, a idealno dvaput. Time se uklanja dio hemikalija i smanjuje potencijalna šteta.
Korištenje prirodnih sredstava poput sode bikarbone ili sirćeta u prvoj vodi za pranje može dodatno pomoći u neutralizaciji neugodnih mirisa i otrovnih ostataka. Takođe, biranje odjeće od prirodnih materijala kao što su pamuk, lan ili bambus, posebno ako imaju odgovarajuće certifikate (npr. GOTS), može značajno smanjiti količinu štetnih supstanci.Vrlo je važno da pažljivo provjeravamo etikete i izbjegavamo proizvode koji imaju intenzivan hemijski miris ili neprirodno jarke boje – to je često znak da su tretirani otrovnim bojama i hemikalijama.
Ne treba zaboraviti ni zabludu da su skupi, luksuzni brendovi potpuno sigurni. I oni često koriste fabrike u Aziji gdje se ekološki standardi ne poštuju u potpunosti. Razlika je u tome što se hemikalije u njihovim proizvodima češće bolje prikrivaju marketinškim trikovima i luksuznom ambalažom.Osim uticaja na naše zdravlje, tekstilna industrija je jedan od najvećih zagađivača planete. Odgovorna je za oko 20% globalnog zagađenja vode jer mnoge fabrike direktno ispuštaju hemijski otpad u rijeke i mora. Svaki komad odjeće iz brze mode time učestvuje u tom negativnom ciklusu zagađenja.
Naša garderoba, koliko god bezazleno izgledala, često skriva istinu o procesu proizvodnje koji zanemaruje zdravlje ljudi i očuvanje prirode. Kada sljedeći put osjetite specifičan miris hemikalija u prodavnici, sjetite se da možda udišete posljedice masovne industrije koja stavlja profit ispred sigurnosti.Moda bi trebala biti način da izrazimo svoj stil i radost, a ne izvor opasnosti i štete. Zato je važno da biramo pametnije, sa više svijesti i odgovornosti – za sebe, za svoje najmilije i za planetu koju dijelimo
