Već je skoro polovina novembra i vrijeme neumoljivo leit. Približiva nam s e i Nova godina i Božićni praznici a mnogi se već pomalo pripremaju za taj period. Naša današnja tema je božićna pšenica.
Razgovaramo o božićnoj pšenici i o specifičnom danu kada se sije, jer, prema tradicionalnoj narodnoj legendi, ona određuje kakvu će godinu imati. Ovaj običaj prenosi se s roditelja na dijete i ima značajnu simboličku važnost povezanu s vjerom, nadom i željom za blagostanjem u domu. Pšenica, kao simbol života, rasta i obnove, ima posebno mjesto u božićnom razdoblju, njezina sadnja nije samo tradicija, već je i čin koji potiče sreću i Božju naklonost.
Božićna pšenica tradicionalno se sadi uoči proslave svetog Nikole, 13. prosinca, ili na dan svete Lucije, 13. prosinca prema katoličkom kalendaru, drugim riječima, običaj je saditi je na dan svete Barbare, 4. prosinca. Mnogi ljudi vjeruju da je ovaj određeni datum povezan s posebnom energijom, ako se pšenica posadi na ovaj datum, dom će imati obilje energije, zdravlja i mira za nadolazeću godinu.
U popularnom vjerovanju, svaka zrna pšenice koja izraste predstavlja sreću i napredak, stoga se dan i način sadnje biraju s izuzetnom pažnjom. Sam proces pripreme za sjetvu je lijep i značajan. Mnogi domovi i dalje zagovaraju da je najbolje da žena posije pšenicu ujutro prije nego što sunce potpuno izađe. Dok se bavila poljoprivredom, posvetila je molitvu koja je nastojala promicati zdravlje, ljubav i dobrobit svoje obitelji.
- Drugi će čak upaliti svijeću ili proslaviti ulogu vode u navodnjavanju pšenice. To se postiže s vjerovanjem da će Bog nakloniti trud i slaviti tradicije. Zanimljivo je da čak i alati koji se koriste za sjetvu pšenice imaju svrhu. Obično se koristi mala zdjela ili tanjur, a mnogi ljudi će ispod pšenice staviti malu količinu vate, štapa ili zemlje, što predstavlja plodnost zemlje i početak novog života. Kada se pojave klice pšenice, zeleni izdanci ispunjavaju dom svježinom i životom, vjeruje se da će boja i količina klijanja otkriti kako će nova godina izgledati.
Ako je pšenica debela, ravna i zelena, to je pokazatelj radosti i bogatstva. Ako je i dalje rijetka i žućkasta, smatra se siromašnom ili nezdravom te ima značajnu ulogu u miru i zdravlju u domu. Mnoge starije osobe zagovaraju da se božićna pšenica ne bi trebala saditi ni u jedno godišnje doba, jer bi se tada izgubilo njezino vjersko značenje. Čin sadnje nije isključivo dekorativan, već je i duhovna ceremonija. Kada se sadi na odgovarajući dan, a to je Sveta Barbara ili Sveta Lucija, smatra se da nadnaravni miljenici pozivaju u dom.
U prošlosti su domaćice obično tvrdile da će pšenica posijana od srca donijeti sklad i mir obitelji. Do Božića, pšenica je narasla do te mjere da se može ukrasiti na stolu i zauzeti središnje mjesto među svjetlom svijeća i božićnog drvca. Na Badnjak se pšenica obično ukrašava crvenim koncem, što predstavlja ljubav i zdravlje. Neki slave stavljanjem svijeće u sredinu koja gori tijekom večere, a kaže se da svjetlost Božje naklonosti obasjava dom.
Kada se svijeća ugasi, članovi obitelji zajedno izgovaraju kratku molitvu, izražavajući zahvalnost za proteklu godinu i želeći mirnu i sretnu novu godinu. Nakon Božića, pšenica se nikada nigdje ne baca. Tradicionalno se nalazi u dvorištu, ispod drveta ili u vrtu, a to se radi kako bi se energija usmjerila na zemlju, usjeve i životinje. Ova metoda prekida krug obilja: ono što je rođeno u kući ponovno se pušta u prirodni svijet kao sredstvo zahvalnosti i poštovanja. Ovaj običaj, star stoljećima, i danas ima isto značenje i vrijednost.
U razdoblju kada se ljudi sve više bave žurbom i zaboravljaju prave vrijednosti, sadnja božićne pšenice pokazuje da je najvažniji aspekt imati vjeru, ljubav i sklad u domu. Ako se pšenica uzgaja s vjerom srca i na dan koji stanovništvo smatra korisnim, smatra se da će dom biti ispunjen toplinom, srećom i Božjom naklonošću tijekom cijele godine.
