Voda je neophodna da bismo preživjeli i potrebno je na dnevnoj bazi da je popijemo između litar i po i dva. Mnogo ljudi kupuje flaširanu vodu a u ljetnjem periodu stalno je imamo uz sebe. Međuitm postoje neke stvari na koje trebamo obratiti pažnju a upravo o njima govorimo u našem današnjem tekstu.

Flaširanu vodu ljeti ne treba ostavljati gdje god stignemo: Posebno obratite pažnju na boce iz vrelog automobila

Za vrijeme najtoplijih dana malo ko izlazi iz kuće bez vode. Neko je drži u automobilu, neko u torbi, a mnogi kupuju flaširanu vodu usput, na kiosku, benzinskoj pumpi ili u prodavnici.

Takva navika ima smisla jer je dovoljan unos tečnosti veoma važan, posebno kada su temperature visoke. Međutim, pitanje nije samo koliko vode pijemo nego i kako je ona bila skladištena.

Pakovanja vode ponekad se mogu vidjeti na paletama ispred prodavnica, uz izloge, na direktnom suncu ili u prostorima koji se tokom dana značajno zagrijavaju. Kada takvi uslovi traju satima ili danima, temperatura ambalaže može postati mnogo viša nego što bi bila u hladnoj i zasjenjenoj prostoriji.

To ne znači da će svaka boca koja se jednom zagrijala automatski postati opasna. Mnogo je razumnije govoriti o pravilnom skladištenju i izbjegavanju nepotrebnog, dugotrajnog izlaganja velikoj toploti.

PET boca nije namijenjena dugotrajnom stajanju na velikoj vrućini

Veliki dio flaširane vode prodaje se u PET ambalaži. Riječ je o veoma rasprostranjenom materijalu za pakovanje hrane i pića, ali i kod takve ambalaže postoje preporučeni uslovi čuvanja.

Uobičajena preporuka jeste skladištenje na hladnijem i suhom mjestu, dalje od direktnog sunčevog svjetla i izvora toplote. Upravo takvi uslovi omogućavaju da proizvod tokom čuvanja ostane u okolnostima za koje je ambalaža namijenjena.

Kada boca dugo stoji na vrlo visokim temperaturama, toplota može ubrzati određene procese povezane sa prelaskom veoma malih količina pojedinih supstanci iz ambalaže u sadržaj. Koliko će se to dogoditi ne zavisi samo od temperature, već i od vremena izlaganja, sastava ambalaže i drugih uslova skladištenja.

Zbog toga nije dobro pojednostaviti temu tvrdnjom da je svaka zagrijana flaša odmah zdravstveno neispravna. Kratkotrajno izlaganje i višednevno držanje na ekstremnoj vrućini nisu ista situacija.

Praktična poruka mnogo je jednostavnija: ako nema potrebe, flaširanu vodu ne treba ostavljati satima ili danima na direktnom suncu, uz prozor ili u drugim prostorima koji se jako zagrijavaju.

Otvorena boca predstavlja drugačiju situaciju

Postoji značajna razlika između fabrički zatvorene boce i one iz koje je osoba već pila. Nakon otvaranja sadržaj više nije u istim uslovima kao dok je pakovanje bilo potpuno zatvoreno.

Kada se pije direktno iz boce, u nju mogu dospjeti mikroorganizmi iz usne šupljine. To je uobičajena pojava i sama po sebi ne znači da će se razviti zdravstveni problem.

Međutim, dalji način čuvanja tada postaje važniji. Ako otvorena boca satima stoji na suncu, u vrućem automobilu ili na drugom veoma toplom mjestu, takvi uslovi mogu pogodovati bržem razmnožavanju određenih mikroorganizama.

Zato navika da se ista otvorena boca koristi danima, pritom više puta zagrijava i hladi, nije najbolji način čuvanja vode.

Otvorenu vodu bolje je držati u hladnijim uslovima i potrošiti u razumnom roku. Takođe, bocu iz koje je neko direktno pio nije dobro dijeliti sa drugim osobama.

Najgore mjesto može biti zatvoren automobil na suncu

Jedna od najčešćih ljetnih navika jeste ostavljanje nekoliko boca vode u automobilu kako bi uvijek bile pri ruci. Problem nastaje kada vozilo satima ostane parkirano na direktnom suncu.

Unutrašnjost zatvorenog automobila tokom toplog dana može postati mnogo toplija od vanjskog zraka. Kontrolna tabla, sjedišta, vrata i predmeti u vozilu apsorbuju toplotu, pa boca vode može dugo ostati u veoma nepovoljnim uslovima.

Zbog toga nije preporučljivo praviti dugotrajne zalihe flaširane vode u kabini ili gepeku vozila tokom ljetnih mjeseci.

Ako je osoba bocu ponijela na put, sasvim je razumljivo da je koristi tokom vožnje. Ono što treba izbjegavati jeste ostavljanje ostatka vode u zatvorenom vozilu iz dana u dan.

Posebnu pažnju zaslužuju već otvorene boce. Ako je iz njih već pijeno, a zatim su provele veći dio dana u pregrijanom automobilu, praktičnije je uzeti novu vodu nego nastavljati istu bocu koristiti još nekoliko dana.

Deformacija ambalaže može biti znak da boca nije čuvana idealno

Potrošač uglavnom ne zna kroz kakve je uslove određeno pakovanje prošlo od proizvodnje do trenutka kada se našlo na polici. Ipak, prije kupovine može napraviti nekoliko jednostavnih provjera.

Prvo treba pogledati samu ambalažu. Ako je boca izrazito deformisana, neuobičajeno udubljena, ispupčena ili više ne stoji pravilno na ravnoj površini, razumno je odabrati drugo pakovanje.

Takav izgled ne mora sam po sebi dokazivati da je sadržaj zdravstveno neispravan, ali može ukazivati na to da boca nije bila čuvana u idealnim uslovima.

Važno je pogledati i zatvarač. Sigurnosni prsten treba biti neoštećen i treba izgledati kao da boca ranije nije otvarana. Ako postoji sumnja da je originalno zatvaranje narušeno, proizvod je bolje preskočiti.

Kondenzacija sa unutrašnje strane boce, s druge strane, ne mora biti dokaz problema. Može se pojaviti nakon promjene temperature, pa je korisnije procijeniti cijelo pakovanje nego donositi zaključak samo na osnovu kapljica vode.

Neugodan miris i okus dovoljan su razlog da vodu ne pijete

Flaširana voda u pravilu nema snažan miris niti izrazito neugodan okus. Ako se nakon otvaranja primijeti nešto sasvim drugačije od uobičajenog, nema potrebe insistirati na konzumaciji.

Izrazit miris plastike, hemikalija ili bilo koji drugi neuobičajen miris razlog je da se boca ostavi po strani. Isto važi ako voda ima gorak, vrlo plastičan ili neobičan okus koji ranije nije imala.

Takva promjena sama po sebi ne dokazuje da je određena štetna supstanca prisutna u opasnoj količini. Potrošač bez laboratorijske analize to ne može utvrditi.

Međutim, kada sadržaj djeluje drugačije od očekivanog, vrijednost jedne boce nije razlog da se rizikuje i pije nešto što izaziva sumnju.

Mjesto na kojem kupujemo vodu takođe može biti važno

Tokom ljeta nije svejedno ni kako je roba izložena na prodajnom mjestu. Ako postoji izbor između pakovanja koje satima stoji na direktnom suncu i onog koje je smješteno u zatvorenom i zasjenjenom prostoru, razumnije je izabrati ovo drugo.

Posebno se mogu primijetiti velika pakovanja koja stoje na paletama ispred kioska ili prodavnice u najtoplijem dijelu dana. Takav prizor ne znači automatski da je sva voda na paleti neispravna, ali pokazuje da uslovi skladištenja nisu idealni.

Rashladna vitrina može biti dobar izbor kada pravilno funkcioniše i nije postavljena tako da sadržaj satima grije snažno sunce kroz staklo.

Potrošač ne može kontrolisati cijeli transportni lanac, ali može obratiti pažnju na ono što je vidljivo na prodajnom mjestu.

I kod kuće važe ista pravila skladištenja

Nakon kupovine nema potrebe sve neotvorene boce odmah stavljati u frižider. Mnogo je važnije da budu na mjestu koje nije izloženo direktnom suncu i velikim temperaturnim promjenama.

Ostava, zatvoreni kuhinjski prostor ili druga suha prostorija sa stabilnom temperaturom uglavnom su bolji izbor od balkona, prozorske daske ili automobila.

Zalihe vode ne treba držati ni neposredno uz proizvode snažnog mirisa, hemikalije, sredstva za čišćenje ili gorivo. Dobra praksa je da hrana i piće imaju vlastiti, čist prostor za skladištenje.

Nakon otvaranja boca zahtijeva više pažnje, posebno tokom izrazito toplih dana. Ako se neće odmah popiti, bolje ju je skloniti sa sunca i držati na hladnijem mjestu.

Tokom velikih vrućina veći problem može biti to što ljudi piju premalo

Dok se govori o pravilnom čuvanju vode, važno je ne izgubiti iz vida osnovni razlog zbog kojeg je nosimo sa sobom. Tokom velikih vrućina nedovoljan unos tečnosti može mnogo neposrednije uticati na zdravlje nego sama zabrinutost oko jedne boce koja se kratko zagrijala.

Stariji ljudi, mala djeca, osobe koje rade fizičke poslove na otvorenom i oni koji dugo borave na visokim temperaturama posebno moraju paziti da tokom dana imaju pristup tečnosti.

Zato rješenje nije izbjegavati flaširanu vodu, nego razviti nekoliko praktičnih navika. Boca se može ponijeti na posao, putovanje ili plažu, ali ne mora poslije toga ostati danima na istom mjestu izložena suncu.

Jednako tako, otvorenu bocu ne treba sedmicu dana nositi iz automobila u kuću i nazad. Ako je voda čuvana dugo u nepovoljnim uslovima ili je ambalaža vidljivo promijenjena, jednostavnije je zamijeniti je.

Najvažnije je zadržati razumnu mjeru. PET ambalaža nije razlog za paniku, ali ni proizvod koji treba svjesno ostavljati na ekstremnoj vrućini kada za to nema potrebe.

Nekoliko osnovnih pravila dovoljno je za svakodnevicu: birati dobro skladištena pakovanja, provjeriti čep i ambalažu, ne ostavljati otvorenu vodu satima na suncu i kućne zalihe držati na stabilnom, hladnijem i zasjenjenom mjestu.

Na taj način moguće je istovremeno voditi računa o pravilnom skladištenju i ne zaboraviti ono najvažnije tokom ljeta – redovno piti dovoljno tečnosti i ne čekati da jaka žeđ postane jedini podsjetnik da je organizmu voda potrebna.

“`