U današnjem članku govori se o izuzetnom iskustvu žene po imenu Brianna Lafferty, tridesettrogodišnjakinje iz Kolorada, koja je doživjela ono što mnogi nazivaju iskustvom bliske smrti.
- Tokom osam minuta kada je bila proglašena klinički mrtvom, ona je iskusila stanje koje je opisala kao „putovanje duše izvan vremena“. Njene riječi, duboke i potresne, ostavile su snažan utisak na one koji vjeruju da smrt nije kraj, već samo prijelaz ka drugom obliku postojanja.
Brianna je godinama patila od mijoklonus distonije, rijetkog neurološkog poremećaja koji izaziva iznenadne i bolne trzaje mišića. Ovaj poremećaj, zajedno sa hroničnom nesanicom, iscrpljivao je njeno tijelo do krajnjih granica. U jednom trenutku, nakon što četiri dana gotovo da nije spavala, osjećala je da njeno tijelo popušta. Upravo tada, opisuje, desilo se nešto što je nadilazilo granice onoga što nazivamo fizičkom stvarnošću.
Prema njenim riječima, duša je napustila tijelo i krenula ka prostoru u kojem vrijeme ne postoji. Čula je glas koji ju je pitao da li je spremna, a kada je pristala, našla se u potpunom mraku. Taj mrak nije označavao kraj, već početak novog iskustva. Ona je to protumačila kao dokaz da smrt ne postoji, već da svijest nastavlja živjeti, samo u drugačijem obliku.
U tom stanju, kako kaže, shvatila je da misli imaju moć da oblikuju stvarnost. One se nisu ispunjavale odmah, već s blagim odlaganjem, što je prepoznala kao dar – priliku da transformišemo negativne misli u pozitivne, da preoblikujemo sopstvenu realnost. Tamo više nije osjećala da je čovjek; izgubila je sve slike i sjećanja o svom fizičkom biću, ali je ostala potpuno mirna, svjesna i više svoja nego ikada prije. Umjesto bola, osjetila je duboku jasnoću i spokoj.
- Ono što ju je posebno dirnulo bilo je osjećanje da postoji neka viša inteligencija, neka sila koja bdije nad svime. Taj osjećaj prisustva donosio je uvjerenje da sve, pa čak i najteže situacije, imaju svoj smisao. U prostoru u kojem je boravila, sve se događalo istovremeno, bez linearnog toka vremena, ali ipak u savršenom skladu. Tamo je, kako kaže, osjetila početak svega. Vidjela je da je sam univerzum izgrađen na temeljima brojeva i zakona koje tek naslućujemo. Susrela je bića za koja nije sigurna jesu li ljudska, ali su joj ipak djelovala poznato.
Ovo iskustvo je u potpunosti promijenilo njen odnos prema životu i smrti. Strahovi koji su je pratili ranije potpuno su nestali. Sve ono čemu je pridavala preveliku važnost izgubilo je značaj. Umjesto toga, vratila se s osjećajem misije i dubokim poštovanjem prema životu, ali i smrti. Shvatila je da život nije trka za stvarima, već prilika za rast i iskustvo.
- Povratak u tijelo bio je bolan i zahtjevan. Osjećala je kao da je bila odsutna mjesecima. Provela je četiri dana u bolnici pokušavajući razumjeti šta se dogodilo. Fizički i duhovni oporavak bio je iscrpljujući. Ponovo je učila da hoda i govori, a oštećenje hipofize dovelo je do toga da prođe kroz eksperimentalnu operaciju mozga. Operacija je, srećom, bila uspješna, ali je u njoj ostala svijest o tome koliko je tijelo krhko.Priznala je da je pomalo plaši mogućnost da će opet doživjeti blisku smrt, jer zna koliko je oporavak težak. Ipak, naglašava da je zahvalna – jer je srce sada ispunjeno zahvalnošću, a ne ljutnjom. Smatra da sve što se dogodilo ima svrhu i da se ništa ne dešava slučajno.
Danas svoj život posvećuje pomaganju drugima. Pruža podršku ljudima koji se bore s hroničnim bolestima, koji se suočavaju sa smrću ili prolaze kroz duhovna buđenja. Duboko vjeruje da je ostala živa sa razlogom – da bi bila primjer drugima i prenijela poruku da smrt nije kraj, već transformacija.
Njene riječi ostaju upečatljive: „Preživjela sam toliko trenutaka kada sam mogla da umrem, a nisam. Vjerujem da naša duša bira izazove, bol i teškoće kako bi iskusila ono što nije moguće u čistom duhovnom svijetu. Ona raste kroz patnju, a ponekad jednostavno bira nepoznato, vođena uzbuđenjem zbog nečeg novog.“Ova priča podsjeća da život, sa svim svojim teškoćama, ima skrivene darove. Smrt, umjesto da bude kraj, možda je samo prelazak u drugu dimenziju postojanja. Iskustvo Brianne Lafferty postavlja važna pitanja o smislu, svijesti i prirodi našeg bića – i daje nadu da nismo ograničeni samo na ono što vidimo i osjećamo u ovom svijetu.
