Odgajati bilo koje dijete je djelo za velike ljude koji vole čovječanstvo, i stoga je plemenit čin kada siroče dobije roditelje. Danas vam otkrivamo jednu jako tužnu priču.
Dijelimo još jednu nevjerojatnu priču, o ženi po imenu Paša i njenom suprugu, koji su hrabro preuzeli brigu o napuštenoj bebi koja je ilegalno odvedena s njihovog posjeda. Nakon što sam se šest godina brinula o izgubljenoj bebi, bila sam šokirana kada su je odveli s mog osobnog teritorija. Međutim, nakon otprilike 10 godina, čudan telefonski poziv koji je neočekivano upućen natjerao je stariju ženu da se sjeti nečega što joj je bilo poznato: “Sjećaš li me se još uvijek, majko?”
U selu u blizini Kladnja, u Bosni i Hercegovini, gospođa Paša i njena supruga Muniba žive u istoj kući, što dokazuje snimka zaslona/YouTube slika. U našoj regiji postoje brojni izvještaji o ženama koje su herojski prihvatile i brinule se za napuštenu djecu, uključujući i Pašu. Međutim, ova priča je značajna po svom emocionalno dirljivom završetku. Koja je pozadina ljubavne priče između Muniba i Paše?
Paša i Munib, koji su u braku više od četiri desetljeća, žive u ugodnom gradiću Kladnju. Pašino podrijetlo dokumentirano je u slikovitom Mrknoejem Gradu, dok Munib s radošću kaže da je Kladanj njegovo rodno mjesto. Munib vjeruje da se njihov slučajni susret dogodio na čarobnom području Vlasenice. Sudbina nas je spojila, kao da nam je bilo suđeno da se sretnemo. Naši su se putevi ukrstili u Vlasenici, a ja sam tamo imao sestru. Tako je započela naša ljubavna priča i još uvijek uživamo u međusobnom društvu.
Unatoč tome što nisu imali biološke djece, Paša i Munib su se posvetili odgoju djevojčice koja je potom napuštena i prepuštena sama sebi dok nije napunila šest godina. Priča koja je bila emocionalno složena i vrtjela se oko izgubljenog djeteta. Prije tri desetljeća, jedna je baka donijela tešku odluku da se odrekne vlastite unuke. U tom razdoblju sam se umiješao i pustio ruke, a također sam predložio da mladu damu posvojim ja.
Unatoč tome što nisam imao djece sam, moj status najstarijeg brata ili sestre u obitelji dao mi je mnogo znanja i razumijevanja u vezi s brigom i odgojem djece. Situacija nije bila laka. Dječje suze bile su stalne molbe za majku, što me potaknulo da je podučim umijeću korištenja bočice. Svaki dan bio je borba, prepuna sumnji o našoj budućnosti u Mrkoniji. Koliko god putujem, ona će uvijek biti sa mnom. U dobi od četiri mjeseca, djevojčicu je napustila baka. Paša se brinuo o njoj, pružajući joj dom i mužu i njoj.
Unatoč nemogućnosti da stvore vlastitu djecu, pronašli su utjehu u njenom uključivanju u svoje živote. Do šeste godine živjela je u mojoj kući, zovući me “mama” kad god bi progovorila. Nakon što se sukob između ratnih sudionika smirio, njezini biološki roditelji su je pronašli i odveli, počinivši zločin krađe. Paši se nije svidjelo ime Hajira, pa je odlučila promijeniti ime djevojčice u Samira. Otmica njezine djevojčice rezultirala je time da je Paša doživjela mnogo emocionalne i fizičke patnje, kao i zbunjenosti.
- Kad je djevojčica trebala krenuti u školu, njezini su se roditelji iznenada pojavili, prisilili su je da se odvoji od Pašinog nadzora, a zatim su je odveli. Bol povezana s tim specifičnim događajem još uvijek je urezana u moje sjećanje, ali naša veza je i dalje održana. Unatoč preseljenju u Bolgiju, još uvijek održavamo komunikaciju i često se posjećujemo. Bilo da ona posjećuje moj dom ili ja njezin, naša veza je i dalje neprobojna. Možete li opisati pozadinu Pašinog susreta s djevojčinim biološkim roditeljima?
Na zahtjev roditelja, odbili smo njihov zahtjev. Naša briga omogućila je najbolje moguće iskustvo, zbog čega je razvila duboku vezanost za nas. Ideja da je uklonimo iz našeg nadzora bila mi je previše. Međutim, jedne noći je tajno odvedena. S vremenom sam više puta pokušavao stupiti u kontakt s njezinim roditeljima. Na kraju sam uspio stupiti u kontakt s njima i brzo su vratili mladu damu. Njena sreća što nas je ponovno mogla sresti nije bila mjerljiva.
Donesena je kolektivna odluka da se vrijeme djevojčice podijeli između Paše i Muniba, njezinih posvojitelja i njezinih bioloških roditelja. Početni dogovor je bio gladak: dogovoreni broj dana provedenih sa svakim parom roditelja bio je 15. Nažalost, nakon godinu dana, Paša i Munib su se naglo uselili, odveli djevojčicu sa sobom i prekinuli svaku komunikaciju s njezinim biološkim roditeljima. Samira Paša nije tajila identitet svojih bioloških roditelja. Samiri se činilo logičnim da od početka ima biološke roditelje. To mi je rečeno. Da sam na njezinom mjestu, zanimalo bi me tko je odgovoran za moje postojanje, htjela bih ih upoznati.
Iako je to znala u ranoj dobi, nije se obraćala mom suprugu i meni imenom. Umjesto toga, koristila je izraze “majka” i “otac”. Međutim, kao djeca smo je njegovali s obožavanjem. Samirina supruga, koja je mlada djevojka, objavila je poruku koja je upravo stigla. Prošlo je mnogo godina od tog događaja, a nedavno sam se suočio sa zahtjevom za prijateljstvo na Facebooku od određene Samire Šahinović. Obično odbijam zahtjeve za prijateljstvo od osoba koje ne poznajem.
Nakon daljnjeg razmišljanja, shvatio sam da je to mlađa žena s kojom nisam bio povezan, što je dovelo do mog odbijanja njezinog zahtjeva. Uz mnoštvo obaveza koje su proizašle iz smrti majke njezina supruga, stalna zvonjava telefona već je povećala njihov već ionako velik obim posla. Tijekom svega toga, upućen je nepoznati telefonski poziv, što je prisililo Pašu da odgovori i utvrdi glas druge strane. „Mama, ovdje Samira. Možeš li mi poslati poruku? Kako ide? Moram te ispraviti, dragi sine, jer nisam ničija majka i nemam vlastite djece.“ Samira se suočava s Pašom, priznajući njihovu povezanost s obitelji i činjenicu da je imala pristup Pašinom telefonskom broju.
Ona pita zašto Paša još nije odgovorio na njezin zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Paša nije sigurna kako se zove Samiri. U mlađim godinama zvala se Muhić, a sada je na raznim društvenim mrežama često nazivaju Šahinović. Upravo u tom razdoblju Samiri je Paši otkrila ključnu informaciju. Samira se udala u Belgiji i trenutno živi u sretnoj vezi s djecom. Ništa se nije promijenilo od telefonskog poziva na tu temu. Od tada su usvojili tradiciju međusobnog posjećivanja svake godine.
Samira posjećuje Pašinu rezidenciju, a Paša uzvraća odlaskom k njoj. Ono što pojačava intrigu ove dinamike jest činjenica da je posjećuje i Samirin biološki otac. Bez obzira na situaciju, Samira je zaštitila očevo dijete, što je postavilo temelje za njezinu trenutnu ulogu odane kćeri i Paši i njegovim biološkim roditeljima.
