Maksima Klasanović uvijek je željela stvoriti dobar život za svoju obitelj i sebe. Nakon što je odrastao i studirao u Njemačkoj, gdje mu je živjela majka, otputovao je na Tajland kao mlad. Tamo je odjednom stvorio vlastitu oazu mira i izgradio uspješnu karijeru. No, samo jedan nepametan potez mu je preko noći oteo pravo na sreću iz ruku. Završio je u najgorem zatvoru na Tajlandu, gdje je godinama čekao pravdu.
– Prije odlaska u zatvor radio sam kao voditelj marketinga za tri hotela u Phuketu na Tajlandu i živio bezbrižan i sretan život s partnerom i malom kćeri. Phuket i moja mala obitelj bili su prvo uporište u mom životu nakon dugo vremena. Našao sam pristanište koje nisam želio izgubiti. Ali preko noći sam otišao iz tog života. Niz nesretnih okolnosti doveo je do toga da sam bio osumnjičen da sam dio narko-bande. Jedino što sam napravio je da sam uzeo telefonski broj trgovca za prijatelja. Kazna mi je 13 godina! Proveo 13 godina u najstrožem zatvoru u Bangkoku. Tamo sam doživio loše stvari. Nešto što nisam ni mislio da postoji – napisao je na svom maksimklasanovic.com i dodao:
- – Nakon četiri godine službe trebao sam dobiti prekomandu u Njemačku. No, kao i mnogi prethodni pokušaji bijega s ovog mjesta, ovaj je propao. Zbog toga sam izgubio sebe – i nakratko sam izgubio želju za životom. Ali korak po korak sam se izvukao iz očaja. U početku su mi pomogle tehnike disanja i meditacije koje sam naučio od nepalskih zatvorenika. Pročitao sam stotine knjiga, educirao se, otvorio sebi nove horizonte i nevjerojatno napredovao u svojoj svijesti. Došla je točka u kojoj zatvor više nisam smatrao previše strašnim. To je postao moj samostan. Mjesto gdje njegujem svoju duhovnost i način razmišljanja, mjesto gdje mogu vježbati dan i noć i potaknuti druge da čine isto. Kad sam više od 8 godina kasnije pušten putem amnestije, bio sam druga osoba.provesti noć u zatvoru
Međutim, 30. travnja 2011. u Phuketu se njegov život drastično promijenio, na inzistiranje prijatelja Johna, koji je pristao dati njemu i jednom Amerikancu telefonski broj.Kad je trgovac stigao, Maxim je ušao u auto s Johnom i Amerikancem. Prije primopredaje iznenada su ih okružili naoružani ljudi. Trgovac je iskočio iz automobila i pobjegao s spremnim motorom, a Maxim je također iskočio i počeo bježati, ali je ubrzo uhićen zajedno s Johnom.
“Kasnije smo saznali da nismo jedini koji su upali u ovu zamku, već je i druge u zatvoru na Phuketu uhvatio isti Amerikanac jer ga je policija pozvala da radi za njih i namami strance, kako bi mu olakšali kaznu, To smo vidjeli kada je uhapšen jer smo ga vidjeli kako šeta ispred policijske stanice”, ispričao je jednom prilikom Maxim za Mondo.U postaji policija nudi Maximu nagodbu, ali on ne može pristati…
“Ja sam bio taj koji je počinio najmanji zločin i mislili su da sam spreman učiniti sve da se izvučem. Međutim, imao sam poznanstvo (s dilerom), ali nikada ne bih želio nekoga drugog dovesti u ovakvu situaciju . “Osjetio sam da sam prevaren pa sam rekao policiji da ne poznajem nikoga i da nemam broj telefona. “Odvjetnik ga je povukao na dnoKako bi se što prije riješila nepovoljne situacije, Maximova obitelj pronašla je odvjetnika preko liste veleposlanstva, a da prijevari nije bilo kraja…
“Odvjetnik je izmislio priču, a policajac mu je rekao da trebam promijeniti iskaz – složila sam se da ne poznajem Johna i ostale, ali kad sam to učinila, policajac me iznenađeno pogledao. Tada sam stigla kad mi je policajac znao da me je prevario kada je objavljeno da sam lagao na sudu i osuđen sam na 13 Godine u zatvoru, a nisu ni spomenuli da je dio mog zločina to što sam dao broj telefona drugom tipu, a on ga je dao Amerikancu i onda su njih dvojica pozvali dilera i rekli su na sudu da sam lagao.
- lagao sam na sudu, a ja sam poznavao Johna, on je bio moj prijatelj, i oni su nas natjerali kao bandu Poruka za suradnju jer su bili ljuti, promijenio sam svoju priču, bili su na mojoj strani i rekli su mi da kažem istinu, a onda sam otišao kući i moja je uvreda bila najmanja, u biti ono što sam dobio svih ovih godina, zbog njihovih karakteristika. “Ja sam član bande”, otkrio je Maksimu “Mondo”.
Cijena 52.000 €Dva tjedna kasnije odvjetnik ga je posjetio u zatvoru i obećao da će mu vratiti sav novac (52.000 eura), no na kraju je njegovoj majci vratio samo 3.000 eura, rekavši da “treba biti sretna što je to dobila, jer on treba biti osuđen na doživotni zatvor.” Kasnije je otkrio da je ukrao i sat “Rolex” koji mi je policija uzela kad su me uhitili. Navodno je sat vratio majci, ali kada je kasnije izašao, vidio je da je to replika, a ne “Rolex”.
Kad je čuo da će biti zatvoren u Tajlandu toliko godina, Maxim je rekao da ne osjeća ništa.”Prazno. Bilo je nemoguće bilo što osjetiti. Samo sam sjeo i sljedeća dva sata bio sam u nekakvoj praznini. Nisam plakao, nisam se osjećao tužno ili ljutito, ništa od toga. Bilo je samo tako teško opisana praznina, bez ikakvih emocija, možda neka vrsta šoka, ne znam.”
Prvi dan u zatvoru i nevjerica “Kad nemate zatvorskog iskustva, možete očekivati samo ono što znate iz filmova ili knjiga. Kad sam došao u ćeliju, u ćeliji je bilo 180 ljudi.Očekivao sam sve, ali nisam bio takav – nisam mogao naći mjesto gdje bih stao i otišao tamo gdje su bili stranci, a jedan Tajlanđanin mi je rekao da idem kod njih jer sam i ja jedan od njih.
- Kada dođete tamo bit ćete šokirani kako će vas svi odmah pitati tko ste, odakle ste i zašto ste ovdje. U Tajlandu je 12 grama droge težak zločin”, priča Maksim za MONDO o svom prvom danu u zatvoru na Puketu.Najstroži zatvor u BangkokuZatim je prebačen u najstroži zatvor u Bangkoku, Bombat Piset Klang, gdje je proveo još šest i pol godina dok nije dobio pomilovanje, o čemu isprva nije ni sanjao.
“Sve je kao u filmu. Gledaš i razmišljaš gdje sjede, gdje ćemo spavati, tko su ovi ljudi. Svatko te gleda drugim očima i u tom trenutku kao da vidiš 1000 različitih raspoloženja koje si mogao osjeti miris u wc-u i iznad nas svakih 15 stave zvono Zvoni jednom u minuti kako bi ukazao čuvarima vani da je sve u redu, nikad ne prestaje, i treba vam dva ili tri tjedna da s njim spavate i živite s upaljenim svjetlom. . od tog trenutka nadalje, kad otvore ćelije, saznat ćete više Kad se opereš, nemaš ništa u obroku, pa znaš koliko je vode ostalo u obroku, a ako se uopće ne stigneš probuditi, prestaneš u prva dva-tri tjedna Misliš o svemu i stalno ste iznenađeni”, otkrio je.
Dnevnik koji bilježi događaje koje ne želi zaboravitiMaksim je tada počeo pisati. Imao je dnevnik, odnosno zbirku papirića u koju je svake večeri prije spavanja zapisivao što se dogodilo, za što je rekao da misli da “ne može zaboraviti”. Tako nosi i njegova knjiga, koju je objavio nakon izlaska iz zatvora, pod naslovom Bio sam u paklu i našao sam raj u sebi, a nalazi se u knjižari Zatvorska hijerarhija.
“Tajlanđani su u osnovi miroljubivi dobri momci, a mi smo negativci. Nas je 50 stranaca i glasni smo i uvijek imamo nešto za reći. Oni poznaju svoju zemlju i znaju u kakvoj su situaciji, pa im je mirnije. Oni imamo probleme svaki dan, neki imaju napade bijesa svaki dan – neki poput mene imaju žene i djecu vani, drugi shvaćaju da se nikada neće izvući,
Ali 90% ljudi prevare odvjetnici. Neki su ljudi izgubili više novca nego ja. Broj jedan su naravno Tajlanđani. Oni su najvažniji ljudi u svojoj zemlji—i izvan i unutar zatvora. Drugi po redu su svi ostali Azijati, treći smo mi bijelci, a četvrti crnci”, ističe Maxim i otkriva koliko čuvari mogu biti brutalni – ali samo prema svojima:
- “Imamo puno tih čuvara i oni su kao psihopati. Ne diraju nas puno jer se možda boje veleposlanstva, ali njihovi ljudi ne poštuju te zakone u zatvoru i tuku ih, a vidio sam neke od njih Ja Neshvatljive stvari, ako je netko nešto ukrao ili nekoga ošamario, bili su silno kažnjeni, a onda su tri-četiri stražara okružili zatvorenika i tukli su ga, neka svi gledaju nas je 2000 u zatvoru u Phuketu. ljudi, pa su nas odveli na nogometno igralište gdje su tukli dvojicu zarobljenika da ih svi gledamo, a tada nam je malo tko mogao ili htio pomoći.”
prva bitkaKako je Maxim jednom rekao, tuče su često izbijale među zatvorenicima, a ni on nije bio izuzetak…”Moja prva tučnjava bila je s Amerikancem koji je ležao pokraj mene, karijernim marincem SAD-a, koji je nožem izrezao djevojku na komade i bacio je u vreću. Ali su otkrili da je dobio desetogodišnju kaznu jer mu je broj bio u tu torbu jer je u svoju obranu rekao da nije on kriv i samo se branio i ja sam mu rekao da mu ne vjerujem. Posvađali smo se i izgubio sam borbu, a prvo nisam znao da se svađam – ispričao je za MONDO, pa otkrio situaciju “sve dok nije pao mrak”. Oko”:
“Tada sam se potukao s jednim crncem i on je uzeo nešto od mog djeda kojeg sam čuvao. Bilo mi je tako krivo pa sam ga napao. Ali već sam trenirao i bio sam jak taj dan. , ne Ne znam što mi se dogodilo, bio sam ljut na dječaka koji je uzeo djedove stvari i bacio ih i potukao se s Irancem jer nije htio lagati zbog mene potukao sam se i s Tunižaninom i svima nam se to događa.”
prijatelji u zatvoruMaxim je otkrio da je u zatvoru stekao i prijatelje. I dan danas se dopisuje s mnogim ljudima, od kojih se kod nekih ne morate dugo zadržavati da vam se duh pokvari. Moja najveća snaga je naravno moja kćer i. Moja mama mi je toliko važna da se ponekad čak osjećam kao da neću preživjeti, ne živi se 13 godina kad netko umire u ćeliji. Smijali su se i mislili da je to smiješno”, prisjetio se.
- Maxim nam govori kako ga mačke koje hrani i brine o njima u zatvoru u Bangkoku održavaju zdravim, kao i njegov pozitivan pogled na život – čini sve što može kako bi im pomogao da prežive ovo vrijeme u zatočeništvu Year.Kakav je život u zatvoru?Maxim je rekao da su dani u zatvoru imali određene rutine i pravila, a ljudi su točno znali što se kada radi.
“Od devet sati navečer se gasi TV. Devedeset posto je muzika, a deset posto su neke njihove serije koje nas strance ne zanimaju. Naučio sam pjevati kad sam učio jezik.” , Zaljubim se u neke od njih, nitko te ne tjera na spavanje, ali moraš šutjeti. Ustajemo u 7 ujutro, idemo svi na doručak i onda sve. Brojite zatvorenike i onda radite što hoćete u sobi vani. Ja sam to koristio, trenirao sam vani 6 ili 7 sati i razgovarao sam s nekim… Vratili su nas u ćelije na otprilike 3 sata i onda su nas zaključali. gore i to je to. ”
U Phuketu, Maxim ima pravo na posjetu tri puta tjedno, ali može samo na 5 do 10 minuta kroz staklo; u Bangkoku ima pravo na posjetu tri puta tjedno, ali svaki posjet traje između 15 i 20 minuta; minuta. Može doći bilo tko, a kako je rekao, u početku su mu dolazili mnogi bivši zatvorenici kojima je pomagao kada su dolazili u zatvor. Ono čemu se tada najviše veselio bila je posjeta partnerice i kćeri, no sve je to izblijedjelo kada je prebačen u zatvor u Bangkoku. Majka ga tamo posjećuje jednom godišnje, ali utjehu pronalazi u razgovoru s prijateljicom iz Bangkoka za koju kaže da mu je “kao druga majka” i posjećuje ga svaka dva tjedna jednom.
- 70 ljudi na 60 kvadrata – borba za ostanak pri zdravoj pameti”Najteže je što ti je sloboda oduzeta. Samo oni koji su to iskusili znaju što znači nesloboda. Ovo je neopisiva stvar koju drugi mogu razumjeti, ali ne mogu osjetiti. Čovjeku je najteže, hajde, on nema više prava na tvoj život i sada si ovdje i ne znaš kada ćeš izaći i momku je jako teško ne spavati kad želi biti u tvojoj blizini nema vremena za sjedenje ili odmor sam Na Phuketu u ćeliju može stati do 300 ljudi. Ljudi, a u Bangkoku na 60 kvadrata može biti i do 70 ljudi, uvijek je buka, ljudi pričaju, pa pjevaju, ima svašta, ali nema mira”, rekao je Maxim za MONDO i dodao:
“Smirenost daje čovjeku neku snagu, čistoću i unutarnju organiziranost, ali kada to nemate, onda je jako važno da počnete raditi i nađete nešto što će vam vratiti smirenost. Samo on može taj unutarnji rad” Puno ljudi samo čeka da se stvari promijene, što sve otežava. “Maxim je “bijeg” pronašao u treninzima, ali i u nečemu što nikada u životu nije prakticirao – čitanju.
“Brzo sam shvatio da moram promijeniti nekoliko stvari, pa sam počeo trenirati. Bio je to prvi put da sam imao priliku isključiti sve oko sebe i fokusirati se samo na vježbanje. Druga stvar je bilo čitanje koje nikad prije nisam čitao vani Pročitao sam ukupno pet knjiga u zatvoru, i ja sam ih pročitao više od stotinu pročitaj neke. To je to. Knjige su moj izlaz iz zatvora.U ograničenim zatvorskim uvjetima neizbježno nešto nedostaje, ali kako je otkrio Maxim, s vremenom sve nestane…
“Kad prvi put dođeš u zatvor sve ti nedostaje. Tamo su se ljudi šalili što bi radili za bocu piva, a neki Šveđani su rekli da kad bi imao jednu, odmah bi je odsjekao sebi za mali prst. Ali S godinama ostaju te stvari koje su ti najvažnije, djeca, obitelj, sve ostalo polako nestaje i shvatiš da ti ništa ne može pomoći u životu – popiti pivo ili pojesti ćevap”, istaknuo je.Prijatelj mu je umro na rukamaKad se osvrnuo na godine provedene u zatvoru u stranoj zemlji, neke su scene ostavile poseban pečat na njega:
- “Kada mi je kćer prvi put došla i pogledala me kroz staklo, kada mi je majka prvi put došla, kada su me nakon suda odvojili, kada su me stražari odvojili od kćeri, ona je plakala, a mene su bacili na podu i dao sam sve od sebe da ga oživim, ali onda je umro na mojim rukama, a on je ležao na meni, a ja sam ga doslovno gledao kako udiše posljednji put”, prisjetio se Maksim, ali je naglasio da je vjerovao da se sve događa s razlogom:
“To su stvari koje će sigurno ostati sa mnom kroz cijeli život.Ne kažem da me ti događaji noću progone i tjeraju da patim, živim život u kojem vjerujem da je sve što mi se događa u konačnici za moje dobro. To je ono što mojoj duši treba da povrati zdrav razum. Osjećam se kao da sam sam sa sobom, našao sam se i tek onda mogu doći tamo. Zato je, hvala Bogu, sve u redu. ”
- 10 dana u zombi zatvoru gore od cijelog zatvoraNeočekivano i sretno, 2019. godine, nakon gotovo devet godina robije u teškim uvjetima, Maxim je primio vijest da je pomilovan! U to je vrijeme umro kralj Tajlanda, pa su postojala dva oproštenja – jedno za kraljevu smrt i drugo za krunidbu novog vladara, njegovog sina. Maksim je bio na listi, ali njegova tortura još nije bila gotova, kako je rekao, tek tada je shvatio kakav je pakao:
“Nakon amnestije sam proveo deset dana u deportacijskom zatvoru, najvećem paklu u zatvoru. To je bilo ništa u odnosu na sve što sam prošao, a onda sam shvatio još veći šok. Ljudi su tamo doslovno umirali. “Bili su samo stranci. “Nisi mogao izaći iz ćelije. Ležao si dok netko nije došao po tebe, dok nisu sredili papire… Dva Nijemca koja su bila prije mene umrla su od kožnih bolesti i nije bilo nikoga.” da ti pomognem.
Bili smo tamo i prva dva dana sam stajao ili sjedio, a ljudi su hodali kao zombiji, a nakon trećeg dana sam bio prekriven aknovima i bilo je tako vruće. Znojiš se i samo ti prištići počnu krvariti – izgleda kao u filmu o zombijima i vidim čovjeka bez majice kako stoji pored mene i ne vidim da su mu leđa prekrivena krvlju. Vjeruj što se ovdje događa. Čovjek je sjedio u paklu 14 godina jer je u Kini čekao pogubljenje i nije se mogao vratiti, ali nisu ga pustili ni da se vrati u nacionalni zatvor na Tajlandu. “i slobodu
Nakon što je proveo deset dana pakla u “zombi zatvoru”, Maxim je konačno oslobođen i otišao je u Njemačku živjeti s majkom, ali se ipak morao prilagoditi vanjskom svijetu, što se već dogodilo u usporedbi s njegovim zaostalim razdobljem . tajlandski bar.
- Prvo što mu je palo na pamet bilo je to što je primijetio da svi gledaju u svoje telefone, a iako je 2011. pušten prije nego što je zatvoren, mobiteli nisu bili u procvatu nove tehnologije kao danas. Nakon osam godina spavanja na podu, teško se priviknuo i na spavanje u krevetu, a zatekao se i u strahu od voća u supermarketu, kakvog nije vidio od uhićenja.
“Kada sam izašao iz zatvora pitali su me što prvo želim jesti. Nisam ni razmišljao o hrani, nije mi bilo važno. Da, kada sam prvi put ušao u trgovinu vidio sam prodavača voća Place, stao i nisam znao odakle da počnem, samo sam gledao okolo i razmišljao, vidi što je tu, i na kraju, ne sjećam se kada sam vidio naranče, luk ili rajčice u tih osam godina ljudi su navikli na najniže. Ograniči život.”
Maximov osobni život također je doživio mnoge promjene.”Doselili su se u Australiju dok sam ja bio u zatvoru. Njezina se majka udala za Australca i tamo su živjeli. Ostali smo u kontaktu.”Posvećen je dobrom životu i pomaganju drugima da pronađu unutarnji mir i sreću, što je shvatio dok je bio u zatvoru.
“Postoji znanost koja kaže da se sve u životu može okrenuti u našu korist – ako tako odlučite. Postoje mnoge vrste treninga koji vam mogu pomoći u tome – razumijevanje da se sve u životu može okrenuti u našu korist. život nije loše, ljudi su loši ljudi, ne znaju gdje su, gdje su, pa rade svakakve gluposti da se nađu, a onda gledaju napolje, plaćaju puno novca… U biti , sreća je ono što svi traže. , put za koji smo rođeni – traženje sreće živi samo 99% ljudi. Vjerujem da se sreća može kupiti kada izgradiš svoju kuću i kupiš si bolji auto, ja ću uspjeti, ali suština sreće je drugačija. , to sam naučio”, otkrio je za Mondo i objasnio:
“To su duhovni radovi, neka vrsta meditacije, disanja, istezanja, uvijek dopuštajući toj unutarnjoj priči, tim neprestanim mislima da stanu na trenutak, da se odmorite i pustite da mir zavlada vašim životom. E, kad je mir Maxim sažeo: ” Sreća počinje dominirati životom, tada se sreća počinje javljati i manifestirati, i kroz tu sreću sve se mijenja, i ta promjena utječe na sve. “
