Slavica i Đorđe Đurić žive u Brčkom. Nakon što su se oboje razveli, pronašli su sreću jedno u drugom i ponovo stali na ludi kamen. Zajedno su već 18 godina. Đorđe nema dece iz prethodnog braka, dok Slavica ima troje dece i četvoro unučadi. Iako nemaju zajedničko dete, pre nekoliko godina njihov život se drastično promenio kada su usvojili bebu od 11 meseci. Slavica je mališana pronašla napuštenog pored kontejnera, i od tada se bračni par Đurić nije razdvajao od njega.
– Vidio sam dijete pokraj kontejnera. Tijelo mu je bilo prekriveno krastama, a noge su mu krvarile. Ne znam, ne mogu objasniti, suze su mi krenule… Socijalna je bila u blizini i ja sam urlajući utrčala s bebom u naručju. Onda je došla policija i odmah smo otišli u bolnicu. Procijenili su da je star oko 10-11 mjeseci.
- Mali je bio mučen, on… Ne znam. U bolnici je proveo nekoliko dana. Naježio sam se kad su se ljudi okupili. To je užasno. Loš. Stvarno je strašno – rekla je Slavica.Odmah je nazvala supruga koji je u to vrijeme bio na poslu da mu kaže što se dogodilo. A kad mu je zabrinuto objasnila situaciju, s druge strane slušalice čula se samo – odvedite ga kući.
– Bio sam u emisiji i javila mi je telefonom da je našla dijete. Rekao je što treba učiniti. Samo ga odnesi kući. Djeca ne smiju živjeti na ulici. Da su ga bacili na ulicu, ne bi ostao na ulici, bio bi s nama – rekao je Đorđe.Istovremeno, vlasti su otkrile da se dječak zove Ismail te da ga je njegova prava obitelj potpuno odbacila i ne želi brinuti o njemu. S druge strane, to je donijelo veliku radost rodnom gradu Slavice i Đorđa.
– Pa, sudovi moraju odlučiti. Što će biti, kako će biti – ne znam. Volim da ostane. Iako imam svog, odgajala sam ga odmalena. Kad bi trebalo da legnemo da spavamo, on bi mene poljubio, njega (Đorđa), pa bismo legli i spavali. Volim da ostane – rekla je Slavica, a Đorđe je odmah dodao:”Pa on je moja duša. Ne mogu to opisati. On je dijete koje mi je jako priraslo srcu i nama. Jednostavno, ne mogu više živjeti bez njega. Dali bismo sve, pa i živote ako treba. “ da Ismail dolazi iz muslimanske obitelji.
- Nismo pitali tko je i što je. Nismo uopće pitali tko je koje vjere. Evo, ni danas ne pitam tko je kakav, pogotovo za ovakvo dijete, rekla je Slavica, a Đorđe se odmah nadovezao: “Kad sam ja odrastao bili smo pioniri, kad smo imali radne akcije, kad je nacionalnost bila zadnja stvar. .”
Pitanje je sad da ljudi shvate – budimo ljudi – i da se djeca koja odrastaju u pravoslavnim obiteljima ne osjećaju toliko zapostavljeno od strane babe i strica Đorđa”, objasnio je bračni par.Međutim, Georgie nikada nije dopustio da mališan razvije krivu sliku, kako mu to kasnije ne bi stvaralo psihičke probleme, zbog čega ih dječak nije zvao ni “tata i mama” ni “baka i djed”.
– Ne dopuštam nikakve iluzije jer će ga to poslije psihički koštati. Neka odmah zna, neka dozna svoju istinu. Nije mi lako kad se dijete vrati s igrališta i kaže da mu je drug otišao s mamom i onda pita gdje mu je mama. Peče me.
Rekao sam mu da će njegova majka doći, ali nje trenutno nije bilo. I ja lažem. plakala sam. teško je. Teško je kada čovjek sazna da jednog dana možda neće biti tu. Zahvaljujući voljenoj Slaviki i Dorjeu, Ismail je izrastao u zdravog, veselog i veselog dječaka.Kako je dirljiva poruka snimljena prije tri godine, nije poznato živi li ona još uvijek u njihovom domu.
