Nakon smrti poznatog pjevača Halida Bešlića otkrivaju s emnoge stvari o njemu ali i o njegovim pjesmama. Jednu od njih napisao je partizan Enver Šiljak svojoj tragičnoj ljubavi.
Danas pišemo o tragičnoj ljubavnoj priči između Envera Siljka i Fride Laufer, koji su bili odani jedno drugome tijekom brutalnog Drugog svjetskog rata i ubijeni su u mladosti. Priča o njihovoj ljubavi, sukobu i hrabrosti smatra se oblikom nade i odanosti, a njihova se priča i danas prenosi s roditelja na dijete. Enver Siljko rođen je u Bosanskoj Gradiški 1919. godine, bio je aktivist i član Komunističke partije Jugoslavije.
Unatoč nedostatku obrazovanja, od malih nogu pokazivao je hrabrost i dosljednost kako bi postigao pozitivniju budućnost. Kao mladi problematičar, Enver je sudjelovao u organizaciji omladinskih i radničkih inicijativa, a strastveno je volio nogomet, sudjelujući u klubu posvećenom sportu pod nazivom “Tuzla”. Njegov život bio je posvećen suprotstavljanju kolonistima i traženju pravde, što je dovelo do njegove nesretne smrti.
Frida Laufer bila je mlada žena iz Tuzle koja je bila članica Komunističke partije Jugoslavije i njezina odana romantična partnerica. Njihova ljubav temeljila se na istim načelima i želji za slobodom, no unatoč teškim uvjetima, i dalje su održavali svoju odanost načelima i ljubavi. Enver i Frida surađivali su kako bi olakšali migraciju rudara iz Husina u gerilce, njihova ljubav nikada nije prestala unatoč najvećim preprekama.
- U srpnju 1941. godine, njih dvoje su uhapšeni zbog svojih političkih pothvata. Enver je zarobljen i zatvoren, ali se i dalje nadao budućnosti. Prije nego što je fotografiran, Enver je u zatvoru u Tuzli napisao pjesmu “Jesi li žao što se rastajemo”. Ova pjesma izražavala je njegovu duboku ljubav prema Fridi, pokušao joj je to prenijeti, što je pokazalo njegovu predanost njoj. Ove riječi postale su zajednički simbol njihove duge romantične veze i pamte ih se i danas, u pjesmi koju je emocionalno inspirirao Halid Bešlić, što je izazvalo mnogo plača i rezultiralo snažnim odzivom onih koji su je čuli.
Enver je dokumentiran 5. rujna 1941. kako odbija pokoravati se sudskom nalogu. Njegova posljednja izjava nakon smrti bila je “Pucajte u izdajnike!” Možete ubiti Envera Šiljaka, ali Komunistička partija to nikada neće učiniti! Ta hrabrost i odlučnost u prisutnosti smrti postali su inspiracija mnogima u Tuzli i okolici, a Enver je postao simbol sukoba i otpora. Frida je bila nezadovoljna nakon Enverove smrti.
Bila je zatočena u koncentracijskim logorima. Svoj križarski rat započela je kroz razne organizacije u Jugoslaviji, na kraju stigavši do najkontroverznije, logora Jasenovac. Tamo je 1942. godine rodila Enverovo dijete. Unatoč gubitku romantičnog partnera, Frida je zadržala svoju mirnu i hrabru osobnost, pokušavajući preživjeti. Na kraju je, kao i mnogi drugi, ubijena, ali prije nego što je preminula, napisala je nekoliko pisama svojoj sestri pitajući je li išta saznala o Enveru, jer nije bila sigurna je li doista ubijen.
Ova tragična priča o Enveru i Fridi dokumentirala je legendu koja je neizbrisiva u zabilježenoj povijesti. Most Envera Šiljka i most Fride Laufer u Tuzli, koji su oba izgrađena 2. listopada 2010., smatraju se prikazom njihove predanosti jedno drugome, unatoč popularnom nazivu “Most ljubavi”. Ovaj most povezuje prošlost i sadašnjost, podsjeća nas na moć ljubavi, čak i u najtežim vremenima u povijesti.
Enver i Frida bili su premladi u vrijeme svoje smrti, ali i dalje zadržavaju svoj status simbola hrabrosti, ljubavi i težnje za slobodom. Njihova priča je poučan trenutak o vrijednosti tihog prosvjeda i ljubavi u svijetu prepunom nasilja i neizvjesnosti, njihova pjesma i njihovo nasljeđe i dalje su aktualni.
