Danas govorimo o starom običaju koji se i danas praktikuje kod nas a riječ je o ljubljenju preminule osobe. U nastavku saznajte zašto to ne bismo trebali raditi prema riječima stručnjaka.
Smrt voljene osobe je jedan od najtežih trenutaka u životu, koji donosi brojne emocionalne izazove i teškoće u procesu tugovanja. Mnogi ljudi osjećaju snažnu potrebu za fizičkim kontaktom s preminulima, kao način da izraze svoju tugu, ljubav i poštovanje prema osobi koja je otišla. Često se takvi trenuci viđaju kao poslednji rituali oproštaja, kao što su poljupci, dodiri ili samo prisustvo uz telo. Međutim, iako su ovi rituali emocionalno važni, postoji i medicinska strana koju treba razmotriti, jer fizički kontakt sa preminulim može nositi sa sobom zdravstvene rizike.
Jedan od najčešćih simptoma gubitka je duboka emocionalna bol koju ljudi pokušavaju obraditi na različite načine, uključujući fizički kontakt sa preminulim voljenim osobama. U mnogim kulturama, fizički kontakt sa preminulima postao je način za procesuiranje tuge i pokazivanje poslednjeg poštovanja. Ovi rituali pružaju emocionalnu olakšanje i pomažu u prihvatanju gubitka. Ipak, dok pružaju emocionalnu utjehu, važno je razumeti i potencijalne zdravstvene rizike koji mogu nastati usled fizičkog kontakta s mrtvim tijelima.
Kada osoba umre, telo prolazi kroz brojne biološke promene koje mogu predstavljati rizik po zdravlje onih koji dolaze u kontakt sa njim. Mnogi ljudi veruju da mrtvo telo ne predstavlja zdravstveni rizik, ali to je dalekosno mit. Iako organi prestanu da funkcionišu, mikroorganizmi, bakterije i virusi mogu ostati u telu i nastaviti s razmnožavanjem. To znači da kontakt sa preminulima, bez obzira na uzrok smrti, može biti potencijalno opasan. Na primer, ako je osoba preminula zbog infektivne bolesti, rizik od prenosa bolesti povećava se, a to može biti ozbiljan problem. Čak i kada uzrok smrti nije povezan s infekcijama, biološke promene koje počinju odmah nakon smrti mogu stvoriti okolnosti koje čine kontakt sa mrtvim telom rizičnim.
- Važno je razumeti da mnoge pogrešne predstave o fizičkom kontaktu sa preminulima mogu biti opasne. Na primer, čak i ako osoba nije umrla od infekcije, bakterije poput Staphylococcus aureus, koja se često nalazi u ljudskom telu, mogu uzrokovati ozbiljne infekcije. Ove bakterije mogu biti prisutne u telu čak i nakon smrti, i u kontaktu sa otvorenim ranama ili sluzokožom, mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme. Zbog toga je veoma važno razmotriti zdravstvene rizike pre nego što se odlučite na fizički kontakt s preminulima, kako biste zaštitili sebe i druge od mogućih infekcija.
Pogrebne službe često preuzimaju odgovornost za sigurnost u vezi sa pripremom tela, ali to ne znači da se svi rizici eliminiraju. Iako primenjuju stroge higijenske mere i koriste tehnike poput balzamovanja kako bi smanjili rizik od kontaminacije, nije uvek moguće potpuno eliminisati sve opasnosti. U kulturama u kojima se balzamovanje ne praktikuje, rizik od zaraze i dalje ostaje prisutan, pa je preporučljivo konzultovati se sa stručnjacima u pogrebnim službama pre nego što se odlučite na bilo kakav fizički kontakt sa preminulima.
Za sve koji se suočavaju sa gubitkom, važno je razumeti da postoje i druge opcije za izražavanje tuge i poštovanja prema voljenim osobama. Iako fizički kontakt može biti duboko emotivan, nije nužno jedini način za procesuiranje gubitka. Psiholozi i stručnjaci za tugu često savetuju alternative, poput razgovora sa preminulim u mislima, pisanja pisama, molitve ili čak jednostavnog refleksivnog trenutka tišine. Ove alternativne metode ne samo da omogućavaju emocionalnu podršku, već i smanjuju rizik od zdravstvenih problema.
Važno je da svi koji se suočavaju sa gubitkom razumiju da nisu obavezni da se odluče za fizički kontakt sa preminulima ako to nije njihova želja. Nedostatak fizičkog kontakta ne znači nedostatak ljubavi ili poštovanja prema voljenoj osobi, već može biti promišljen izbor zaštite svog zdravlja. U krajnjoj liniji, svaka porodica treba pronaći način da se oprosti i procesuira gubitak na način koji je u skladu s njihovim emocionalnim potrebama, a istovremeno uzima u obzir zdravstvene aspekte.
S obzirom na medicinske rizike povezane s fizičkim kontaktom s preminulim, važno je razgovarati o tome sa članovima porodice, pre nego što donesu odluku o tome kako se ponašati u ovom delikatnom trenutku. U isto vreme, važno je pružiti emocionalnu podršku i otvoreno razgovarati o osećanjima, kako bi se olakšao put prema ozdravljenju. Razumevanje rizika i pravovremeno reagovanje mogu pomoći porodicama da se nose sa gubitkom na zdrav način, istovremeno štiteći zdravlje i emocionalnu dobrobit svih uključenih.
