Iako su praznovjerje i kršćanska vjera inherentno nekompatibilni, brojni pojedinci i dalje su zabrinuti zbog specifičnih uvjerenja koja se prenose kroz generacije, a često nemaju nikakvu racionalnu osnovu. Značajan primjer takvog vjerovanja odnosi se na nakit pokojnika – postavljaju se pitanja o tome posjeduje li on negativnu “energiju”, može li dovesti do neželjenih pojava i je li njegova uporaba dopuštena.
Ideja nošenja nakita koji se prenosi od dragih rođaka izaziva veliku nelagodu kod mnogih pojedinaca. Ova nelagoda često proizlazi iz dugotrajnih kulturnih uvjerenja, a ne iz doktrinarnih učenja crkve. Protojerej Andrej Efanov daje jasan odgovor na ovu nedoumicu:
- Otac Andrej tvrdi da ni odjeća ni nakit ne zadržavaju nikakvu jedinstvenu “energiju” samo zato što ih je pojedinac nosio u trenutku smrti. Naglašava da prvenstveno treba voditi računa o higijenskom tretmanu ovih predmeta jer se na tijelu pokojnika potencijalno mogu razviti bakterije koje predstavljaju opasnost za žive. Nadalje savjetuje protiv fizičkog kontakta s tijelom pokojnika upravo iz tog razloga. Dodatno, tijekom sprovoda preporuča se izbjegavati dodirivanje tijela zbog nanesene šminke, koja se lako može poremetiti nespretnim ili neuvježbanim dodirom.
Svećenik nastavlja s rasvjetljavanjem odgovarajućeg postupka u vezi s nakitom preminule osobe.Otac Andrej predlaže: “Preporučam da dezinficirate nakit – možda tako da ga prebrišete alkoholom – a zatim ga nosite u znak sjećanja na svoju majku, ili pak, pohranite ga u kutiju do trenutka kada vi ili netko kome želite dati može ga nositi.
- – Klanjaj molitve za svoju majku. Ako je bila podvrgnuta krštenju, potrebno je organizirati sprovod, a spomen bilješke treba osigurati u crkvi.Pravoslavlje ne prihvaća ideju da predmeti mogu prenositi negativnu energiju ili utjecati na sudbinu svojih vlasnika. Kršćanska perspektiva naglašava važnost štovanja sjećanja na preminule kroz ljubav i molitvu, a ne kroz strah i praznovjerje.
Prema religija.rs, nakit koji je nekada bio u vlasništvu drage osobe može poslužiti kao dirljiv podsjetnik na ljubav i uspomene koje nas povezuju s njima. Umjesto da ga doživljavamo kao izvor nelagode, imamo priliku dati ga kao blagoslov i počast onima koji su otišli iz naših života.
BONUS TEKST:
Jastog je jedan od najpoznatijih morskih plodova i pravi delikates na mnogim jelovnicima širom sveta, naročito u obalnim regionima. Osim što je ukusan, jastog je fascinantan i zbog svoje biologije i specifičnih osobina. Evo nekoliko zanimljivosti o jastogu:
Biološka klasifikacija – Jastog pripada porodici Nephropidae, a najpoznatija vrsta je Homarus americanus, poznata i kao američki jastog. Postoji i evropski jastog (Homarus gammarus), koji je sličan američkom, ali se razlikuje po nekoliko karakteristika, poput boje.
Prepoznatljive osobine – Jastog je poznat po svojoj tvrdoj spoljašnjoj ljusci, koja se zove egzoskelet. On štiti njegovo telo, ali kako raste, jastog mora da “presvuče” ovu ljusku (proces poznat kao ekdizija), što je često i vrlo zahtevno. Jastogove velike prednje noge (čeoni štipaljci) koriste se za lov na hranu, ali i za odbranu.
Veličina i dužina života – Jastog može da naraste do impresivnih veličina. Neki pojedinci mogu dostignuti težinu od 10 kilograma i dužinu od 1 metra. Zanimljivo je da jastozi mogu živeti vrlo dugo – neki mogu dostići starost od 50 godina ili više, a poznat je i slučaj jastoga koji je uhvaćen sa 140 godina!
Boje jastoga – Iako je jastog najpoznatiji po svojoj tamno plavoj ili zelenoj boji dok je živ, nakon kuvanja postaje crven. To se događa zbog hemijskog procesa u kojem se pri visokim temperaturama oslobađa protein astaksantin, koji daje crvenu boju.
Hrana i ishrana – Jastog je mesožder i jede razne morske organizme poput riba, rakova, mekušaca, algi i detritusa. Jastog je vrhunski predator u svom staništu, a poznat je po tome što se često povlači u jazbine na morskom dnu.
