U današnjem članku govorićemo o Sveta velikomučenica Nedelja, poznatoj i kao Kirijaka Nikomidijska, čiji život i stradanje predstavljaju jedno od najsvetlijih svedočanstava rane hrišćanske vere.
- Rođena je u pobožnoj hrišćanskoj porodici u Maloj Aziji. Njeni roditelji, Dorotea i Jevsevije, dugo nisu mogli da dobiju dete i, nakon godina molitvi i suza, konačno su dobili kćer kojoj su dali ime Nedelja, jer je bila plod Božje milosti. Od najranijih dana ona se posvetila Hristu i donela zavet da će čitav svoj život služiti Gospodu. Njena mladost bila je obasjana verom, a srce ispunjeno željom da nikada ne stupi u brak kako bi se u potpunosti posvetila duhovnom životu.
Kako je sazrevala, mnogi su je prosili, privučeni njenom dobrotom i čistotom. Međutim, Nedelja je sve prosce odbijala, što je jednog od njih navelo da je iz osvete prijavi caru Dioklecijanu kao hrišćanku. Ovaj događaj označio je početak njenog teškog stradanja. Car je, besan zbog njenog odbijanja da se odrekne vere, naredio da joj muče roditelje. Proterani su u daleki grad Melitinu, gde su umrli u bolu, ali i u istrajnoj veri. Njihova smrt bila je samo uvod u veće iskušenje koje je čekalo mladu mučenicu.
Nedelja je ubrzo izvedena pred cara Maksimijana Galerija na sud. Pred njima je stajala mlada devojka čije lice nije pokazivalo strah, već mir i nepokolebljivu veru. Car je naredio strašna mučenja – Nedelju su palili, tukli i bacali pred divlje zveri, ali nijedno iskušenje nije uspelo da slomi njenu veru. Čudesno, zveri je nisu napale, a plamen joj nije naudio, što je izazvalo divljenje prisutnih. Mnogi su tada poverovali u Hrista, jer su pred sobom gledali očigledno delo Božje ruke.
Ipak, njena kušnja nije tu stala. Zbog straha da bi njeno svedočenje moglo podstaći još više ljudi na veru, izdato je naređenje da bude pogubljena. Nedelja je hrabro primila smrt, posečena mačem, negde oko 289. godine. Njeno stradanje ostalo je upisano u istoriji Crkve kao primer najveće žrtve iz ljubavi prema Hristu i dokaza da su istinska vera i predanost jači od ma koje sile.
- Iako je prošlo mnogo vekova, uspomena na ovu svetiteljku ostala je živa. Vernici širom sveta i danas osećaju njenu blizinu i zaštitu. Posebno se veruje da je Sveta Nedelja moćna zagovornica onih koji pate, onih koji su bolesni ili se nalaze pred teškim životnim odlukama. Mnogi joj se obraćaju molitvom u trenucima kada osećaju nepravdu ili tugu, jer je upravo ona simbol strpljenja, snage i nepokolebljive vere.
Na dan njenog praznika postoji običaj da se u crkvi zapali sveća u njenu čast. To je čin duboke simbolike – sveća predstavlja svetlost koja pobeđuje tamu, baš kao što je njena vera pobedila iskušenja i bol. Vernici tada izgovaraju tropar Svetoj Nedelji, molitvu koja se prenosi generacijama i za koju se veruje da donosi posebnu blagodat i štiti od zla. U tim trenucima, ljudi traže zdravlje za sebe i svoje najmilije, kao i snagu da istraju u teškim situacijama.
Molitva Svetoj Nedelji sažima dubinu njenog podviga i iskrene molbe onih koji joj se obraćaju: „Tvojom čudesnom pobedom, razorila si demonske sile do kraja, Nedeljo preslavna. Tamu idolopoklonstva izagnala si daleko, svetlošću časnog Krsta. Đevo čista, moli se Hristu Bogu, da nam daruje veliku milost.“ Ove reči nose u sebi snagu i podsećaju na njenu nepokolebljivu veru.
U mnogim krajevima Srbije postoji verovanje da na dan Svete Nedelje žene ne bi trebalo da obavljaju teške kućne poslove. To je znak poštovanja prema njenoj žrtvi i simbol mirnog dana posvećenog molitvi. Veruje se da će ona zauzvrat pružiti pomoć onima koji joj se iskreno obrate. Naročito se spominje da pomaže ženama koje su u nevolji, kao i onima koje traže utehu u bolesti ili životnim iskušenjima.
U srcima vernika Sveta Nedelja ostaje večni simbol čiste vere, hrabrosti i ljubavi prema Bogu. Njeno ime se izgovara sa posebnim poštovanjem, a njen život inspiriše da i u najtežim trenucima čovek može pronaći snagu u veri. Bez obzira na iskušenja, ona nas podseća da se prava svetlost nalazi u predanosti i dobroti, i zato njeno nasleđe živi i danas, vekovima nakon njene mučeničke smrti