Vjernici pravoslavne vjeroispovijesti danas proslavljaju jako važan praznik Svetog Jovana a za njega se vežu neki drevni običaji i narodna vjerovanja o kojima goovrimo u nastavku.
Razgovaramo o svetom Ivanu Bogoslovu, jednom od najcjenjenijih i najcjenjenijih glasnika kršćanske vjere. Njegov život, ispunjen vjerom i predanošću, i danas služi kao primjer iskrene predanosti Kristu koja može promijeniti tijek ljudske sudbine i ostaviti značajan trag u stoljećima. Ivanov život započeo je kao jednostavan ribar na obali Galilejskog jezera. Otac mu je bio Zebedee, a njegov brat i sestra James, s kojima se susreo tijekom svog života kao ribar. Kad ih je Isus pozvao da ga slijede, obojica su bezbrižno napustili svoje ribarske mreže, poslušali su glas vjere.
- Ovaj trenutak je bio od presudne važnosti, ne samo zbog njihove hrabrosti, već i zbog njihove želje da sve svoje stvari predaju Božjoj namjeri. Od prvoga, Ivanova lika kao učenika kojemu je Krist posebno bio naklonjen, ova povezanost bila je najočitija tijekom sata raspeća. Mnogi su se ljudi odlučili povući u strah, ali Ivan je odlučio ostati pod križem s Djevicom Marijom, od Krista je dobio najveći stupanj povjerenja – da se brine za svoju majku. Život svetog Ivana karakteriziraju nevolje i progonstva. Zbog svog neustrašivog zagovaranja vjere često je bio na meti onih koji su nastojali ušutkati širenje kršćanstva. Najslavnija faza njegova života povezana je s otokom Patmosom, gdje je bio zatvoren.
Ovdje je sastavio svoje Evanđelje i Knjigu Otkrivenja, a obje se smatraju temeljima kršćanske teologije. Njegovo pisanje i danas nadahnjuje vjeru i nadu, što pruža utjehu i vodstvo sljedećoj generaciji vjernika. Povijesni zapisi Srpske pravoslavne crkve pokazuju da je nakon povratka u progonstvo nastavio propovijedati u Efezu, gdje je živio kao miran starac. Ove detalje potvrđuju i unutarnji izvori, poput portala Svetosavlje.org, koji govori o tome da je Ivan do posljednjeg daha zadržao svoju predanost poslanju. Pri kraju života sveti je Ivan bio prilično star. Naložio je svojim učenicima da iskopaju grob koji je za njega ličio na križ, u njega je i sam legao, a potom je mirno napustio ovaj svijet.
Njegovi su učenici iskopali njegov grob, ali je stoljećima kasnije njegov grob ostao zapamćen kao mjesto nevjerojatnih događaja. Naime, svake godine 21. svibnja iz groba se puštao fini, prijatni prah, koji je stanovništvo skupljalo vjerujući da ima ljekovita svojstva. Ova pojava je i dalje imala značajan uticaj na narodna vjerovanja i predaje, o čemu svjedoči Glas Srpske, koji navodi da su u to vrijeme iz svih krajeva dolazili hodočasnici da uzmu nadnaravni prah. Vjerovanje u čudesne događaje bilo je uobičajeno u svakodnevnom životu ljudi tog doba i pokazuje značaj svetog Ivana za pamćenje kolektiva. Crkva svake druge godine slavi blagdane vezane uz svetoga Ivana Bogoslova. 9. listopada je dan kada se odmara, dok se 21. svibnja povezuje s nadnaravnim prahom koji se pojavio na njegovom grobu.
Ovi blagdani nisu bili samo vjerski događaji, već i dio svakodnevnog života. Ljudi su smatrali da u te dane treba pustiti stoku da se odmori, dok žene nisu smjele koristiti igle i škare, vjerovali su da će to dovesti do nesreće u kućanstvu. U nekim su selima ljudima stradala polja kako bi bila podložnija miševima, au drugima su se priređivale velike svadbe koje su trebale trajati danima. Ta su vjerovanja i običaji pomno dokumentirani u etnografskom časopisu Baština, koji se bavi načinom na koji su blagdani bili intrinzično povezani s nacionalnim identitetom i vjerom. To je omogućilo da religija i svakodnevni život postanu dijelom jedno drugoga.
Poruka Bogoslovova života aktualna je i danas. Zapamćen je kao zagovornik ljubavi i vjere, čovjek koji je održao svoju poziciju u najtežim situacijama i koji je svojim djelovanjem stvorio temelje kršćanske filozofije. Njegovo opredjeljenje za Krista, njegova hrabrost u progonima i njegova želja da svoj život posveti služenju drugima pokazuju vjeru koja je bezgranična. I danas mu se vjernici mole vjerujući da će im pomoći i ojačati njihove sposobnosti u teškim situacijama. Sveti Ivan nije samo povijesna ličnost, već i simbol vjere, nade i ljubavi.
Njegov primjer pokazuje da se vjera ne sastoji samo od riječi, već da se temelji na životu punom žrtve, strpljivosti i želji da se pomogne drugima. Zato se dani njegova blagdana i danas slave s velikim poštovanjem, podsjeća nas da molitva nije samo obredni postupak, nego i izravna veza s Bogom. Njegova pripovijest i dalje je poveznica između prošlosti i sadašnjosti, ona pokazuje kako život ispunjen ljubavlju i vjerom može mijenjaju i pojedinca i zajednicu.
