Ljudski su životi veoma nasumični i komplikovani, iako mnogi vole da vjeruju da sudbina postoji i da je sve predodređeno. Danas vam otkrivamo jednu nesvakidašnju priču.
Tog zimskog jutra, dok su se staklena vrata jedne istaknute svjetske korporacije tiho otvarala, nitko nije znao da će tog dana svjedočiti događaju koji će trajno utjecati i na obitelj i na politiku korporacije. Među odraslima, bez torbica i ozbiljnih izraza lica, pojavila se sitna figura – mlada žena u žutoj haljini, s većom mapom od nje, koja je sama ušla u dvoranu velike korporacije. Hodala je mirnim, ali čvrstim korakom. Sadržaj se nastavlja nakon završetka reklame. Glas joj je bio nježan, ali rečenica koju je otpjevala bila je specifičnog trajanja. “Došla sam na razgovor umjesto svoje majke.”
To nije bilo nešto što bi djeca radila. To je bila jedina preostala nada mlade djevojke da spasi majčin dom, svoju sigurnost i svoju budućnost. Tko je u stvarnosti bila njezina majka? Emily Turner bila je samohrana majka, žena koja nije uživala u životnom luksuzu. Godinama se borila s: gubitkom posla, zdravstvenim problemima, nagomilanim dugovima koji su se povećavali iz mjeseca u mjesec, sa zabrinutošću da ona i njezina kći neće imati pokriće nad glavom. Pozicija koju je tog dana trebala obnašati bila je posljednji teret na njoj.
Ne zbog toga kako se zove, ne zbog načina na koji funkcionira, već zbog osnovne sigurnosti koju pruža. Plaća bi osigurala smještaj, lijekove, hranu i školu za njezinu kćer. Međutim, tijelo je zakazalo. Dugotrajna bolest koja se poboljšavala odjednom se pogoršala. Nije mogla ustati iz kreveta. Disanje joj je bilo otežano. Ruke su joj se tresle dok je pisala izjavu kćeri koja joj je probila dušu: “Trenutno ne mogu… Ne mogu prisustvovati razgovoru.” Pretpostavila je da dijete neće razumjeti ozbiljnost tih riječi. Mislila je na nju. Trenutak djeteta kada ono ili ona odabere postati odrasla osoba. Lily, sedmogodišnja djevojčica, jednostavno je slijedila majčin primjer i rekla ovo: Nakon toga, otići ću.
- Emily se pretvarala da se smiješi, ali je također razmatrala mogućnost dječje pomoći. Nije bila svjesna što njezina kćer doslovno misli. Budući da njezina majka nije mogla ništa učiniti, Lily je: odjenula njezinu najatraktivniju žutu odjeću, ponijela fascikl s biografijom njezine majke, provjerila adresu, napustila stan sama. Bez straha. S jednim ciljem: spasiti majku. Šok u predvorju: malo dijete za korporativnim pultom recepcije Recepcionarka Laura, koja inače ne bi mogla sudjelovati u razgovorima odraslih ili poslovanju, bila je šokirana prisutnošću mlade djevojke za pultom. “Došla sam na razgovor umjesto svoje majke. Zove se Emily Turner.” Tišina se proširila hodnikom.
Ime Emily Turner već joj je bilo poznato, bila je kandidatkinja koja je imala značajne šanse za zapošljavanje. Laura je pokušala objasniti djetetu da ne može sudjelovati u intervjuu, međutim, prije nego što je završila razgovor s čovjekom iz kadrovske službe – ovaj se čovjek pojavio iza nje i promijenio atmosferu u sobi. Cameron Halverson. Generalni direktor. Izravan susret između djeteta i muškarca koji je zaboravio što treba raditi izgleda ovako. Kleknuo je pred mladu damu i tiho rekao: “Kako se zoveš?” “Lily.” “A zašto misliš da možeš preskočiti intervju u korist svoje majke?”
Lily je otkrila fascikl. Unutra su se nalazili: biografija, preporuke, nacrti, bilješke koje je njezina majka napravila na licu mjesta. „Mama mi je ovo posvetila. Objasnila mi je da će nam ova pozicija olakšati preseljenje u stan. I možda kupiti nove cipele za mene. Demonstrirala je oštećene cipele. „Ne može se izgubiti zbog bolesti.“ U tom trenutku, pojavio se problem s redateljem. Pratite me. Pred-intervju kakav svijet nikada prije nije vidio. Iskusni nadzornici i menadžeri nalazili su se u hodniku na 58. katu. Kad su promatrali dijete u kožnoj fotelji, ostali su bez riječi. Prvo pitanje: „Kako biste opisali iskustvo svoje majke?“ Lily je demonstrirala crteže. „Ona stvara inicijative koje nadahnjuju ljude na nadu.“
Drugo pitanje: „Kako se nosi sa stresom?“ Plače kad misli da ne obraćam pažnju na nju… ali je nikad ne napuštam. Treće pitanje: „Koji je točan razlog njezina imenovanja?“ Lilyin pogled se podigao. Jer nikada nije odustala od… mene. U hodniku je zavladala tišina koja nije bila posljedica nelagode, već poštovanja. Napokon se digla na noge, malo se opustila i rekla: “Hvala vam što ste odvojili vrijeme da me saslušate. Moram se odmah vratiti kući, mama me očekuje.” Dolazak u skromnu rezidenciju i donošenje odluke koja mijenja tijek događaja. Ravnatelj nije mogao pustiti učenicu da ode sama. Osobno ju je vodio do njezina stana. Kad je Emily ugledala svoju kćer na ulazu, pored najutjecajnijeg čovjeka u organizaciji, ostala je potpuno bez riječi.
Cameron je stavio dosje na krevet, rekavši: „Vaša kći je upravo sudjelovala u najvažnijem razgovoru u mom životu.“ Nakon toga, izgovorio je rečenicu koja je sve promijenila: Zadatak je vaš. U potpunosti vas plaća za ono što radite, možete raditi fleksibilno radno vrijeme i imati puno zdravstveno osiguranje. Emilyne su suze tekle niz njezino lice. Lily je zagrlila Lily. Međutim, priča tu nije završila. Istina o redateljevoj prošlosti. Na pitanje o razlogu svojih postupaka, Cameron je odgovorio: „I ja sam nekoć bio mladić koji je jednostavno ušao u zgradu tražeći pomoć za svoju majku. Nitko tada nije prihvatio moje riječi. Danas sam se zavjetovao da se to više nikada neće ponoviti.“
Tjedan dana nakon toga, tvrtka je pokrenula novu politiku koja štiti roditelje, zaposlenike i skrbnike. Zove se: LILY-ina klauzula Kad najmanji postanu najveći Ova priča nije ograničena na intervju. Priča govori o: djetetovoj hrabrosti, intenzitetu majčine boli, čovječnosti koja opstaje u najtežim poslovnim okruženjima, pravdi koja se ponekad poštuje kada nam je najpotrebnija. Mlada dama u žutoj haljini nije došla po pomoć. Stigla je na bojno polje. I trijumfirala je. Jer najbolji kandidat za zaposlenje možda nije onaj s najboljim životopisom, već onaj s najljubavnijom osobnošću i najopravdanijim razlogom da ne odustane.“
