Dok je tajno vodila najtežu bitku, svoj život je stavila na papir: Neobična priča glumice za kojom su Jugosloveni ludeli

Na današnji dan, 20. novembra 1997. godine, preminula je jedna od omiljenih glumica jugoslovenske i srpske scene, neponovljiva Stanislava Pešić. Prema njenim rečima, “bila je neodlučna kada je trebalo da bude odlučna” i “uverena da je ružna onda kada je bila najlepša”.

U doba stare Jugoslavije filmovi, televizija i kazalište prikazivale su brojne žene koje su svojim talentom i ljepotom ostavile značajan utjecaj i osvojile naciju. Među miljenicima publike bila je i Stanislava Pešić koja je uspjehe nizala na raznim područjima, od filma, televizije i estrade.

• Najšira publika upoznala ju je kroz hit seriju “Kazalište u kući” u kojoj je utjelovila Olgu Petrović. Ova joj je uloga omogućila da dopre do domova svih Jugoslavena i bez napora osvoji njihova srca svojim osebujnim šarmom.

Rane godine Stanislave Pešić.Rođena 7. lipnja 1941. u Grockoj, u svijet je otišla prve ratne godine na našim prostorima usred Drugog svjetskog rata. Prepoznavši svoj urođeni talent za glumu od malih nogu, odlučila je da upiše Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju, da bi se kasnije pridružila ansamblu Narodnog pozorišta u Beogradu.

Usprkos tome, tijekom drugog pokušaja htjela je upisati glumu kao srednjoškolka, no njezina je majka to otkrila i zatražila od povjerenstva da joj odbije prijavu. Budući da je dolazila od uglednih roditelja – oca koji je bio zamjenik javnog tužitelja i majke profesorice francuskog – priznala je da nije odgovarala očekivanom ponašanju. Umjesto toga, bila je aktivna, mrzovoljna djevojka koja nije bježala od sukoba u svojim ranim godinama.

Nisam bio smiren ni suzdržan. Umjesto toga, imao sam jaku sklonost tučnjavi. Dogovarao sam boksačke mečeve i natjecanja u hrvanju, često završavajući na strani gubitnika. Sve u svemu, moje djetinjstvo obilježeno je sjećanjima na posjekotine i modrice, uz zavoje i flastere, kako je jednom prilikom primijetila. Unatoč ugledu svoje obitelji, Stanislava je rekla da nisu bili imućni, a otvoreno je priznala da se sramila siromaštva obitelji Pešić, kao i mnogi drugi u tom razdoblju.

• U knjizi “Devetnaest društvenih igara” glumica se osvrće na svoje djetinjstvo, napominjući da je zarada njezina oca bila skromna. Za razliku od druge djece, njezina obitelj nije uživala u medu; umjesto toga imali su mast i kruh za užinu. Sjeća se kako je žurno ušla u kuću, gdje je baka namazala kruh maslacem prije nego što je požurila natrag van. Bilo im je neugodno jesti mast dok su druga djeca uživala u medu.

Ipak, baka je predložila da i oni mogu doživjeti osjećaj jedenja meda.Sutradan se baka, teško pokretljiva, probija do šetališta i izdaleka doziva koliko joj je glas dopuštao: “Vesna, Mirjana, Staša, marenda! Meda i ‘leba!” Dojurili smo kao opsjednuti, a baka nam je u ruke stavila topao kruh govoreći: “Bježite dok se ne složite, ne dajte nikome da zagrize, jedite brzo!” Taman je zagrijala kruh, pa se masnoća otopila, a na kraju smo dobili “med i kruh”, prisjetila se glumica.

• Impresivna karijera Stanislave Pešić.Glumica je doživjela prvu priliku na audiciji na pozornici Kazališta mladih, gdje je pred Vesnom Belogrlić i Ljubom Tadićem izvela “The Burnt Song” uz majčin monolog iz “Holy Flame” Somerseta Maughama. Prisjetila se da ju je Ljubo Tadić pitao je li sposobna izvesti nešto duhovito, na što je Stanislava priznala svoju nesposobnost i završila u suzama.

Unatoč trudu, Tadić joj je htio pomoći recitiranjem veselih stihova, no suze su joj tekle. Dok sam plakala, spominjao je nazive šaljivih pjesama, dok na kraju nisam priznala da znam “Otac i sin” Đure Jakšića. Spoticala sam se o svoje riječi i borila se da se izrazim. Bez obzira na to, uzviknuo je: “Bravo, bravo!” iako sam naglasio da je pjesma zapravo tužna, a ne smiješna! Kroz sve to sam jecala, rekla je glumica.

U filmsku industriju zakoračila je ulogom u “Snovima vjetra” redatelja Kokana Rakonjca 1958. Nakon toga pojavila se u “Diližansi snova” Soje Jovanović da bi nekoliko godina kasnije dobila prvu značajniju ulogu.

Riječ je o filmu “Pesma” redatelja Radoša Novakovića iz 1961. godine, koja je adaptacija istoimenog romana Oskara Daviča. Za ulogu Saše nagrađena je na Filmskom festivalu u Puli. Nakon ovog priznanja, glumila je u nekoliko filmova, uključujući “Medaljon s tri srca”, “Pravo stanje”, “Štićenica”, “Kamo poslije kiše”, “Tri sata za ljubav” i “Bog je umro”. uzalud.” Osim filmskog rada, djelovala je i kao voditeljica dječjeg programa, a zapažene uspjehe postigla je iu kazališnim predstavama.

• Naravno, najviše joj je priznanja donio projekt “Kazalište u kući”. Ubrzo je gospođa Olga Petrović postala ikona stila mladih žena u Jugoslaviji, što joj je donijelo neizmjernu sreću. “Zagrepčanke su se ugledale na moj stil, u Ljubljani su frizirale kosu kao ja, a u Skoplju su se smijale na isti način. jesam. Publika nas je sve podjednako prihvatila: kamiondžije su izložile moje fotografije, a lašinski vojnici (priredila Ljiljane Lašić)”, prisjetila se.

Stanislava je bila sretna što je drugi cijene i brinu za nju. Gubitak stupnja privatnosti je neizbježan kada vas ljudi na ulici prepoznaju u svakom trenutku. Međutim, oni koji biraju ovo zanimanje svjesni su te stvarnosti unaprijed. Osobno bih se osjećao prilično nesretno da nisam doživio taj gubitak privatnosti, jer bi to ukazivalo na nedostatak naklonosti drugih i podsjetnik na moje neuspjehe. Kada publika nekoga cijeni i prihvaća, prirodno slijedi priznanje.

• Smatram da glumci koji izražavaju nezadovoljstvo priznanjem nisu iskreni, jer je najgora situacija kada vas ljudi zaborave, ne mare za vas i ne priznaju vaše postojanje, objasnila je glumica Stanislava Pešić. Imala je dva sina; njezin prvi sin Peru bio je s kiparom Slavoljubom Vavom Stankovićem, a drugi sin Ivan sa skladateljem Vojislavom Vokijem Kostićem, koji je prethodno bio u braku s glumicom Vanjom Ejdus.

Malo tko zna da je njezina sestra Vesna Pešić socijalistica i bivša političarka koja je prije nekoliko godina izrazila zahvalnost onima koji čuvaju uspomenu na “njenu divnu sestru”.Posljednje godine Stanislave Pešić.Omiljena glumica dugo se borila s rakom, a tijekom borbe s okrutnom bolešću napisala je autobiografiju “Devetnaest društvenih igara”. U ovoj se knjizi osvrnula na značajne događaje iz svog života, rekavši da je “sve pogrešno igrala, oklijevala kada je trebala djelovati odlučno i vjerovala da je neprivlačna kada je uistinu bila najljepša.

Umrla je u Beogradu 20. studenog 1997. u 57. godini života, a nakon tragične vijesti o njezinoj preranoj smrti mnogi su s divljenjem govorili i pisali o njoj, prisjećajući se jedne od najomiljenijih glumica u našoj zajednici.

– Radosne osobnosti bile su dio njezine biti. U najljepšim godinama svog života ona je utjelovljivala tu kvalitetu, a iu poznim godinama prepuštanja ostala je nepromijenjena – istaknuo je renomirani teatrolog Jovan Ćirilov koji je istaknuo da je Stanislava Pešić namjerno njegovala u sebi oblik naivnosti, koju je doživljavao kao „čistoću njezine perspektive na svijet.