Mnogi običaji koji potječu iz davnih vremena uglavnom su iskliznuli iz kolektivnog sjećanja. Dok su određene tradicije potpuno zaboravljene i više se ne poštuju, druge su i dalje snažno prisutne u našem društvu. Ipak, prakse povezane s žalovanjem za gubitkom voljene osobe ostaju poštovane u suvremenoj kulturi.
Iako je modernost pridonijela eroziji raznih tradicija, brojni običaji i dalje traju i prenose se kroz generacije. Osobito značenje imaju ceremonije vezane uz značajne životne događaje, poput rođenja, krštenja i oproštaja. U području oplakivanja preminule voljene osobe postoje brojni običaji koji zaslužuju štovanje. Završetak životnog ciklusa ne znači kraj ili silazak u ništavilo.
- Suprotno tome, osobe koje držimo ostaju žive u našim sjećanjima i dragim razmišljanjima. Dosljedno odajemo počast njihovim posljednjim počivalištima, odajemo počast i sjećamo ih se. Bez sumnje, priznajemo vitalni značaj post-pogrebnih tradicija u našem društvu. U kršćanstvu čin obilježavanja i štovanja naših predaka ima veliku važnost.
Sudjelovanje u molitvenom dijalogu s njima predstavlja najznačajniji način ispunjavanja ove obveze, dok zajedno razmatramo naše dragocjene uspomene i, naravno, posjećujemo njihova posljednja počivališta. Utješno je priznati da imamo slobodu posjetiti groblje kada nam odgovara, neovisno o tome održava li crkva službene mise zadušnice za preminule. Međutim, tijekom važnih vjerskih obreda, kao što su Božić i Uskrs, posjet groblju može izazvati zabunu za brojne pojedince.
Postoji prevladavajući nesporazum u pogledu prikladnosti obilježavanja komemoracije preminulih tijekom tih razdoblja. Značajno obilježavanje ove prigode, kojom se slavi trijumf Isusa Krista nad smrću i darivanje vječnog života čovječanstvu, traje nekoliko dana. Naime, dan nakon uskrsnuća rezerviran je za odavanje počasti preminulima. Tradicionalno, u ponedjeljak nakon pokladne nedjelje, običaj je “pucati” grobove dragih osoba i okititi ih živopisnom zelenom travom. U pojedinim krajevima Srbije ovaj dan se obeležava svečanim činom sećanja.
Nadalje, kao simbolična gesta sjećanja, na groblju se postavljaju zapaljene svijeće i ukrašena jaja. Tradicija odavanja počasti preminulima nastavlja se tijekom najvećeg kršćanskog slavlja Božića. Naime, ovom prilikom se dijeli hrana za sjećanje na duše umrlih i nosi se na groblje.U starim običajima smatralo se da je jelo koje se poslužuje na Badnjak namijenjeno pokojnicima, što je vidljivo i iz naziva.
- Koja vjerovanja vezana uz sprovod postoje u narodnim tradicijama? U odnosu na preminule, dominantna mistična uvjerenja nameću strogu zabranu posjećivanja groblja noću. Takvi se izleti smatraju vrlo opasnima, jer se groblja smatraju prebivalištem duhova koji su prošli, često se nazivaju gradom mrtvih. Ulazak u ovo noćno carstvo podrazumijeva sposobnost uznemiravanja i dobronamjernih i zlonamjernih entiteta.
Ovaj poremećaj može rezultirati poteškoćama, nesrećama, zapetljanjima i nizom drugih problema unutar kućanstva. U znak žalosti za preminulima, članovi obitelji oblače mračnu odjeću. Tradicionalno, žene bi se ogrnule crnim šalom, dok bi muškarci odabrali crnu košulju ili prigušeni cvjetni ornament. Ova se žalobna odjeća nosi u razdoblju od jedne godine, tijekom kojeg se pojedinci u žalosti suzdržavaju od slavlja, plesa i pjevanja.
Polazeći od ranijih tradicija, postao je običaj oblačiti crnu odjeću na razdoblje od 40 dana, s mogućnošću produljenja tog trajanja na šest mjeseci ili više ako netko tako želi. Neophodno je naglasiti da je, bez obzira na vrijeme preminuća člana obitelji, važno poštovati krsnu slavu kao počast tradiciji. Naime, značenje štovanja ove slave u ovim se slučajevima smatra još dubljim, dok se usrdno molimo za vječni počinak naših dragih, tražeći utjehu njihovim dušama.
Nakon smrti pojedinca, uobičajeno je da se ukućani pridržavaju jednogodišnjeg razdoblja uzdržavanja od slavljeničkih događaja, što uključuje vjenčanja, zabave i plesove. Preporuča se konzultirati svećenika za smjernice u vezi s pogrebnim običajima jer se ti običaji razlikuju u različitim regijama. S obzirom na široku raznolikost tradicija, nije moguće sa sigurnošću utvrditi prikladnost nekog određenog običaja.
Prema načelima kršćanske doktrine, grijeh – osobito onaj koji proizlazi iz Adamove neposlušnosti Bogu – smatra se izravnim uzrokom smrti. U početku je Bog zamislio neprekidan prijelaz iz smrtnog života u vječno postojanje, slično gracioznoj metamorfozi leptira koji izlazi iz svoje kukuljice i uzdiže se u nebesko područje.
