Mnoga jela iako su ukusna, znaju često da imaju neprijatan miris tokom pripremanja i posluživanja. Danas smo za Vas pripremili savjete i trikove kako da spriječite neprijatan miris dok se kuha kupus u Vašoj kuhinji.
- Kada kuhamo kupus, miris se oslobađa brže nego što bi drugi željeli. Zato neki pojedinci izbjegavaju ovo povrće, unatoč visokoj koncentraciji vlakana, vitamina i minerala. Specifičan miris uzrokuju spojevi sumpora koji se oslobađaju tijekom procesa zagrijavanja. Međutim, to ne znači da bi priprema trebala postati borba protiv neugodnih mirisa. Postoje jednostavne metode reguliranja mirisa koje imaju manje poteškoće i ne utječu negativno na kvalitetu hrane.
Slijedeći nekoliko utvrđenih metoda, moguće je kuhati kupus bez da cijela kuća bude zamirisana njime. Tajna je u ispravnom redoslijedu, aromatičnim komponentama koje poboljšavaju okus i komponentama koje su blage. Nakon što se primijene ove metode, kupus je i isplativiji i ugodniji za pripremu. Prethodno kuhanje kao prvi korak u smanjenju mirisa. Jedan od najvažnijih koraka je kratko razdoblje prethodnog zagrijavanja. Ovaj korak je potreban jer omogućuje da većina mirisa ispari prije nego što je kupus spreman za daljnju preradu.
Nasjeckani kupus se miješa s vrućom vodom i malom količinom soli u loncu. Mala količina sode bikarbone može se umiješati u vodu. Soda potiče brže oslobađanje kemijskih komponenti sumpora i olakšava njihovo isparavanje. Predkuhanje obično traje između petnaest i dvadeset minuta. To je dovoljno da se riješi većina mirisa, a istovremeno sačuva struktura kupusa. Nakon toga, kupus se jednostavno baca, a voda se mora baciti jer još uvijek postoje mirisi koje želimo ukloniti.
Kupus se zatim može uključiti u juhe, variva, salate ili drugu hranu. Ispituje se način na koji ocat i šećer utječu na okus pirjanja. Kada kupus dođe do faze pirjanja, njegov miris se još uvijek lako može manipulirati. Najučinkovitiji odgovor je dodati malu količinu bijelog octa. U smjesi je prisutna i mala količina šećera. Ovo spajanje nije namijenjeno poboljšanju okusa jela ili uvođenju slatke ili kisele komponente, već uravnoteženju aromatičnih svojstava.
Ocat djeluje kao prirodni regulator mirisa. Njegova blaga kiselost disocira oštrinu spojeva sa sumporom i dodaje miris. Suprotno tome, šećer djeluje kao pufer za kiselost i održava ujednačeno okruženje. Rezultat je kupus koji je složeniji i ima zaokruženiji okus. Ovaj postupak je posebno koristan za pirjani kupus, svinjetinu, kao i za pripremu sastojaka za nadjev. Potpuno prirodni sastojci koji potiču percepciju suptilnije arome. Mnogi kuhari pokvare juhu.
U lonac se doda nekoliko listova, što stvara blagu, ugodnu aromu koja je korisna za kupus i smanjuje njegovu jačinu. Lovorov list ima posebno značajnu ulogu u usporavanju procesa kuhanja i održavanju kuhanja dovoljno dugo. Još jedan popularan dodatak je mlijeko. Mala količina mlijeka u vodi tijekom kuhanja odgovorna je za smanjenje arome i smanjenje sadržaja sumpora.
Ne mijenja okus kupusa, već ga omekšava. Mlijeko se može uključiti u prethodno kuhanje, ali se može koristiti i tijekom procesa kuhanja. Drugi pojedinci također koriste celer, kumin ili morske alge kao zamjenu. Ovi sastojci ne samo da ublažavaju miris, već i pojačavaju okus hrane. Kupus vješto reagira na mirise svježe, zemljane arome, stoga su ovi dodaci prirodno i skladno ugrađeni.
Odgovarajuća ventilacija i pravilna ventilacija tijekom kuhanja. Iako je proces pripreme ključan, mala količina ventilacije je uvijek korisna. Ako je moguće, najbolje je otvoriti prozor ili aktivirati napu u kuhinji prije početka kuhanja. Spojevi mirisa najučinkovitije se uklanjaju u pari, stoga postoji izravna veza između svježeg zraka i mirisa. Lonac uvijek treba staviti u vodu.
To olakšava izlazak dijela pare, ali ostatak pare ne može izaći, što smanjuje intenzitet mirisa. Nakon što je proces kuhanja završen, korisno je odmah ukloniti korištenu vodu i sastrugati lonac s dimnjaka. Kasniji dodaci u kuhinju, poput češnjaka, luka i drugih jakih sastojaka, mogu pojačati miris kuhinje.
