U današnjem svijetu kada je tempo života jako ubrzan posjedovanje automobila je potreba a ne luksuz. Na ulicama je sve više auta a kazne za saobraćajne prekršaje nisu zanemarive.
Porast superradara u prometu privukao je veliko zanimanje vozača diljem zemlje. Mnogi vozači sada imaju tendenciju što češće gledati uz cestu u nadi da će uočiti kameru za brzinu i smanjiti brzinu. Ovaj fenomen posebno je raširen u gradovima, ali i na glavnim cestama kazna za prekoračenje brzine smatra se posebno strogom. Vozači često vjeruju da kamere mogu vidjeti veću udaljenost nego što zapravo mogu, što dovodi do određene napetosti i nagađanja o njihovim stvarnim mogućnostima.
Tehnička ograničenja kamera. Jedna od glavnih briga vozača je stupanj u kojem fiksne kamere za brzinu mogu točno izmjeriti brzinu vozila. Na internetu i društvenim mrežama često se mogu čuti izjave da kamere snimaju automobile na udaljenosti većoj od 300 metara ili čak kilometara. Međutim, popularni mitovi i tehnička dokumentacija ukazuju na to da je domet ovih uređaja znatno manji od očekivanog. Na vjernost mjerenja i kvalitetu fotografije utječu tehnička ograničenja samih uređaja, što znači da kamere ne mogu kontinuirano pratiti vozila na velikim udaljenostima.
Kamere koje su nepomične ili se minimalno kreću obično se koriste u nadzornim primjenama. Jedan od najčešće korištenih modela u stacionarnim okruženjima je GATSO RT4. Ovaj uređaj se obično instalira na glavnim cestama i autocestama, gdje prati brzinu prolazećih automobila. Maksimalna duljina GATSO RT4 je oko 100 metara. U tom rasponu kamera je sposobna točno mjeriti brzinu vozila, fotografirati i zabilježiti registarsku tablicu. Minimalna udaljenost na kojoj sustav počinje mjeriti je približno 10 metara.
- To znači da kamera ne može dokumentirati cijeli segment ceste, već dokumentira dio ceste na kojem su ispunjeni uvjeti za kriminalnu aktivnost. Način rada i način aktiviranja. Kamere ne funkcioniraju na velikim udaljenostima kontinuirano. Unatoč percepciji udaljenosti vozača, stvarna aktivacija uređaja pokreće se tek kada vozilo dosegne zonu mjerenja. To je dio ceste na kojem uređaj može osigurati legitimnost očitavanja i kvalitetu fotografije; oboje je dovoljno za legitimnu kaznenu evidenciju.
Drugim riječima, samo približavanje vozilu nije dovoljno da kamera dokumentira prekršaj. Sustav je namijenjen promicanju jasnoće vida i brzog očitavanja informacija u slučaju kontrole. Dugoročne legende Budući da medijima nedostaju informacije ili priče koje su pretjerane, često se izvještava o tvrdnjama da fiksne kamere mogu snimati vozila koja su udaljena nekoliko stotina metara ili čak kilometara. Ove informacije nisu relevantne za klasične kamere koje se nalaze na cestama. Drugi, veći dometi ponekad se postižu mobilnim uređajima koje policija koristi za patroliranje cestama, ali to ne uključuje standardne prometne kamere.
Stacionarni sustavi, poput GATSO RT4, imaju jasno definiran i ograničen domet koji je namijenjen osiguravanju preciznosti i zakonske ovlasti. Učinak na vozače Vjerovanje da kamere imaju učinak “vidjeti daleko” na ponašanje vozača. Mnogi će automatski usporiti kada shvate prisutnost kamere, čak i ako kamera nije službeno aktivirana. Ovo ponašanje pokazuje važnost percepcije u prometu – vozači su skloniji reagirati na vizualni indikator nego na stvarnu veličinu i namjenu kamere. To također implicira da kamere imaju dodatni učinak koji proizlazi iz njihove vidljivosti.
Razlika između stacionarnih i mobilnih uređaja Ključno je prepoznati razliku između fiksnih kamera i mobilnih radio sustava za detekciju. Dok fiksni uređaji imaju ograničen domet i mjere brzinu na definiranom segmentu ceste, mobilni radari mogu detektirati vozila na većim udaljenostima, ali se obično koriste u različitim situacijama i lokacijama. Mobilne jedinice imaju prirodnu tendenciju fleksibilnosti i većeg dometa, ali također imaju veću vjerojatnost tehničkih pogrešaka zbog različitih uvjeta na terenu.
Sigurnost i učinkovitost Unatoč uobičajenom mitu da je vožnja na velike udaljenosti zastrašujuća, istina je da fiksne kamere uspješno imaju ograničeno područje. Njihov primarni cilj nije stalno nadzirati cijelu cestu, već točno i zakonito dokumentirati ponašanje pri prekoračenju brzine na određenom segmentu. Ovaj pristup omogućuje učinkovitiju kontrolu i veću sigurnost u prometu, jer su vozači svjesni specifičnog područja djelovanja kojim je svaka kamera definirana.
