Ako ste se uvijek pitali šta se nalazi u košpi kajsije, mi ćemo danas da Vam otkrijem. Naime, ono što se nalazi unutra bogato je raznim vitaminima i mineralima, a da ni sami nismo svjesni toga.
Vitamin B17, također nazvan amigdalin ili laetril, složena je i kontroverzna tema u medicinskoj zajednici. Ova prirodna kemikalija postala je tema rasprave sredinom 20. stoljeća kada joj je američki biokemičar Ernst T. Krebs posvetio istraživanje. Dokumentirao je svojstva kemikalije i potencijalne zdravstvene koristi. Njegovo otkriće, temeljeno na prisutnosti amigdalina u koži voća, ne samo da je izazvalo interes, već je i potaknulo pitanja, kako među znanstvenicima tako i običnim ljudima koji su tražili alternativne pristupe liječenju.
Što je vitamin B17? U osnovi, riječ “vitamin B17” ne opisuje ispravno stvarnu prirodu ove tvari, jer joj nedostaju tradicionalne karakteristike vitamina. Amigdalin je kemikalija koja se nalazi u izlučevinama raznog voća, od kojih je najznačajnija koštica marelice, koja je postala najpopularniji izvor ovog spoja. Ova kemikalija izvorno je izolirana iz gorkih badema u 19. stoljeću, a istraživanja su naknadno pokazala njezinu prisutnost u koži trešanja, breskvi i jabuka.
Unatoč promotivnoj kampanji dr. Krebsa tijekom 1950-ih kao potencijalnog sredstva za borbu protiv raka, medicinska zajednica bila je skeptična prema učinkovitosti amigdalina. Jedna od glavnih briga je mogućnost oslobađanja cijanida kada se nepravilno koristi, što bi bilo izuzetno toksično za ljude. Stoga su se mnoge organizacije posvećene zdravlju aktivno protivile njegovoj upotrebi kao lijeka bez dodatnih istraživanja ili provjere. Amigdalin u hrani.
Ako uzmemo u obzir hranu koja sadrži amigdalin, možemo zaključiti da se obično nalazi u raznom voću i sjemenkama. Neki od najčešćih izvora uključuju: mahune marelice, bademe, koštice nektarine i breskve, kore trešanja, šljiva i jabuka, kao i divlje kupine i divlji ribiz. Dokumentirano je da i drugo voće i sjemenke sudjeluju u konzumaciji amigdalina. Međutim, bitno je prepoznati da se amigdalin ne smije unositi u prekomjernim količinama bez nadzora stručnjaka. Opasnosti su moguće.
Na primjer, gorki bademi imaju veću koncentraciju amigdalina od slatkih badema, stoga je izuzetno važno biti svjestan razlike i osigurati da se konzumiraju odgovarajući proizvodi. Tradicionalni pristupi amigdalinu U mnogim kulturama ljudi su povijesno koristili amigdalin kao oblik liječenja bolesti, a najčešći pristup bio je gutanje sjemenki marelice. Tradicionalni pristupi uključuju: Konzumiranje 1-7 sjemenki marelice kao preventivna strategija je korisna. Konzumiranje voća i žitarica koje sadrže amigdalin.
Međutim, uvijek je korisno prepoznati da sjemenke marelice predstavljaju značajnu opasnost ako se konzumiraju u velikim količinama, zbog mogućnosti izazivanja trovanja cijanidom. Preporučuje se oprez i savjetuje se da se alkohol konzumira u sigurnoj količini, a svaka dodatna konzumacija koju ne nadzire stručnjak trebala bi biti zabranjena. U nekim tradicijama, poput azijskih, ljudi su osmislili metode pripreme ovih sjemenki kako bi smanjili vjerojatnost trovanja, a male količine se uključuju u razna jela ili čajeve.
Kritika i skepticizam u modernoj medicini Teorija dr. Krebsa o amigdalinu posebno je intrigantna. Prema njemu, amigdalin sadrži komponente koje stimulira prisutnost specifičnih enzima za koje se pretpostavlja da su prisutni u kancerogenom tkivu. Unatoč prividnoj logičnosti ovog objašnjenja, moderna medicina ga nije uspjela podržati. Kontrolirane kliničke studije nisu pokazale da je laetril siguran ili učinkovit kao ljekovita tvar. Bitno je prepoznati da se nijedna biljka ili dodatak prehrani ne može natjecati s tradicionalnom medicinom.
Druge ozbiljne bolesti, poput raka, rezultat su složenih interakcija u tijelu koje uključuju genetiku, način života i prehrambene navike. Kao rezultat toga, ključno je ne pribjegavati konvencionalnim terapijskim metodama, poput kemoterapije i radioterapije, koje su potkrijepljene znanstvenim istraživanjima i kliničkim ispitivanjima. Suvremeni pristupi liječenju raka izvedeni su iz znanstvenih dokaza i uključuju personalizaciju liječenja za svakog pacijenta, što smanjuje vjerojatnost neuspjeha i povećava ishod. Sigurno uključivanje amigdalina u prehranu. Ako se odlučite za unos amigdalina u prehranu, preporučuje se konzumiranje hrane koja ga sadrži na zdrav način.
To uključuje: jedenje cijelog ploda (budite oprezni sa sjemenkama), konzumiranje umjerenih količina lanenog sjemena uz razne vrste žitarica, poput heljde i prosa. Uključivanje bobičastog voća u svakodnevnu prehranu je jednostavno. Ove namirnice imaju visoku koncentraciju hranjivih tvari i mogu poboljšati cjelokupno zdravlje, unatoč sadržaju amigdalina. Također je važno prepoznati da se, osim amigdalina, zdravlje može poboljšati i raznolikom prehranom bogatom vitaminima, mineralima i antioksidansima.
- Na primjer, povrće poput brokule i špinata, kao i voće poput agruma, može obogatiti vašu prehranu i osigurati esencijalne hranjive tvari. Zaključak: Oprez i pažljiv pristup u konačnici su važni u prepoznavanju opasnosti konzumacije amigdalina. Veće količine obično će dovesti do učinaka poput mučnine, glavobolje i, u najtežim slučajevima, trovanja cijanidom. Stoga se preporučuje da izbjegavate prejedanje i uvijek slijedite sigurne protokole.
Prirodna rješenja i alternativni pristupi zdravlju su privlačni, ali nijedna biljka ili dodatak prehrani ne mogu zamijeniti sveobuhvatnu zdravstvenu skrb. Tajna je u održavanju uravnotežene prehrane, prakticiranju zdravih navika, smanjenju stresa i redovitom posjećivanju liječnika. Priroda može biti naš saveznik, ali samo ako smo inteligentni i informirani kada je koristimo. U konačnici, informirane zdravstvene odluke i točne informacije o prirodnim resursima ključ su održavanja zdravlja i sprječavanja bolesti.
