Odnos između odrasle djece i ostarjelih roditelja nekada može biti jako komplikovan što pokazuje i naša današnja priča. Neki roditelji smatraju da su im djeca dužna ispunjavati sve želje.
Ana je desetljećima živjela u glavnom gradu, posvetila se napornom radu i odrekla se svega kako bi ostvarila svoj cilj: kupnju vlastitog stana. Pet godina štednje, odricanja i noćnog rada konačno je dovelo do fonda koji će joj postati sigurnost i budućnost. Jedan telefonski razgovor promijenio je sve. Majčin glas, koji je drhtao i bio pun straha, raspravljao je o nadolazećim plaćanjima i opasnostima koje su se redale oko obiteljske kuće.
Ana nije oklijevala – skupila je svoje stvari i vlakom se odvezla do rodnog sela. Isplata je bila mučna. Kuća u kojoj je živjela pružala joj je hladnu atmosferu i oštre riječi. Roditelji, koji su bili umorni i zabrinuti, priznali su joj da su nagomilali veliki dug od 27.000 eura. A sve je počelo s njezinom mlađom sestrom Lenom, koja je trošila novac ne razmišljajući o tome koliko je to, vadila kreditne kartice i oslanjala se na roditelje da plate njezine troškove. Ekstravagantni uređaji, namještaj i pretjerani darovi otkrivali su kamo je sav novac išao.
Ana je bila šokirana. Dok je živjela u skromnom gradu, odrekla se malih zadovoljstava, a obitelj je u njezinoj odsutnosti živjela od dugova drugih. Sestra, umjesto da doprinese problemu, odabrala je druga zanimanja i čekala da je netko drugi oslobodi odgovornosti. To shvaćanje potaknulo je Anu na pitanje koje je mnoge zabrinjavalo – gdje prestaje obiteljsko zajedništvo, a počinje manipulacija i iskorištavanje?
Podaci Federalne bankarske agencije pokazuju da se broj građana koji posuđuju od potrošača značajno povećao posljednjih godina, a to je prvenstveno uzrokovano mladima koji koriste kreditne kartice za plaćanje svakodnevnih troškova. Stručnjaci upozoravaju da će ovaj stil života dovesti do dugoročnih financijskih problema, posebno kada se troškovi gomilaju bez definiranog plana za njihovo vraćanje.
- S tom brojkom kao smjernicom, Ana je shvatila da se od nje očekuje da marljivo koristi svoju ušteđevinu kako bi ispravila pogreške koje su napravili. Te noći nije mogla spavati. U svom starom prostoru, preispitivala je temelj svoje ljubavi prema obitelji, maksimalnu količinu žrtve koju se može podnijeti i vlastiti cilj. Pomoći obitelji nije isto što i odreći se vlastitog života, zaključila je.
Na jutro događaja, dok su njezini roditelji, sestra i majka očekivali da će se složiti, ona je pronašla poticaj da kaže kategorično “ne”. Taj izbor nije bio nimalo jednostavan. Otac je smatrao njezinu nezahvalnost, majka je plakala, a sestra je hladno poricala da im mora išta platiti jer je imala, a oni nisu.
Međutim, Ana je zadržala prisebnost. Uputila ih je da prodaju stvari koje su kupili na kredit i nauče što učiniti sa zarađenim novcem. Njezine riječi, iako teške, bile su znak da je sazrela i da više ne želi biti prisiljena na ulogu spasiteljice. Centar za socijalni rad u Beogradu često je u svojim izvješćima napominjao da se u obiteljima s nebrižnim financijskim ponašanjem jednog člana, drugi članovi osjećaju prisiljenima preuzeti dug. Međutim, stručnjaci sugeriraju da ova dinamika ima začarani krug: odgovorni članovi su iscrpljeni, a neodgovorni članovi i dalje imaju ulogu.
Anina odluka da zaobiđe taj ciklus nije bila samo osobna, već je predstavljala i primjer važnosti učenja reći “dosta”. Kad je sišla s vlaka i pogledala kroz prozor krajolike svoje domovine koji su sada nestajali u daljini, osjetila je utjehu. Nije bilo jednostavno otići od obitelji koja je bila u potrebi, ali shvatila je da bi odricanje od vlastite budućnosti dovelo do gubitka sna.
San o stanu i dalje je živio, a sada je shvatio novo značenje: stan joj ne bi služio samo kao krov nad glavom, već bi predstavljao i njezinu slobodu i neovisnost. Ekonomski institut u Zagrebu proveo je istraživanje koje pokazuje da kako sve više mladih ljudi dolazi u regiju, njihove obitelji su više zabrinute za financije. Dok neki nastoje povećati stabilnost očuvanjem i radom, drugi očekuju da će pomoć uvijek biti prisutna “naivno”. Rezultat je sve veća razlika između obitelji koje grade i obitelji koje troše.
Anina priča samo je jedan primjer kako se ta razlika može riješiti samo postavljanjem ograničenja. Kada za nešto više od šest mjeseci plati polog i potpiše hipoteku, imat će više od stana. Imat će slobodu činiti stvari koje drugi ljudi nisu shvatili i osjećati da su njihovi napori bili uistinu značajni. Njezina će obitelj ili naučiti cijenu života na tuđi račun ili ne. Svojim zarađenim domom prenijet će i najvažniju lekciju: da poštovanje prema drugima počinje kada prestanete živjeti tuđe pogreške.
