U današnjem članku govorimo o čovjeku koji je već decenijama sinonim za kvalitetnu muziku na Balkanu Haris Džinović. Njegovo ime ne treba posebno predstavljati jer ga publika širom regiona već odavno poznaje kao jednog od najprepoznatljivijih i najvoljenijih izvođača narodne i folk muzike.
x 
- Ipak, osim bogate muzičke karijere, Džinović je često bio u središtu pažnje i zbog svog privatnog života, posebno kada je riječ o njegovom razvodu nakon dugogodišnjeg braka. Razlog za kraj tog braka ostao je nepoznat javnosti, uprkos brojnim spekulacijama koje se iz dana u dan pojavljuju na raznim portalima. Jedina istina, kako to često biva, poznata je samo njima dvoma.
Ali ono što je jednako privlačilo pažnju jeste pitanje nacionalnog identiteta Harisa Džinovića. U vremenu kada su podjele na osnovu nacije i dalje duboko ukorijenjene u društvu, odgovoriti na to pitanje bez izazivanja kontroverze nije jednostavno. Kada je u jednom intervjuu upitan da li se osjeća kao Bošnjak ili Srbin, mnogi su očekivali diplomatski odgovor, možda čak i izbjegavanje teme. Međutim, Haris je ostao dosljedan sebi – smiren, iskren i direktan. Njegov odgovor bio je jednostavan: “Ja sam Haris Džinović. Nikada nisam dijelio ljude po nacijama, niti ću to ikada raditi. Važno je kakav si čovjek, a ne šta piše u tvojoj ličnoj karti.”
Taj stav je naišao na snažan odjek u javnosti. Dok su jedni pozdravili njegovu neutralnost i poziv na jedinstvo, drugi su ga kritikovali zbog, po njihovom mišljenju, izbjegavanja jasnog identitetskog određivanja. No, Džinović je više puta isticao da njegov zadatak nije da se bavi nacionalnim ili političkim pitanjima, već da stvara muziku i donosi emociju ljudima bez obzira na njihovu pripadnost. “Moj posao nije da dijelim ljude, već da pjevam za sve. Muzika je univerzalni jezik, ona ne poznaje ni granice, ni vjere, ni nacije,” poručio je.
Na društvenim mrežama, mnogi fanovi su se složili s njegovim pogledima. Komentari podrške preplavili su objave, a poruka “Budimo ljudi prije svega” postala je lajtmotiv cijele priče. Ljudi su prepoznali iskrenost u njegovim riječima, jer Džinović već godinama živi upravo ono o čemu govori – gradi mostove među ljudima kroz muziku.
- Naravno, bilo je i onih koji su smatrali da se iza tih univerzalnih poruka krije izbjegavanje odgovornosti i hrabrosti da se zauzme jasan stav. Ali Haris nikada nije tvrdio da je predstavnik neke političke ili nacionalne ideologije. On sebe vidi isključivo kao umjetnika, i upravo ta uloga mu omogućava da ostane iznad podjela. “Moj identitet je moja stvar, a moja muzika pripada svima,” naglasio je, odbacujući potrebu da ga se svrstava u bilo koji okvir.
Njegova karijera to i potvrđuje. Njegove pjesme se pjevaju i slušaju jednako strastveno u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Podgorici, i širom dijaspore. Koncerti su mu redovno rasprodani, publika svih generacija zna stihove napamet, a atmosfera na nastupima ne poznaje podjele. Taj fenomen jedinstva i zajedništva koji stvara muzikom pokazuje da Džinović nije samo izvođač – on je institucija.
Bez obzira na lična mišljenja pojedinaca, jedno ostaje neosporno – Haris Džinović je kroz svoje djelo ostavio snažnu poruku. Poruku da je ljudskost iznad svega, da je umjetnost tu da spaja, a ne razdvaja. On ne govori mnogo o tome, ali njegova djela, njegovi nastupi, njegove riječi – sve to jasno šalje poruku o slobodi da budeš ono što jesi bez potrebe da se pravdaš bilo kome. Možda je upravo u tome i tajna njegove dugovječne karijere – u iskrenosti, autentičnosti i sposobnosti da ostane vjeran sebi, bez obzira na pritiske sa strane.
Na kraju, ostaje njegov najvažniji odgovor: “Ja sam Haris Džinović, a muzika je moja jedina nacija.” I ta rečenica, koliko god jednostavna djelovala, nosi sa sobom težinu iskustva, mudrosti i želje da se bude prije svega – čovjek.
