U današnjem članku prisjećamo se života i djela Davorina Popovića, neponovljivog pjevača sarajevske grupe “Indeksi”, čovjeka koji je svojim glasom, šarmom i harizmom obilježio muzičku scenu bivše Jugoslavije.
Zvali su ga “Pjevač”, mnogi i Predsjednik, jer je znao sa svima – s mangupima biti mangup, a s gospodom gospodin. Bio je simbol Sarajeva, oličenje dobrote i iskrene ljudskosti, a njegovi bliski prijatelji tvrde da je umro – od tuge.
- Svojim autentičnim glasom davao je život pjesmama koje su postajale evergreeni. Od 1964. pa sve do svoje smrti 2001. godine, bio je dio “Indeksa”, sa kojima je izveo brojne antologijske pjesme poput “Bacila je sve niz rijeku”, “Ti si mi bila naj, naj”, “Žute dunje”, “Sanjam”, “Plima”, “Jutro će promijeniti sve” i mnoge druge. Iako je objavio i dva solo albuma – “Svaka je ljubav ista (osim one prave)” i “S tobom dijelim sve”, njegova veza s bendom bila je neraskidiva. Na Evroviziji 1995. godine predstavljao je BiH pjesmom “Dvadeset prvi vijek”, osvojivši 19. mjesto.
Rođen je 23. septembra 1946. godine u Sarajevu, kao sin Stjepana i Tereze Popović. Nadimak Pimpek dobio je još kao dijete, zbog male izrasline pored uha. U mladosti se bavio sportom, posebno košarkom, gdje je briljirao kao kapiten ekipe Mlada Bosna, kasnije Željezničar, odigravši više od 500 utakmica. Bio je jedan od najtalentovanijih bekova svog vremena, ali je u jednom trenutku odlučio da se potpuno posveti muzici – i ta odluka se pokazala kao sudbonosna.
Prijatelji ga pamte po legendarnim riječima: “Slušaj, da ti pjevač nešto kaže…”, rečenici kojom bi počinjao mnoge priče. Među onima koji su mu bili bliski, posebno se ističe Bogdan Boša Tanjević, koji je kazao da je Davorin bio satkan od dobrote, nježnosti i čiste ljudskosti. Čak i kada je ležao u bolnici nakon biopsije glave, nije mislio na sebe – već je telefonirao kako bi nekom povratniku pomogao da vrati stan. I tada je bio onaj isti Davorin – duša čovjek.
Njegov sin Dario, kojeg je dobio u braku sa pravnicom Sanjom Popović, odražava istu ljepotu, isti izraz lica, isti mir. Tokom rata u BiH, Davorin je ostao u Sarajevu, dok je porodica živjela u Belgiji. Nije ga bilo moguće odvojiti od rodnog grada. Ljudi su ga voljeli jer je bio autentičan, jednostavan, a istovremeno tako duboko emotivan i pronicljiv.
- Jedan od njegovih najvećih hitova, “Bacila je sve niz rijeku”, krije dvije tragične ljubavne priče – jednu Kemala Montena, a drugu Davorina. Kemal je tekst napisao pod utiskom svoje zaljubljenosti u djevojku iz Čapljine, dok Davorinova priča nosi težu sjenu. Bio je ludo zaljubljen u djevojku iz Sarajeva. Njihova veza je bila ozbiljna, ali nesklad između želje za brakom i strahom od roditeljstva doveo je do tragičnog završetka. Djevojka je, nakon što je zatrudnjela, odlučila da abortira i napusti ga zauvijek. Ta bol pretočena je u stihove: “nosila je našu ljubav, našu sreću, prvi cvijet, bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet.”.
Dugo nakon toga, na koncertu u Švedskoj, Davorinu se učinilo da je vidi u publici. Sišao je s bine da provjeri da li je to stvarno ona – ali je nije pronašao. U njegovom srcu ta ljubav nikad nije potpuno izblijedjela.
Umro je 18. juna 2001. godine, u 54. godini, od raka pankreasa. Sahranjen je dva dana kasnije na sarajevskom groblju Bare, u Aleji velikana. Ostao je upamćen ne samo kao umjetnik, već i kao simbol generacije, čovjek koji je vjerovao da život ne određuje novac, već dobrota, čestitost i ljudskost. Njegov prijatelj Peca Popović rekao je da ga je zvao Predsjednikom, jer je Davorin znao kako sa svakim – da bude jedan od njih, a opet iznad svih.
Godinu dana nakon njegove smrti, ustanovljena je nagrada “Davorin”, koja se dodjeljuje najistaknutijim muzičarima u Bosni i Hercegovini. To je bio njegov životni put – od sarajevskih ulica do vječnih zvijezda, u kojima i dalje svijetli.
