Svaki beskućnik u svojoj duši nosi tešku životnu priču, često ispunjenu nepravdom. Kada se čovjeku zatvore sva vrata, unatoč svim naporima da sebi stvori pristojnu budućnost, dolazi do lomova i više nema povratka. Tako čovjek kojeg često viđamo po Beogradu završi život na ulici.
Bio je toliko otvoren za priču i toliko elokventan da nitko nije ni pomislio da će razgovor otkriti tešku životnu priču, priču o borbi za život i velikim snovima. Sjedio je na klupi i gulio mrkvu, okružen vrećicama s hranom.
- točno deset godina iz Skoplja je došao u Beograd i pola stoljeća živio s roditeljima. Ukupno je 13 godina proveo na ulici, odnosno daleko od kuće, a kako ističe, oduzet mu je stan u Skoplju, ostao je bez roditelja, žalio se sudu, ali uzalud. Na kraju je poslan u duševnu bolnicu. Ti dani su mu bili najteži…U Skoplju je zatvorena tvrtka u kojoj je radio kao prodavač, oduzeta mu je imovina, a preživio je psihički napad na skopskoj psihijatrijskoj klinici.
– Pao sam pet puta svako jutro deset dana. Nakon toga su me izbacili iz kreveta. Je li ovo halucinacija? Dali su mi tretmane, kapsule, jedan centar mi je radio, drugi nije, nisu znali da sam u bolnici, a ja sam samo znala da je bila noć, krevet se tresao uzduž, pa je prestalo. i okrenuo se. Izdržao sam i pao sam. “Podnio sam žalbu liječniku, ali sud nije odgovorio”, rekao je Blacker.
- Nakon gubitka stana u Skoplju život je nastavio izvan granica tadašnje Makedonije.O Beogradu nije ni razmišljao. Vrlo smirenim glasom ispričao nam je da je prvo iz Skoplja otputovao u Bujanovac u potrazi za poslom. Odatle su ga poslali u Franje (središte četvrti Puccini), gdje je pokušao pronaći posao profesora matematike, posao za koji kaže da ga drži u malom prstu.
“Preko granice sam krenuo u japankama i tenisicama, tada sam imao novca, a onda mi je trebalo osam dana i 200 kilometara do Beograda. Kupio sam dva komada kruha”, dodajući da neće tražiti pomoć ni od koga. , čak ni njegova rodbina .
Nije odustao od traženja posla ni u Beogradu. U glavnom gradu želio je djecu podučavati matematici, ali nije uspio. Put ga je odveo u Uglinovce, gdje je dva dana radio na stočarskoj farmi prije nego što mu je vlasnik dao otkaz pod izlikom da “nisi za taj posao”. Pokušao se zaposliti i u pekari, ali nije uspio – imali su dovoljno radne snage, barem su mu tako rekli.
Kako je rekao, bio je voljan raditi, bilo da se radi o građevinskom ili bilo kojem drugom poslu.Na pitanje koliko mu je težak život na ulici rekao je:”Da je lako, svatko bi to mogao.” Bog me odabrao da testira što mogu. Sve je bilo izvan moje mašte i nastavio sam dalje. Koliko sam puta mislio da sam umoran, ali Bog je odgovorio s Uvijek postoji novo rješenje koje me vraća”, zaključio je.Njegov jedini san je ponovno imati topli mali dom.
