Atomsko Sklonište je bend poznat po svom specifičnom hard rok zvuku i po svojim porukama u pjesmama koje kritikuju rat i probleme u društvu. U ovom članku se prisjećamo njihovog pokojnog pjevača.
Serđo Blažić, često nazivan Đoser, bio je jedan od najznačajnijih simbola jugoslavenske glazbe, ostavio je trajan trag na krajoliku svojom glazbom, energijom i sukobom sa životnim teškoćama. Rođen 8. travnja 1951. u Puli, postao je prepoznat kao frontman legendarne grupe “Atomsko sklonište”. Kolektiv je nosio poruke otpora i suradnje, a njegov zvuk bio je hibrid društvene kritike i umjetničke slobode.
- Međutim, niz sukoba u kojima je Đoser sudjelovao izvan glazbene sfere nije bio manje značajan. Njegova borba s teškom bolešću, osim što nije umanjila njegovu strast na pozornici, učinila ga je i povezanijim s publikom.
Blažić je započeo svoju glazbenu karijeru u bendu “Huš”, gdje je svirao bubnjeve, a ujedno je otkrio i svoju ljubav prema pjevanju. Njegov vokalni potencijal brzo je prepoznat, pa je sudjelovao u bendu “Boomerang”. Tamo je razvio svoju jedinstvenu glazbenu filozofiju, istovremeno se pripremajući za značajne projekte koji će promijeniti glazbeni krajolik bivše Jugoslavije.
Njegov susret s Brnom Langerom, koji je također bio dio “Atomskog skloništa”, rezultirao je stvaranjem jedne od najznačajnijih glazbenih era. Njihova povezanost s Boškom Obradovićem, pjesnikom iz Pule, bila je značajna točka koja je dovela do stvaranja kolektiva “Atomsko sklonište”.
Temelj benda bio je na antiratnim izjavama i relevantnim društvenim pitanjima, koja su bila i prikladna i prevladavajuća na jugoslavenskoj rock sceni tijekom 70-ih. Njihov prvi album, koji je objavljen 1978., već je imao kultni status, “Atomsko sklonište” postao je popularan simbol slobode i opozicije. Specifična razina izvedbe koju je Đoser postigao, koji je teško održavao poziciju na pozornici zbog fizičkih problema, postala je njegova prepoznatljiva značajka.
Često je sjedio na koncertima dok je ostatak benda pružao snažnu energiju koja je vodila publiku kroz svaki nastup. Njegov pristup pozornici, koji se činio hermetičnim, bio je kombinacija bolesti, ozljeda i unutarnjeg sukoba, ali je također uključivao veliku posvećenost glazbi.
- Bio je poznat po svojoj nevjerojatnoj snazi, no unatoč boli koju je proživljavao, i dalje je nastupao. Djoserov život obilježile su i osobne boli. Održavao je stalnu vezu s majkom, koja je poslana na počinak u dobi od 35 godina.
Tijekom života nije imao suprugu, ali je vjerovao da su ljubav i obitelj odvojeni od klasičnih pravila društva. Njegova borba s bolešću bila je ogromna, a dijagnoza raka limfnih žlijezda postavljena mu je kada je imao samo 20 godina. Njegova stalna borba s rakom limfnih žlijezda nije ga spriječila da nastavi biti dio glazbene zajednice, ali ga je također natjerala da se posveti između koncerata i terapije.
Posljednji put je nastupio 7. studenog 1986., a do tada je bio izuzetno iscrpljen. Jedan od njegovih najznačajnijih trenutaka bio je tijekom debija u karijeri u Čačku, gdje je unatoč teškim posljedicama bolesti ipak uspio nastupiti pred publikom koja ga je obožavala. To nije negativno utjecalo na njegovo prikazivanje scene jer nije mogao pomicati noge.
- Njegova sposobnost prenošenja emocija i entuzijazma kroz pjesme bila je talent koji je definirao njegovu karijeru. Kritičari su ga opisali kao glazbenika koji je, bez ikakve fizičke akcije, znao inspirirati publiku.
Serđo Blažić bio je poznata glazbena figura na Yedikule sceni. Njegovi napori u “Atomskom skloništu”, kao i njegova borba za život, ostavili su značajan utjecaj na sljedeće generacije. Poznat po svom optimizmu i snazi, čak i u najmračnijim trenucima, ostavio je značajan trag na sve koji su ga poznavali i cijenili njegovu hrabrost i glazbu. Nažalost, njegova borba s rakom bila je uspješna sve do njegove smrti, koja je nastupila u dobi od 35 godina.
Unatoč kratkom životu, on je nesumnjivo bio glazben: bogat harmonijom, odanošću obitelji i glazbenim nasljeđem koje će se vječno nastaviti. Tijekom svog života, Serđo Blažić iskusio je razne fizičke i zdravstvene probleme, ali je uspio doprinijeti povijesti jugoslavenske ere. Upravo je u tom razdoblju glazba funkcionirala kao političko, društveno i emocionalno sredstvo, a njegov vokal bio je snažan kao sredstvo otpora i težnje za boljim svijetom.
