U našoj regiji posebno nakon rata koji se desio početkom devedesetih postoje neke nacionalne podjele pa čak i netrpeljivosti ali u običnom životu ljudi se u većini slučajeva ponašaju jedni prema drugima sa poštovanjem.
Baka Ziba, muslimanka iz Bosne, živi u Visokom blizu Sarajeva, a njezina priča primjer je kako vjerske razlike nikada ne bi trebale biti problem za nas i da svima treba pomoći kada su u nevolji. Ziba je četiri godine živjela u Austriji, u rezidenciji u vlasništvu pape. Prema njezinim riječima, papa joj nije zabranio nošenje muslimanske nošnje ili prakticiranje vjerskih uvjerenja. Živjela sam u tom kraju u kući popa. Nitko se nije protivio mojoj nošnji, ni marami ni muslimanskoj nošnji.
- Četiri godine sam živjela u rezidenciji popa, rekla je Ziba. Prema njezinim riječima, ovo razdoblje i danas je povezano s lijepim sjećanjem, a s osmijehom se prisjeća i koliko se družila s Popom. Obični ljudi su štovali njezinu vjeru, a i ona njihovu. Kad bi se molila, svećenik bi joj rekao: “Pametna majko, ti radi što trebaš, a ja ću što ja trebam.” Ziba se s osmijehom prisjeća tog razdoblja, naglašavajući da se nikada nije osjećala zastrašeno ili neshvaćeno. Svećenik mi je objasnio: Tvoja majka provodi tradicije svoje kulture, ja ću slijediti svoju.
Nitko nije sudjelovao u običajima ničijeg, čak sam imao i pristašu na njegovoj strani.” Ova pripovijest je uzoran primjer međusobnog poštovanja i skladnog suživota. U razdoblju kada su vjerske i kulturne razlike često uzrok sukoba i pogrešnih tumačenja, iskustvo bake Zibe i Pape iz Austrije pokazuje da je moguće suživjeti u skladu i razumijevanju. Kada se baka Ziba prisjetila vremena provedenog s Papom, rekla je da su se često posjećivali i često razgovarali, unatoč različitim vjerskim tradicijama.
Papa bi, počevši od vjerske ceremonije, obratio svojoj supruzi: “Djede, skuhaj nam kavu, nemoj se moliti, sjednimo i oprostimo se. Ovaj čin pokazuje kako su, unatoč vjerskim razlikama, uspjeli stvoriti vezu temeljenu na međusobnom poštovanju i drugarstvu. Baka Ziba navodi da je vrijeme provedeno s Papom bilo najdraža uspomena u njezinom životu, ali da je osjećala unutarnji nedostatak značaja za bosanski narod i njihovu zemlju. Iako nije propustila nijedan detalj o tatinoj rezidenciji, uvijek je imala rezidenciju na umu i iščekivala je povratak u kuću.
Ova priča može poslužiti kao katalizator za sve nas da prepoznamo i cijenimo raznolikost naše kulture te da pokušamo stvoriti mostove međusobnog razumijevanja i poštovanja između različitih vjerskih i kulturnih tradicija. Baka Ziba i Pop iz Austrije dobar su primjer ovog koncepta: unatoč razlikama, oni mogu koegzistirati u skladu i miru ako se samo pokušamo razumjeti i cijeniti.
Njihova priča pokazuje da je ključno pomagati onima kojima je potrebna pomoć, bez obzira na njihovu vjeru ili podrijetlo. Četiri godine Ziba je živjela sa svećenikom u Austriji, daleko od svoje rodne zemlje, ali je ipak uživala divljenje i poštovanje svog domaćina. Ova priča pokazuje da humanost i dobrota uvijek trebaju biti prioritet, unatoč raznim razlikama koje postoje među nama.
U konačnici, priča starije žene iz Visokog i pape iz Austrije pokazuje da je moguće živjeti u skladu i miru, unatoč različitim vjerskim i kulturnim tradicijama. Njihovo iskustvo je izvor inspiracije za sve nas da težimo međusobnom poštovanju i razumijevanju te da stvorimo svijet u kojem svi možemo živjeti zajedno u skladu i miru.
