Stjepan Nemak (72) iz Hrvatske, dijabetičar koji je ostao bez vida i obje noge do gležnjeva, našao se u izuzetno teškoj situaciji napušten i prepušten sam sebi, živi u šupi bez osnovnih uvjeta za život.
Sve je počelo kada je, u zamjenu za brigu i pomoć, svoju imovinu prepisao na prijatelja od povjerenja.Prema Daily Newsu, Stepan je godinama poznavao čovjeka za kojeg je mislio da će se brinuti za njega. Toliko mu je vjerovao da mu je povjerio dio svoje imovine. No, na prijevaru je potpisao dokument kojim je zapravo predao svu svoju imovinu – dvije kuće i desetke hektara zemlje.
- Na kraju je postao beskućnik, spavao je u šupama, pa čak i u svom automobilu. Njegovo stanje nije promaklo susjedima koji su mu svi pružili ruku pomoći. Prvo su ga odvezli u bolnicu, a zatim su mu pomogli da uđe u starački dom, gdje mu i danas pružaju novčanu pomoć. Stvar je stigla do pravosudnih organa. Iako je sud presudio u Stepanovu korist, pravni spor nije okončan.
“Obećao mi je da će me odvesti u svoju kuću u Dubravi, gdje je imao poseban ulaz, stan s kupaonicom, a žena će mi kuhati. Vikendom je rekao da idemo s njegovom mamom na plažu, a ja mogu s njim”, rekao je Stepan u intervjuu za emisiju “Provje reno”.Nažalost, Stjepan nije završio u kući, nego u šupi. Živio je u maloj sobi bez tekuće vode i vodu je morao uzimati s izvora. Ovaj šokantan slučaj pokazuje koliko su osobe s invaliditetom i starije osobe ranjive na zlostavljanje, posebice kada su u položaju ovisnosti o drugima.
“Ovo su kante. Dali smo mu i WC da može koristiti ovaj ekološki WC. Spavao je u autu jer mu je bilo ugodnije nego spavati kod kuće. Sigurno je barem jednom u deset dana i noći spavao u autu. Uopće nije izlazio. Znao je ostati samo u autu i stvarima koje ste mu donijeli, poput hrane i vode”, rekao je. Stepanov prijatelj, Marić Tomislav.On je slijep, nepomičan čovjek. Sve se to dogodilo nakon što je svoju imovinu prepisao na prijatelja Sinišu S. koji mu je obećao da će se brinuti o njemu.
“Sva moja imovina. Sve je moje. Šume, još gradilišta i livade”, tvrdi Stepan.Stepan je zbog dijabetesa izgubio vid i obje noge. Kako nije imao vlastite obitelji, među prijateljima je potražio nekoga tko bi se mogao brinuti o njemu.”Amputirane su mu noge i stopala, oko mu je izbijeno, imao je tri infarkta, plućnu emboliju, nije mogao sam ni u krevet ležati, a i da si ga pratio, vraćao bi se. Neko ga je morao juriti 24 sata dnevno”, objasnio je Marjanović.
- Nitko od njegovih najbližih prijatelja nije mogao podnijeti tu odgovornost.”Kad mi je Stiv rekao da će Siniša preuzeti, laknulo mi je. Pomislio sam, ma daj, on poznaje ovog tipa. Bio sam kod Siniše i on ima kuću na dva-tri kata. Mislio sam da bi to trebalo biti u redu”, dodao je Marjanović.Sam Stepan ima veliko povjerenje u ovog čovjeka kojeg poznaje dugi niz godina.”Poznajem ga dugo i povremeno bi dolazio kod mene i uvijek smo zajedno roštiljali. Uvijek je kod mene jeo i pio. Smatrao sam ga i prijateljem”, rekao je Stepan.
Drugi prijatelj je istaknuo: “Dok je bio u bolnici, telefonski se dogovorio sa Sinišom da će se on nastaviti brinuti o njemu i dati mu svoju imovinu.”Prema Stepanovim riječima, dvije su strane postigle dogovor da će Stepan darovnim ugovorom prenijeti dio svoje zemlje i kuće na Sinit, a zauzvrat će se Stepan brinuti o njemu u svim aspektima.
- “Prvi put smo se sreli kad smo došli u kafić na potpisivanje ugovora. Sinita je sve potvrdio kod javnog bilježnika. Dakle, sve je bilo spremno i sve je dogovoreno”, rekao je Braj.Ugovorom je bilo predviđeno da Dražen i Tomislav odvezu Stepana do ureda državnog službenika u Zaprešiću, gdje bi Stepan u automobilu potpisao ugovor. “Nitko mu nije pročitao ugovor. Rekao je Siniši da ga samo potpiše i da će se kasnije usmeno sve dogovoriti”, rekao je Blažin.
“Nisam mogao izaći iz auta, ali sam potpisao sve dokumente u autu. Ništa nije pročitano, čak ni notar, nego pomoćnik. Samo su mi gurnuli dokumente i ja sam ih potpisao”, prisjetio se Stepan.”Samo su me uhvatili za ruku i rekli gdje da potpišem i tu sam potpisao. Nisam znao da je svu imovinu prepisao na svoje ime”, dodao je.Jer, prema riječima Stepana, sporazum pokriva samo dio njegove zemlje, a to je 100 hektara.“Čak sam ga zamolio da mi zadrži svu dokumentaciju o imovini. Ali on je to iskoristio i sve dokumente prepisao na sebe”, rekao je Stepan.
“Čak je i Tomislav u kafiću inzistirao da se stavi klauzula o doživotnoj alimentaciji. Onda je rekao Siniši – ne, ne treba, mi smo prijatelji. Sve smo se dogovorili, nemaš se pravo miješati”, tvrdi Blažin.Ali budući da slijepac ne zna sam čitati, je li mu moguće dati ugovor na potpis? Odvjetnica Sunčica Lončar napomenula je kako javni bilježnici imaju svoj način rada, posebno za slijepe osobe, a ugovori se sklapaju javnobilježničkim radnjama.
Javni bilježnik može potpisati ugovor u obliku isprave. S obzirom na svoju profesionalnu orijentaciju i profesionalnu etiku, javni bilježnici su dužni sastati se sa strankama i jasno im objasniti sadržaj ugovora. Ovaj ugovor ima svoj format i potpisuje se na specifičan način. To ograničava, prenosi na strance, zahtijeva određenu vrstu dodatnih troškova. No, osigurava sigurnost i smanjuje mogućnost prijevare”, pojasnila je.
Dodala je: “Ako se ovakav ugovor potpisuje u obliku javnobilježničkog akta, ne može se potpisati na ovaj način.”Provjerena ekipa kontaktirala je navedene javne bilježnike u Zaprešiću, no oni se nisu bili voljni izjasniti, kao ni Siniša S.
Nakon potpisivanja ugovora, Sinita je smjestila Stepana u staru drvenu kuću koja je više ličila na šupu.”Osjećao sam se užasno jer nisam popio ni čašu vode, ništa, cijeli dan, jer me nitko nije došao vidjeti. Nisam mogao naći telefon jer sam slijep pa sam morao zvati ljude. Bio Dražena ili moji prijatelji, svi su dolazili da ih zovu. Nisam mogao pronaći ni telefon i pao sam s kreveta gore, pao sam u vodu i mogao sam imati dijabetes dva puta taj dan”, rekao je Stepan.
