Smrt je nažalost normalna pojava koja je nezaobilazna i svaki gubitak voljene osobe boli. Danas pričamo o 10 stvari koje se mijenjaju na dan kada naših roditelja više nema.
Gubitak roditelja važna je prijelazna točka na početku i kraju života. To nije samo emocionalni gubitak, već značajna promjena načina na koji razumijemo sebe, druge i vrijeme koje nam je na raspolaganju. Bez obzira na to koliko stari izgledamo ili koliko sazrijevamo, kada naši roditelji više nisu prisutni, u nama se stvara prostor koji ništa ne može u potpunosti zauzeti.
U tom području izloženi smo novim informacijama o životnim istinama, vlastitim manama i našoj obitelji. Ove promjene se ne događaju sve u isto vrijeme. Javljaju se u malim količinama, postupno i mijenjaju nas tijekom dugog razdoblja. 1. Uništavanje jedine ljubavi koja ne ovisi o uvjetima. Roditeljska ljubav se otkriva nedostatkom uzroka ili razloga. Ona dočekuje dijete u njegovom najprivlačnijem i najodbojnijem obliku.
Kada roditelj ode, gubi se ta dodatna sigurnosna mreža koja nas je štitila od svijeta. Osjećaj da nam je netko uvijek dostupan, tko nas razumije i prihvaća, zamjenjuje nedostatak. Učimo se prilagoditi bez skloništa koja su sada uobičajena. Nova metoda šutnje koja je prožeta konceptom otpuštanja.
Čak i netko tko je odrasla osoba, s karijerom, djecom i dugim popisom obveza, može se osjećati zbunjeno kada izgubi roditelje. To je tihi status koji nije isključivo rezultat nedostatka glasa, već i nedostatka korijena. Kao da su izgubili dio svog osobnog identiteta i više ne postoje. Ti osjećaji gubitka mogu potaknuti duboke misli o važnosti vlastite beznačajnosti. 3. Promjena u iskustvu doma.
Kuća u kojoj smo živjeli možda ima sličan opis napisan na papiru, ali više nema istu lakoću koja je proizašla iz prisutnosti naših roditelja. Zidovi predstavljaju njihov napredak, predmete koje su premještali tijekom godina i male rituale koji su potaknuli osjećaj povezanosti. Kada taj duh više nije vidljiv, prostor poprima drugačiju boju koja je često hladnija i tiša. Sada je dom sjećanje, a ne mjesto sigurnosti.
4. Prihvaćanje nove uloge u obitelji. Kada je roditelj odsutan, mnogi pojedinci prvi put prepoznaju vrijednost najstarije uloge. Trebali bismo imati više znanja, više iskustva i biti odgovorniji. Ova je uloga obično automatska, ali može biti i teža nego što se očekivalo. Obiteljske tradicije, dogovori, sastanci i podrška sada ovise o našem sudjelovanju i osjećamo obvezu prisustvovati svakoj prilici. 5. Odabir drugačijeg puta kroz odraslu dob. Različiti scenariji pokazuju da smo odrasli.
- Jedan od problema je što nas ljudi više ne prepoznaju kao djecu. Kada naši roditelji odu, shvaćamo da smo jedina osoba sposobna odlučivati o svojim životima. Dojam da se možemo zaštititi od tuđeg znanja ili njihovog praktičnog iskustva se raspršuje. Ova emocija je značajna, ali također daje točniji prikaz vlastitih sposobnosti. 6. Problemi imaju čudnu povezanost s drugim pojedincima. Gubitak roditelja obično je prvi značajan susret s konceptom da ništa nije trajno.
Kada ode osoba koja nas je pokrenula i financirala, očitije je da život ima zaseban ritam i granice. Ovaj spor može biti mučan, ali nas također inspirira da razmislimo o tome kako živimo i što nam je zapravo važno. 7. Stalni izvor tuge Vrijeme zapravo smanjuje intenzitet boli, ali tuga koja ostaje slična je tihoj sjeni koja se osjeća kada netko prepozna poznatu pjesmu, osjeti poznati miris ili vidi nešto što budi sjećanje. Učimo kako živjeti s tim i učiniti ga dijelom nas.
Ova tuga se ne smatra gubitkom, već katalizatorom za ljubav koju smo primili. 8. Usvajanje ili promjena obiteljskih tradicija Mnoge se tradicije održavaju jer roditelji sudjeluju u njima. Kada su odsutni, tradicije se lako napuštaju ili mijenjaju. Blagdani su danas drugačiji. Crni vikendi imaju manji volumen. Bez roditeljske energije i volje, obitelj će tražiti nove načine održavanja kontakta. 9. Točnije razumijevanje životnih prioriteta. Smrt roditelja može biti i doslovna i metaforička, a potonje pokazuje brzinu vremena. Nakon ovog gubitka, mnogi pojedinci će početi cijeniti razgovore, utjehu i pomoć onih koji su još uvijek uključeni. Brige oko materijalnih stvari se smanjuju. Važnost ljudi je veća od važnosti predmeta. Vrijeme je značajnije od postizanja uspjeha. 10. Jedinstveno iskustvo starenja nakon smrti majke. Majčina prisutnost povezana je s osjećajem koji se ne može lako opisati. Kada roditelj umre, ljudi često vjeruju da je posljednji sloj obrane nestao. Čini se da je život odjednom krenuo drugim tokom i predstavio novo lice koje nismo imali.t prije susreo. Ova emocija izaziva osjećaj starosti, osjetljivijeg osjećaja i svjesnijeg protoka vremena nego ikad prije.
