Kada se zaljubimo osjećanja pomute razum i ne vidimo jasno neke stvari. Posebno idealizujemo osobu koju volimo sve do momenta kada ona pokaže svoje pravo lice.
Povremeno se čini da je sve savršeno i da život teče kako se očekivalo, ali onda se dogodi nešto što nas ostavi u stanju potpunog kaosa. To je trenutak kada prepoznajemo koliko smo moćni. Priča koju danas predstavljamo pokazuje kako se u najtežim trenucima može dogoditi novi početak.
Jedna žena, sretna i nestrpljiva, iščekivala je dan kada je trebala upoznati svoje novorođeno dijete. Sve se činilo kao san koji je bio potpun, razdoblje slavlja i iščekivanja. Međutim, za nekoliko sekundi njezin je život bio gotov. Dok je ležala u bolničkom krevetu, oslanjajući se na svog supruga i vjerujući da će biti uz nju u najvažnijem trenutku, dogodilo se nešto nevjerojatno.
Umjesto da bude Pomoćnik, zaključao je vrata i otišao. Čin nije bio samo fizički način zaključavanja vrata, već i simbol izdaje i odricanja. U vrijeme svoje najveće podrške, bila je sama i suočena s boli koja je bila intenzivnija od porođaja. Osjećaj izdaje prožimao je svaki dio nje, što je dovelo do toga da nije imala drugog izbora nego da postane očajna i devastirana.
- Sve što je posjedovala bila je nada: nada da će preživjeti, da će zaštititi svoje dijete i da će imati snage nastaviti. U tami, kada više ne bi mogla funkcionirati, iz nje je izronio val moći za koji nije znala da postoji. Tada je shvatila da žena može steći unutarnju moć kada vjeruje da je potpuno uništena. Umjesto da dopusti prošlosti da je diktira i uništi, odlučila se koncentrirati na najvažniji aspekt svoje ljubavi prema svom djetetu. Imala je svoje povjerenje i kompas kao sidro.
Svaki novi dan predstavljao je izazove, ali i učenje. Stekla je znanje o tome kako živjeti bez partnera, kako stvoriti sebe ni iz čega i kako biti dovoljno moćna i za sebe i za svoje dijete. Bol nije odjednom nestala, već je postala izvor energije za novi početak. Shvatila je da hrabrost nije baš odustajanje, već kretanje naprijed unatoč boli koja slijedi. Ljubav prema djetetu postala je njezina obrana i njezino prosvjetljenje.
Svaki put kad bi se nasmiješila, pronašla je inspiraciju da ustane i nastavi dalje. Stekla je sposobnost biti majka, prijateljica i borac – sve odjednom. Svaki korak koji je napravila rezultirao je novim životom, životom ispunjenim optimizmom i radošću, ali i sviješću o njezinoj osobnoj vrijednosti. Ono što ovu priču čini jedinstvenom jest spoznaja da čak i najveća izdaja može poslužiti kao osnova za novi početak. Kada se jedna vrata iznenada i bolno zatvore, mogu se otvoriti druga, privlačnija i briljantnija.
Ta vrata vode u život u kojem nema tajni, nema ovisnosti o pogrešnim ljudima, već gdje prevladavaju ljubav, istina i samopoštovanje. Život nas često iscrpljuje kroz bol povezanu s njim. Međutim, svaka takva prilika vrijedi iskoristiti. Snaga žene nije se temeljila isključivo na njezinom preživljavanju, već i na njezinoj odluci da poveća svoju snagu kroz bol. Posvetila je svoj život odabiru prošlosti kao tereta, umjesto toga, posvetila ga je podučavanju, a ljubav je bila temelj budućnosti.
U konačnici, konačna poruka koja ostaje jest da muškarac ne može znati koliko je moćan dok ne prođe trenutak potrebe. Izdaja, čak i ako je bolna, može nadahnuti unutarnju snagu i dovesti do boljeg postojanja. Ljubav, posebno majčinska, najmoćnija je sila koja može uzrokovati pojavu nove stvarnosti.
Ova nas pripovijest upućuje da iako neko poglavlje može uključivati bol, svaka osoba ima sposobnost da ga prepiše – onu ispunjenu vjerom, strašću i ljubavlju. Hrabrost, ljubav i izdržljivost i dalje su primarne vrijednosti koje nas vode kroz najteže scenarije i olakšavaju život koji vrijedi živjeti.
