Naša dnašnja tema je genetika koja ima veliki uticaj na naše kako fizičke tako i psihičke osobine. Mnogi smatraju da gene naslijeđujemo direktno od roditelja ali i naše bake imaju veliki u ticaj.
Zašto je naša baka s majčine strane često u središtu naše sudbine? Kako je moguće preuzeti njezine brige, njezine rituale, pa čak i njezinu prepoznatljivu bol, unatoč činjenici da je možda nikada nismo sreli? Iako se ovo pitanje može činiti enigmom, u njemu ima više od same sličnosti s krvlju. To je veza između ženskog pamćenja i loze koja uključuje DNK, kao i nesvjesne kodove obiteljske kulture: sjećanje na preživljavanje, ljubav, gubitak i moć. Ruska spisateljica i mističarka Helena Blavatsky rekla je da je ženska linija “nit između svjetova” koja nosi ne samo energiju već i znanje.
Prema njoj, majka i njezina majka zaštitnice su duhovnog genoma obitelji, koji uključuje i fizičke i mentalne osobine, kao i vibracije sjećanja koje se prenose djeci. Ova teozofska perspektiva sugerira da sama DNK nije jedini izvor našeg podrijetla, već i nesvjesni ostaci njihovih emocija, traume i življenja. Moderna psihogenetika, koja proučava veze između genetike i psiholoških karakteristika, potvrđuje da djeca posjeduju nasljeđe od svojih baka koje se odnosi na emocionalno iskustvo.
Na primjer, ako je baka s majčine strane imala traumu od rata, gubitka ili straha od gladi, ti se učinci mogu manifestirati kod njihove unuke kao neobjašnjiva tjeskoba, kronična napetost ili nejasna krivnja. Unatoč našem nedostatku svijesti o tim povezanostima, naše tijelo i emocije često služe kao svjedoci patnje i iskustava koja nismo doživjeli, ali osjećamo u dubini svog bića. Fenomen “tri generacije u jednoj maternici” objašnjava specifičan intenzitet ove povezanosti. Naime, kada žena nosi dijete, sa sobom nosi stanice jajne stanice koje se mogu koristiti za stvaranje djece, kao i budućih unučadi. Biološki, bili ste u tijelu svoje bake kada je vaša majka bila beba.
- Ova složenost veze odgovorna je za činjenicu da se određena sjećanja i emocionalni kodovi nasljeđuju i ugrađuju u svaku osobu. Iz psihološke perspektive, baka s majčine strane često se smatra arhetipom Velike Majke. Po Jungovom mišljenju, Velika Majka je primarna zagovornica brige, znanja i intuicije. Kroz nju se ženstvenost žene manifestira u prvom vremenskom razdoblju obiteljske loze. Unatoč činjenici da predstavlja ljubav i moć, ona također posjeduje vlastitu sjenu, koja je bila potisnuta u prethodnim generacijama.
Kada baka prepozna te skrivene sjene, često postoji mehanizam duhovnog buđenja i iscjeljenja. Postizanje cilja ili popravljanje obitelji moguće je kada prepoznamo nesvjesne obrasce koje smo naslijedili. Možda dijelite istu sudbinu kao vaša baka, umjesto ove potonje, jer obitelj pokušava prekinuti ciklus. Ako je vaša baka šutjela o nečemu, možda ćete moći progovoriti. Ako je izgubila romantičnu privrženost, možete ponovno rasplamsati tu romantičnu strast. To olakšava vaše nasljeđivanje prijestolja, kao i dovršavanje priče, ono što prethodne generacije nisu mogle postići.
Pokazatelji da vaša baka živi u vama prilično su očiti. Primjećujete paralele u životu: iste probleme, iste tipove pojedinaca, iste gubitke i iste emocije. Često iznenadna melankolija, stres ili osjećaj nesvjesne krivnje nisu vaše osobno iskustvo, već imitacija prethodnih generacija. Također posjedujemo moć naših baka – sposobnost voljeti i unutarnju moć izdržljivosti, za koju vjerujemo da je neobjašnjiv oblik znanja koji nas vodi kroz život. Prepoznavanje specifičnih stvari koje smo naslijedili od prethodnih generacija može biti osnažujuće. Ovaj postupak uključuje kontemplaciju: zamislite narativ koji opisuje napredovanje žena u vašoj obitelji, od bake do kćeri, i zapitajte se: “Što sam iz svojih prošlih života posjedovala?”
Ove slike, iskustva ili misli mogu biti ključ za razumijevanje teme koju treba promijeniti – bilo da se radi o gubitku, samoći, kontroli ili tišini. Jedna metoda popravljanja veze s prošlošću jest prepoznavanje. Samo priznavanje patnje vaše bake i njezino prenošenje oslobađa vas od nje. Sami ste rekli: “Vidim te, bako.” Razumijem vašu patnju. Međutim, to vam više nije teret, jer se oslobađate tih nesvjesnih posuđenica koje nisu vaša odgovornost. Drugi fizički atributi također mogu biti korisni.
Kroz fizičke radnje i nježne vježbe možete osloboditi energiju koja je povezana s prošlošću, a još uvijek je vezana za vaše mišiće. Osim toga, pisanje pisma baki može poslužiti kao simboličan način zaokruživanja ciklusa: „Cijenim tvoj život. Sve što posjeduješ, prenosim ti sa strašću. Sve je to moje, cijenim to.“ U konačnici, zahvalnost je veza koja spaja prošlost i sadašnjost. Izraziti zahvalnost svojoj baki za njezin život. Ja sam tvoj potomak, što znači da više neću biti ograničen na patnju prošlosti, već ću postati njezin širitelj u ljubavi i prosvjetljenju.
Kroz ove procese, ženska linija je više od pukog nasljeđa, ona je također sredstvo komunikacije između starog i novog svijeta, između života i radosti, između gubitka i iscjeljenja. I možda će jednog dana tvoja praunuka iskusiti tvoju moć, ali bez boli. Umjesto toga, posjedovat će tihu vjeru da je obiteljska linija nasljeđivanja konačno izliječena.
