Dubravka Melka, poznata kao Vidovita Vava, bila je ugledna osoba koju je, osim političke elite, posjećivala gotovo cijela jugoslavenska kazališna zajednica. Poznata kao jedna od najpoznatijih vidovnjaka u zemlji, preminula je u kolovozu 2006. Unatoč tome, njezino nasljeđe živi i dalje, dok se rasprave o njoj nastavljaju, odražavajući značajan utjecaj koji je imala na sve koji su s njom bili u kontaktu.
Posebnom prigodom njezin sin Goran Burić iznio je intrigantne aspekte njezina života za časopis Treće oko.Moja majka je iz Bosanskog Novog, a rođena je 1925. godine kao rezultat spajanja dviju najutjecajnijih i najbogatijih obitelji u tom kraju, Cerića i Kapetanovića, rekao je Goran Burić. Nastavio je: Majka joj se zvala Sultanija, a otac Murat. Među svojom braćom i sestrama, bila je jedna od osam sestara i četiri brata; međutim, zadesila ih je okrutna sudbina jer nitko od njezine braće nije doživio svoj dvanaesti rođendan.
- Njezin život bio je obilježen teškim nedaćama, a tijekom Drugog svjetskog rata služila je u partizanima. Unatoč njezinom podrijetlu iz obitelji koja je bila i duhovno jaka i dobro obrazovana, to joj je podrijetlo pružalo malo utjehe. Samo je njezina majka tečno govorila nekoliko jezika, uključujući turski, a odlično je govorila i starogrčki.”
Vava se identificirala kao Jugoslavenka, često navodeći tu činjenicu; prakticirala je svoju vjeru s tihom odanošću, osobito u razdoblju kada se u komunističkom okruženju vjera u Boga mrzila.Mirovinu je dočekala u Beogradu, gdje je 1986. godine počelo javno prepoznavanje njezinih jedinstvenih vizija i talenta, na poziv pokojnog novinara i urednika Radio Beograda Ratka Nikića da gostuje u večernjem programu.
Ratku su, priča Burić, sugerirali prisutnost izuzetne žene, zbog čega ju je i nazvao, iako je oklijevajući, bio skeptičan prema takvim pričama. Kad se javila na poziv, majka je primijetila da je on započeo razgovor izražavajući svoje sumnje. Potom je detaljno opisala da je on sjedio za tuđim stolom i petljao po ključevima u ruci tijekom njihove rasprave te da je na reveru nosio bedž. Zaprepašteni Nikić odmah je ispustio ključeve koje je držao u ruci, pozvao ga da mu se pridruži i tako je započela priča o Vavi… priča o neobičnoj bioenergiji.
Burić se prisjeća dječaka čiji su roditelji proputovali cijeli svijet u potrazi za lijekom za njegovu neobičnu bolest. Naime, dijete je stalno imalo blago povišenu temperaturu koju nijedan liječnik nije mogao ublažiti. U očaju su molili Dubravku, odnosno Vavu, da upozna dijete, zbog čega je ona posjetila i na kraju otkrila dječaka u dvorištu njegove obiteljske kuće.
- Dok je Vavi prepričavala njihova putovanja s djetetom po raznim inozemnim klinikama, nježno ga je milovala po glavi i nakratko držala u krilu. Nakon nekoliko minuta ustala je i objavila da je vrijeme za polazak. Roditelji su je gledali u nevjerici, pitajući se zašto ne pomogne djetetu. Pitali su za temperaturu. Kolika je temperatura? Dijete nema temperaturu.Sigurno ne, zaboga… – izrazio je razočaranje otac, ali je ipak uzeo toplomjer i, čini se, po tko zna koji put procijenio ima li dijete temperaturu. Na njegovo iznenađenje, maleni je bio dobrog zdravlja!
Takvih je slučajeva bilo mnogo, a Vava je bila ustrajna u odluci da ne prihvati nikakvu naknadu od svojih roditelja. Ipak, majka joj je odlučila na neki način izraziti zahvalnost te joj je poklonila zatvorenu plastičnu kutiju u koju draguljari obično pakiraju privjeske. Vava je zatim još jednom iznenadila svoju majku pitanjem: “Kako znaš da volim Nefretetu?” unatoč činjenici da je kutija, naravno, bila zatvorena i izrađena od neprozirne plastike.
Zbunjena žena jednostavno je više otvorila oči jer joj je postalo jasno da moja majka nije mogla imati prethodna saznanja o sadržaju kutije, nastavlja Burić. No, unatoč tome što je bila svjesna značajnih količina bioenergije kojom raspolaže, Vava je radije nije koristila često. Vjerovala je da će se time dio patnje koju je proživjela osoba kojoj pomaže prenijeti na nju.Elitni društveni krugoviKrajem osamdesetih i tijekom devedesetih Vava je ugostio brojne političare i uglednike iz estrade. Među njima je bila sveprisutna želja da se raspituju o raznim stvarima, da gledaju u budućnost i istaknu postojeće probleme.
- Tako je bilo i s najistaknutijim establišmentom tog doba. Održavala je redovitu komunikaciju s Mirom Marković, uz Danicu i Vuka Draškovića, pa je obitelj Burić čuvala bilježnice koje im je Vavi povjerio, a u kojima se nalazi Vukova posveta.Postojala je sveopća sklonost da se od nje traže savjeti, od istaknutih državnika do Lepe Brene i njenog supruga Slobodana Živojinovića, kao i Dafine Milanović, vlasnice renomirane “Dafiment banke”, između ostalih.
Uvažena umjetnica Olja Ivanjicki zadržala je duboku vezu s Vavom ostavivši joj nekoliko svojih najdragocjenijih umjetnina.U to vrijeme Branko Mikulić, koji je obnašao dužnost predsjednika Predsjedništva SFRJ, redovito je komunicirao s Vavom, što svjedoči o njezinom visokom ugledu među političkim ličnostima. Osim toga, često se družila s Veselinom Đuranovićem, najistaknutijim crnogorskim političarem tog doba.
Vjerojatno najznačajniji segment njezine karijere dogodio se tijekom petnaestodnevnog boravka u Gabonu. Dok je bila tamo, postala je tema glasina o vidovnjakinji iz Srbije, što je predsjednika natjeralo da osobno organizira avion da ona bude njegova gošća dva tjedna.
Burić se prisjeća da je jedan od razloga potrage za njom tijekom sukoba u BiH bilo njezino posjedovanje izuzetno živih vizija nestalih. Napominje da je imala sposobnost točnog oslikavanja lokacije ili okoline pojedinca, pokazujući izuzetnu razinu intuicije.Iva kaže da nije ni slutila da je taj dar naslijedila od bake; posljedično, posvetila se “svjetovnim” nastojanjima i uspješno završila akademiju da bi nastavila karijeru dirigentice. Međutim, i ona i Vava, iako sa zebnjom, razgovaraju o Vavinim izvanrednim talentima.
Burić nastavlja: “Da ja posjedujem svo znanje koje ona ima, vjerojatno bih odmah pao. Kakvi su životni izazovi kada čovjek ima potpuno razumijevanje pojedinca pored sebe, takav teret nije lako nositi. Sjećam se kada je jedan od naših bliskih prijatelja, cijenjeni ginekolog, došao sa suprugom u posjet mojoj ženi i meni.
Kasnije me nazvala majka i zamolila da na trenutak porazgovaram s njim. Unatoč tome što nije bila upoznata s tim muškarcem, točno je prepričala konkretne detalje postupka koji je vodio tog dana. Obavijestila ga je da u desnoj ruci drži cigaretu i hitno mu savjetovala da makne “crveno-bijele” sa stola zbog mrlje na plućima. Čovjek se začudio; doista, kutija cigareta odgovarala je bojama koje je opisao Vava. Kada je žurno prišao kolegama liječnicima, dobio je dijagnozu koju mu je prenio neočekivani pozivatelj.
