U današnjem članku donosimo priču o dr Predragu Laleviću, prvom anesteziologu posleratne Jugoslavije i čovjeku koji je punih šesnaest godina bio lični ljekar Josipa Broza Tita.
- U svojoj otvorenoj ispovijesti, Lalević otkriva do sada nepoznate detalje iz života i smrti predsjednika SFRJ, govoreći o trenucima provedenim u njegovoj blizini – od razgovora na brodu „Galeb“ do dramatičnih dana u bolnici u Ljubljani.
Lalević ističe kako je s Titom proveo preko dvije godine na raznim putovanjima, uvijek prisutan tokom najvažnijih državnih misija, ali i u trenucima potpune privatnosti. Bio je svjedok istorijskih događaja poput Brionskog plenuma, kada je smijenjen Aleksandar Ranković, te je pratio Tita čak i na mjestima poput logora u Bileći, gdje je služio kao načelnik saniteta. Prisustvovao je lovovima, državničkim sastancima i situacijama koje su spajale privatno i političko.
Jedna od priča koja se posebno izdvojila dogodila se tokom mirne večeri na brodu „Galeb“, u društvu samo četvoro ljudi: Tita, Jovanke Broz, Miloša Minića i Lalevića. Iznenada, Tito je počeo evocirati sjećanja na susrete sa Dražom Mihailovićem. Govorio je kako tada još nije bilo otvorenog sukoba između partizana i četnika. Prisjetio se da su Dražini komandanti žalili na nedostatak hrane i novca, a Draža je čak iz džepa izvadio nekoliko zlatnika i podijelio ih svojim ljudima.
Posebno je iznenadila Titova izjava da ga je Draža pozvao u šetnju, stavio mu ruku pod ruku i upitao je li Rus. Kada je čuo da je Hrvat, Draža je odgovorio da nema ništa protiv Hrvata i da se bori protiv ustaša. Taj ton simpatije prema političkom protivniku iznenadio je sve prisutne. Tito je otvoreno priznao da mu je Draža bio „slabost“ i dodao da bi, da nije bilo izbjegličke vlade u Londonu, vjerovatno ratovao zajedno s partizanima.
- Jedna od najvećih i do danas nerazjašnjenih tajni ostaje pitanje gdje je Draža Mihailović pogubljen i sahranjen. Lalević se prisjeća kako je Jovanka jednom prilikom direktno pitala Tita gdje je Draža streljan. Tito joj nije odgovorio, samo ju je pogledao, a ona je pocrvenjela. O toj sceni Lalević je kasnije pričao Titovom sekretaru za štampu, ali mu on nije vjerovao.
Govoreći o posljednjim danima Tita, Lalević demantuje glasine da predsjednik nije imao povjerenja u srpske ljekare. Tito je ranije odlazio u Ljubljanu na preglede jer je bio u dobrim odnosima s doktorom Breceljem. Nakon amputacije noge činilo se da se oporavlja, ali su komplikacije nastupile brzo – teška urinarna infekcija i otkazivanje bubrega dovele su do toga da je priključen na dijalizu. Od 26. februara bio je u dubokoj komi, priključen na aparate za disanje.
Prema Lalevićevim riječima, Tito je bio u vještačkoj komi sve do smrti, a ta činjenica nije navedena u zvaničnim izvještajima. To je kasnije otvorilo prostor raznim pričama da su ga ljudi obilazili, razgovarali s njim ili ga hranili, što su, tvrdi Lalević, potpune izmišljotine.
Kada je došao trenutak smrti, scena je bila tiha i dostojanstvena. EKG aparat pokazivao je ravnu liniju, respirator je i dalje radio. Lalević je pogledao profesora Brecelja, koji je klimnuo glavom. Aparati su isključeni, a ljekari su još nekoliko minuta stajali u tišini, svjesni da svjedoče kraju jedne epohe.
- Iza političkog autoriteta i raskošnih državničkih ceremonija, Tito je, kako ga opisuje Lalević, bio čovjek kontradikcija – čvrst u stavovima, ali sposoban za iznenađujuću ljudsku toplinu, čak i prema svojim ideološkim protivnicima. Njegove simpatije prema Draži, koje je iznio u prisustvu malog kruga ljudi, ostaju neobičan detalj koji otkriva složenost njegovog karaktera.
Mnoge tajne su otišle s Titom u grob, ali zahvaljujući svjedočenjima poput Lalevićevog, istorija dobija novu dimenziju. Ona više nije samo niz službenih događaja i političkih odluka, već i zbir intimnih momenata, ličnih dilema i neizgovorenih istina. Dr Predrag Lalević, čovjek iz sjene, ostaje jedan od rijetkih koji je imao priliku vidjeti predsjednika SFRJ izbliza – ne samo kao državnika, nego i kao čovjeka, sa svim njegovim slabostima, sjećanjima i tajnama.
