Ljiljana Habjanović Đurović je jedna od najtiražnijih srpskih spisateljica čije knjige čitaju ljudi širom sveta. Međutim, roman “Petkana”, koji je napisala pre više od 20 godina, ima posebno mesto u njenom životu, jer se iza njega krije neverovatna priča koja je značajno uticala na nju.
Naime, tijekom stvaranja svog poznatog romana “Žensko rodoslovlje” susrela se s brojnim izazovima koji nisu široko prepoznati. Objavljena prije 26 godina, knjiga je od tada prevedena na 11 različitih jezika diljem svijeta.
- U jesen 1995. godine, u četrdeset i drugoj godini života, počela sam pisati roman “Žensko rodoslovlje”. Moji početni pokušaji bili su loši i do te mjere sam se borio s riječima da sam se bojao da sam izgubio svoj talent. Jednog dana sam u suzama molila za pomoć Svetog Nikolu, Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog.
Tada mi je sinula misao: “Zašto se ne moliti svetoj Petki kao žena?” Istovremeno sam zamislio ikonu sveca odjevenu u crveno, okićenu plavim rubcem. Do tog trenutka Sveta Petka nije bila svetica s kojom sam se osjećala povezanom; zapravo, čak sam je izbjegavao. Pisac se osvrće na to kako se ona kao da se pojavila niotkuda, ističući da je Sveta Petka upravo toga dana bila isprepletena situacijom oko njezine kume.
Istog popodneva nazvala me Dušanka Lukić, kuma mog sina koja ga je i krstila. Ispričala je da je bila u manastiru Svete Petke u Izvoru kod Paraćina i osetila iznenadnu želju da uđe u prodavnicu da mi kupi ikonu Svete Petke. Važno je napomenuti da u to vrijeme nije bila posebno pobožna i da je posjećivala samostan u ulozi pomoćnice ministranta. Iznenađena svojim iskustvom, diskretno je upitala da li bih htjela da mi donese ikonu, nastavljajući Ljiljanin narativ.
Napominje da se Svetica na ikoni pojavila identična kao iu svojoj viziji.Bio sam ispunjen radošću i zbunjenošću kada sam shvatio da svetac na ikoni nalikuje onom iz moje vizije. Osim toga, u razgovoru s mojom kumom otkrili smo da je ikonu kupila otprilike u vrijeme kad sam se prvi put pomolio Svetoj Petki, što me ostavilo u čudu.Ta jedina misao i poziv potpuno su preobrazili njezin život, navodeći spisateljicu da se posveti svetoj Petki. Počela je ići u crkvu na Kalemegdan i prigrlila ovog sveca za svog čuvara.
Naravno, počeo sam da odlazim u crkvu koja se nalazi na Kalemegdanu. Od tada je prošlo pet godina. To nas dovodi do 29. prosinca 2000., u petak. Dok sam bio u kapeli Svete Petke, čekajući da celivam ikonu iznad svetog izvora, jasno mi je sinula misao: „Treba da prestaneš sa knjigom koju trenutno pišeš i umesto toga da napišeš roman o Svetoj Petki, i trebalo bi ga nasloviti Petkana!
- Mjesec dana je skupljala hrabrost da počne raditi na tom djelu.Osjetila sam strah. Pitao sam se je li to doista svečeva namjera. Mogu li to postići? Bih li bio sposoban? Prošlo je više od mjesec dana i jednog sam jutra, nakon buđenja, rekao: “U redu. Pokušat ću.Radeći na romanu “Petkana” osjećala je Svečevu prisutnost oko sebe.
Kao što sam napisao, često sam bacio pogled na ikonu Svetice koja se nalazila na mom stolu, i osjetio sam njezinu živopisnu prisutnost. Dok sam radila, sanjala sam je u dva navrata. U prvom snu dala je odgovore na tri pitanja koja su me mučila od moje petnaeste godine. U drugom snu je sa mnom podijelila značajne pojedinosti o sebi, kako je zapisao pisac.Nastala prije više od dvadeset godina, “Petkana” je ove godine ekranizirana. Gledatelji filma primijetili su da budi jedinstvene emocije.
Ljiljani Habjanović Đurović Sveta Petka ostaje vrlo važna.- Od tog vremena prošlo je dvadeset godina. Sveta Petka ima značajno mjesto u mom životu. U teškim trenucima obraćam joj se u molitvi. Kad doživim radost, izražavam joj svoju zahvalnost. Dva puta sam posjetio Iasi i poljubio njezine svete relikvije. Sanjao sam je i nekoliko puta, osobito kad je imala važne poruke za prenijeti. Prvenstveno me usmjerava i potiče na nove korake na mom vjerničkom putu, zaključila je Ljiljana.
Rođena 1953. godine u Kruševcu, gde je završila gimnaziju. Potom je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Njezina karijera uključivala je i novinarski rad u “DUGI”, jednom od najuglednijih časopisa u Jugoslaviji.
Od 1996. najčitanija je i najtiražnija srpska književnica, a nakon 2000. postiže zapažene međunarodne uspjehe. Opus joj je 17 romana, 9 knjiga za djecu i zbirka poezije. Među njezinim najpoznatijim naslovima su “Žensko rodoslovlje”, “Petkane”, “Igre anđela” i “To je ljubav svijeta.
