U životu uvijek trebamo pažljivo odabrati svoje uže krugove ljudi i paziti na to da imamo jako dobre odnose s njima. Danas vam otkrivamo šta odaje ljude koji su loši za vas.
U svakodnevnim situacijama stvari obično nisu onakve kakve se na prvi pogled čine. Oni koji nam se smiješe, daju nam savjete i sami se smatraju dobronamjernima često nisu namijenjeni primatelji naših dobrih želja. Suprotno od ovoga su najštetnije vrste negativnog utjecaja koje se kriju u ugodnim riječima, brizi i prividnoj intimnosti. Ovi odnosi nemaju vidljivih ozljeda, ali s vremenom narušavaju samopouzdanje, uzrokuju unutarnju nesigurnost i mijenjaju način na koji osoba vidi sebe.
Riječi imaju ogroman kapacitet. Mogu uzdići, ali i uništiti, često snažnije od otvorenog neprijateljstva. U tim situacijama najvažniji faktor nije ton glasa ili osmijeh, već poruka koja ostaje nakon razgovora. Ako stalno vjerujete da ste inferiorni, zavedeni ili krivi zbog tuđih riječi – to nije slučajno. To je pokazatelj drugog koncepta skrivenog iza pojma “briga”. Jedna od najčešćih shema za manipuliranje tekstom je započinjanje rečenica s oprezom. Kada netko tvrdi da govori “u ime brige”, to često funkcionira kao štit.
Ta si osoba daje alibi za sljedeće događaje – kritiku, prezir ili uvredu. Ako prkosite, lako ćete biti smatrani nezahvalnima ili preosjetljivima. Svrha nije pomoći, već osjetiti vlasništvo i superiornost. Riječi koje sugeriraju da nešto ne možete razumjeti posebno su štetne. One vas izravno ne napadaju, već vam oduzimaju priliku da imate osobno mišljenje. Dodaje se osjećaj intelektualne ili emocionalne inferiornosti. Cilj nije objasniti, već spriječiti vas da se oslanjate na vlastite prosudbe i umjesto toga prihvatite savjete drugih.
Izjave koje su popraćene lažnim objašnjenjem nisu manje štetne. Kada vas netko unaprijed zamoli da se ne razbjesnite, vrlo je vjerojatno da će se dogoditi nešto uvredljivo ili ponižavajuće. To vješto prebacuje teret na vas. Ako odgovorite, problem ste vi, a ne sadržaj izgovorenih riječi. Manipulacija se tada skriva ispod krinke, dok bitna komponenta ostaje ista – povreda.
Druga uobičajena strategija je pokušaj privlačenja većine koja ne postoji. Fraze poput onih koje svima padaju na pamet, ili samo izražavam što drugi ljudi ne bi trebali raditi, stvaraju pritisak i osjećaj usamljenosti. Pojedinac pokušava prenijeti svoje mišljenje kao općeprihvaćenu istinu, dok vas stavlja u poziciju nekoga tko se protivi “stvarnosti”. To umanjuje vašu sigurnost i stvara dojam da ste sami protiv svih ostalih, iako to u stvarnosti obično nije slučaj.
Povrede prikrivene kao šala posebno su iritantne. Kasnije se ruganje opravdava humorom, što nije štetno. To je oblik neizravne agresije koja izaziva strah. Ako se prepirate, tvrdit će da vam nedostaje humora. Ako šutite, provokacije se ponavljaju. To potiče vaš propast tijekom vremena, dok se druga strana osjeća moćnije. Lažna iskrenost nije manje bolna. Oni koji cijene priliku prenošenja negativnih informacija često uživaju u emitiranju pozitivnih poruka.
- Izgledaju kao utjelovljenje razuma i istine, ali u stvarnosti usađuju tjeskobu, zbunjenost i strah. Njihova iskrenost se ne povećava, već se raspršuje, a cilj nije da se osjećate dobro, već osjećaj moći koji proizlazi iz toga što vas bacaju u zrak. Ključno je prepoznati da te osobe rijetko preuzimaju aktivnu ulogu neprijatelja. S druge strane, često su povezane jedni s drugima: članovima obitelji, prijateljima, suradnicima ili partnerima. Upravo zbog blizine njihov utjecaj je veći. Riječi su popraćene osmijehom, ali iza njih stoji težak uzdah, unutarnji nemir i nedostatak emocionalne energije koja se s vremenom nakuplja. Najvažniji instrument koji svaka osoba posjeduje je njezin osobni osjećaj. Stalna bol nije namjerna, već signal.
Tijelo i um često percipiraju opasnost prije nego što je um sposoban opisati. Ignoriranje ove emocije dovest će do većeg gubitka samopouzdanja, dok je prepoznavanje toga prvi korak u zaštiti sebe. Postavljanje granica nije pokazatelj slabosti, već samopoštovanja. Ne morate svima reći što osjećate ili zašto, niti imati pravo utjecati na vaše odluke. Pametne osobe ne samo slušaju što se govori, već i primjećuju emocije koje proizlaze iz rasprave. Taj osjećaj često je najtočniji pokazatelj tuđe namjere.
Postoje rečenice koje ne uzrokuju ozljede, ali uzrokuju dugoročnu štetu. Ne viču, ne prijete i ne napadaju vas izravno, već mijenjaju način na koji razmišljate o sebi. Ako ih primijetite u svom društvu, to nije problem. To je upozorenje. Ova stvar postoji s razlogom.
