Danas se vraćamo u sedamdesete godine prošlog vijeka kada je jedan slučaj šokirao cijelu svjetsku javnost. Tada na raspolaganju nismo imali DNK analize i nauka nije bila napredna kao danas.
Priča Marine i Igora Jurjeva iz Kaluge početkom 1970-ih šokirala je tadašnju sovjetsku populaciju, a danas se ova priča prepričava kao jedna od najneobičnijih i najtragičnijih obiteljskih priča. BalkanNews Balkan News App Marija se skliznula s izbočine i umrla uz partnera: Suprug Ilija pojavio se kao ponosni udovac, a obdukcija otkrila surovu istinu. Živjeli su u mirnom braku i željno iščekivali svoje prvo dijete. No, trenutak koji je trebao dovesti do sreće postao je izvor boli, sumnje i niza nesretnih događaja. Bila je 1971. godina kada je Marina rodila dijete. Umjesto sreće, iskustvo poroda bilo je potpuni šok – dijete je bilo tamne puti i nije nalikovalo roditeljima.
Igor je odmah prepoznao mogućnost prijevare, vjerovao je da ga je žena napustila. Njegova ljubomora i bijes bili su toliko jaki da je pokupio svoje stvari i otišao iz kuće. Marina, zbunjena i očajna, ostala je sama s tek rođenim djetetom, sve je uvjeravala da nije lagala mužu. Liječnici su pretpostavljali da su je možda naslijedili neki preci, no Igor nije htio povjerovati u to. Mjesec dana nakon toga dogodila se još jedna tragedija. Marina je s brojnim ozljedama smještena u podnožju kamenih stepenica, dok je beba ostala neozlijeđena u kolicima na vrhu. Iako se isprva mislilo da se slučajno spotaknula, očevidac je opisao da je ženu odvezao biciklist koji je potom pobjegao.
- Sumnja se odmah usmjerila na Igora, jer je imao Harley-Davidson i jer su ljudi prepoznali da prijeti supruzi, a svjedoči i djetetu. Ljubomora, nepoznate okolnosti i nedostatak povjerenja korišteni su da unište cijele obitelji. Tekstovi pokazuju da je sovjetska policija teško razlikovala obiteljske razmirice od kriminalnih aktivnosti, razlika između privatnog i javnog života često je bila dvosmislena. Izvor: Večernji list. Istraga je bila u tijeku, a Igor je na kraju uhićen.
Na ispitivanju je priznao da je bio bijesan, čak je tražio stranca iz Francuske, Afrikanca Fabiena, za kojeg su mještani pričali da je zaljubljen u Marinu. Međutim, zakleo se da ženu nikada neće pustiti niz stepenice. Kasnije se pojavila značajna svjedokinja – visoka stranačka dužnosnica Natalija Rudinskaja, koja je rekla da je Igor u to vrijeme bio s njom i da se nalazio ispred građevine. Njena izjava spasila ga je zatvora. Međutim, problem još uvijek nije riješen. Kasnije je počela prava drama u bolničkom rodilištu, gdje se Marina porodila.
Liječnik Jevgenij Barišnjikov, koji je bio nazočan porodu, preminuo je u nepoznatoj nesreći – udario ga je kamion, a kasnije se otkrilo da je vozilo nestalo. Kasnije je ubijena i babica Irina Soniceva, koja je sudjelovala u porodu. Detektivi su prepoznali da u svemu postoji i mračna strana, da beba možda uopće nije njihova. Istraživanja krvnih grupa, iako ni danas nisu precizna, pokazala su da Marina i Igor nisu roditelji tamnoputog djeteta. To je značilo da će dijete biti smješteno na rodiljni odjel. Policija je ubrzo zaključila da je u svaki zločin umiješan kriminalac Fjodor Šapoval, koji se predstavljao kao interni zaposlenik. Kada je uhvaćen, priznao je da ga je zaposlila Natalija Rudinskaja, moćna službenica.
Blic navodi da su slučajevi dijeljenja beba u bolnicama koje zbrinjavaju trudnice i danas popularni, jer su u njima prisutni strah, nemoć i zlouporaba moći. Ovaj događaj u Kalugi pokazuje koliko je povjerenje u zdravstveni sustav i institucije ključno za stabilnost obiteljskog života. Autentično: prava stvar Priča o Nataliji bila je uznemirujuća. Kao starija žena upustila se u ljubavnu vezu sa svojim vozačem Igorom koji je sa suprugom čekao dijete. Zbog toga se u njezinoj glavi rodilo bolesno razmišljanje: ako ne može imati njega, barem može imati njegovo dijete. Svojim financijskim blagoslovom i položajem plaćala je liječnika i babicu da preinače dijete.
No, stvari nisu išle kako se očekivalo – jedina održiva alternativa bila je tamnoputost, što je dovelo do svih sumnji i tragedija koje su uslijedile. Kako bi prikrila tragove, Rudinskaya je dala upute za uklanjanje svjedoka, kao rezultat toga, Baryshnikov i Sonicheva su ubijeni. Njezinu hladnu strategiju izravno je razotkrila izjava Fjodora Sapovala. U konačnici je Natalija sve priznala te je osuđena na sedam godina zatvora, dok je Shapoval dobio najstrožu kaznu. Kurir smatra da je slučaj Jurjev i dalje u sjećanju kolektiva kao primjer pogubnosti ljubomore i opsjednutosti smrću. No, završetak ove priče dao je tračak svjetla – Marina i Igor su uz pomoć nadležnih uspjeli pronaći svoje pravo dijete.
Oprostili su, obnovili obvezu i vratili se obitelji, nisu zaboravili tamnoputog dječaka s kojim je sve počelo. Autentično: Kurir Narativ Marine i Igora pokazuje kako bolesna strast može dovesti do niza nesretnih događaja. Od sumnje do ljubomore, preko nasilja i smrti, do sudskog procesa koji je otkrio brutalnu zavjeru, sve to može loše utjecati na dvoje običnih ljudi.
Međutim, na kraju su trasirali svoj put natrag jedno do drugoga, prepoznajući da ljubav i istina, unatoč svojoj kasnoj prirodi, imaju sposobnost zaliječiti najdublje rane. Ova pripovijest još uvijek služi kao primjer razlike između strasti i ovisnosti, između ljubavi i mržnje, između destrukcije i ljubavi. Također, poruka da i nakon najmračnijih trenutaka obitelj može ponovno pronaći put do svjetla.
