Priča o Merimi Buzimkić i Dušanu Pavloviću počela je u oktobru 1992. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini, kada su nacionalne i verske razlike često izazivale sukobe i podele. Ipak, njihova ljubav je dokazala da ljudske veze mogu prevazići granice koje su tada mnogima izgledale nepremostive.
Ratne 1992. godine Melima je iz Knina stigla u Beograd i potražila utočište kod tetke u Bataneši. Onda ju je sudbina spojila sa Dušanom, Srbinom iz Beograda. Njihov prvi susret dogodio se 22. listopada, u vrijeme kada su razlike među ljudima često značile život ili smrt. Unatoč teškim vremenima i nesigurnostima, ljubav između Merime i Toussainta procvjetala je u jednom od najmračnijih razdoblja novije povijesti Balkana.
- Ono što je počelo kao slučajan susret brzo se pretvorilo u nešto više. Mjesec dana nakon što su se upoznali, Duchamp je pozvao Merimu na svoju zabavu, što je bio razlog njihovog pomirenja. Merima u to vrijeme nije imala nikakvih informacija o svojoj obitelji koja je tijekom rata ostala u Bosni. Unatoč teškim okolnostima i neizvjesnosti, Merima se odlučila udati za Toussainta, au prvoj zajedničkoj godini vrijedno su radili i štedjeli novac za vjenčanje. Unatoč poteškoćama, njihova je ljubav ostala jaka i ubrzo su dobili dvoje djece.
Otac nezadovoljan izborom svoje kćeriNo, Marijina obitelj nije odmah prihvatila njihovu vezu. Osmanski svećenik koji je ostao u Bosni isprva nije bio zadovoljan njezinim izborom da se uda za pravoslavca. Međutim, kada je Osman upoznao Toussainta, njegovo se mišljenje promijenilo. Shvatio je da je Dušan dobar čovjek i s vremenom postao omiljeni zet obitelji Bužimkić. Ovo je važan korak u prevladavanju pristranosti i prihvaćanju različitosti.
- Zanimljivo je da je Marijina obitelj bila vrlo raznolika. Sestra joj se udala za Amerikanca i sada živi u New Yorku, dok je druga sestra ostala u Bosni i udala se za muslimana. Ova transnacionalna obiteljska struktura utjelovljuje otvorenost i toleranciju prema različitim vjerama i nacionalnostima. Otac Osman danas s ponosom napominje da njegova obitelj poštuje tri različite vjere, što je znak velikodušnosti i mudrosti stečene životnim iskustvom.
Unatoč ratnom okruženju i napetostima, Merima se nikada nije suočila s otvorenim neprijateljstvom zbog svoje nacionalnosti. Ljudi su znali odakle je, ali nikad je nisu vrijeđali ili sramili zbog svog porijekla. Ovo još jednom dokazuje da unatoč ratu i sukobima, mnogi ljudi mogu zadržati svoju ljudskost i poštovanje prema drugima.
- Sada, više od trideset godina nakon vjenčanja, Merima i Dušan zajedno slave kršćanske i muslimanske praznike. Njihov zajednički život primjer je kako ljubav, poštovanje i razumijevanje mogu pobijediti sve prepreke, čak i one koje se čine nepremostivim. Svoju djecu odgajaju u duhu tolerancije, učeći ih da je najvažnije tko je tko, a ne koje je vjere ili nacionalnosti.
Priča o Merimi i Dušanu svjedočanstvo je o snazi ljubavi i odnosa u prevladavanju dubokih podjela i sukoba. Njihovi putevi dokazuju da, unatoč svim našim razlikama, možemo živjeti u slozi i poštovanju. Njihova ljubav prešla je granice koje su mnogi tada smatrali nepremostivim, a zajednički život postao je simbol nade i pomirenja.
