Leontina Vukomanović evoluirala je u figuru od značaja nadilazi obične pop zvijezde. Proteklih godinu dana surađivala je sa zborom Čarolija u Beogradu, gdje je nastupila na Savskom trgu u sklopu programa Zimska bajka. Osim toga, svoj rad s Novom započela je na dan otvaranja Ulice otvorenog srca.
Cijenjeni pjevač, skladatelj i tekstopisac odvojio se od mikrofona prije mnogo godina, au novije vrijeme dominantno se posvetio radu s mladima, a obnaša i dužnost pomoćnika direktora za programe Dječjeg kulturnog centra Beograda. U intervjuu za magazin Style razmišlja o svom odrastanju i karijeri koja traje više od tri desetljeća. On raspravlja o podrijetlu Čarolije i je li anticipirao njezinu trajnu prisutnost kroz godine.
- Saradnja Saše Mirkovića i mene postoji od 2004. godine, a potekla je od moje skladbe pjesme Lane moje. On je na ideju došao svjestan moje strasti prema dječjoj glazbi, sferi u koju su me uveli Minja Subota i Aleksandar Korać. Inauguralni festival održan je u Zaječaru, a na kraju smo prošli sedam gradova širom Srbije, a kulminirali smo velikim finalom u Sva centru.Koji su najvažniji izazovi s kojima se trenutno susrećete?
(Smijeh) Umjetnici često prkose racionalnosti, zbog čega nas je teško kategorizirati unutar određenog okvira. Stoga smatram da je najjednostavnije baviti se aktivnostima kao što su skladanje, nastup na pozornici ili rad u studiju. S druge strane, najteži aspekt moje profesije leži u pripremi projekata, osiguravanju financijskih sredstava i zagovaranju financijske potpore. Tijekom godina, imao sam sreću da ovaj aspekt posla nije pao na mene. Saša Mirković moj je partner u ovom pothvatu, dopuštajući mi da služim isključivo kao umjetnički direktor kako bih ostvario svoje kreativne težnje. Festivalom i Dječjim beogradskim proljećem nastojim promovirati domaće stvaralaštvo među djecom.
Zanemaruje li se dječja kreativnost? Ima li nasljednika Duška Radovića i Minje Subote?Sigurno. Vjerujem da se doba legendi – koje čine Ljubivoj Ršumović, Minja Subota, Dragan Lukić, Slobodan Stanišić i Milovan Vitezović – neće ponoviti u bliskoj budućnosti. Ti su pojedinci pisali s istinskom strašću, oslobođeni potrebe da svoj jezik prilagode suvremenim trendovima. Trenutačno se u poetskom krajoliku nalazi samo nekolicina pjesnika, dok pisci za djecu i dalje napreduju.Na kraju godine obilježili ste 18. obljetnicu zbora Čarolija.
Kad me pitaju o godini početka moje karijere, nalazim se u nedoumici. Moje početno iskustvo pratećeg vokala dogodilo se 1991. godine, kada sam prvi put stao na pozornicu pred mikrofon, što je ujedno označilo i moj debi kao skladatelj. Iako sam album izdao 1996. godine, moj prvi pjevački nastup dogodio se 1992. godine. Prema Sokoju, moja se djela izvode 32 godine. Čarolija je svoje punoljetstvo obilježila koncertom u Sava centru. Ne vodim računa o godinama. Stvarate li trenutno neki novi materijal za djecu?
Trenutno sam angažiran u procesu pisanja. Obično istovremeno skladam i tekstove i glazbene note. U listopadu, tijekom manifestacije Radost Europe, rodila se ideja o stvaranju novogodišnje pjesme, potaknuta okupljanjem djece iz cijele regije. Ova kompozicija, iako je namijenjena da bude svečana, nadilazi novogodišnju temu i utjelovljuje bezvremensku poruku. Zagovara mir, ljubav i toleranciju, naglašavajući našu temeljnu jednakost – istinu koju djeca inherentno razumiju, ali često postaje zamagljena u odrasloj dobi. Trenutno razvijam divnu božićnu pjesmu, koju bismo mogli izvesti u bliskoj budućnosti.
- Volite li praznike i darove?Blagdani za mene imaju veliku vrijednost, prvenstveno jer evociraju sjećanja na djetinjstvo i potiču veći osjećaj povezanosti među ljudima. Povremeno mi jednostavan crtež može donijeti neizmjernu radost, jer ne stavljam naglasak na materijalna dobra. Nedavno sam na koncertu Sergeja Ćetkovića doživio potresan trenutak. Mlada djevojka s ocem je prisustvovala predstavi i s nestrpljenjem iščekivala njezin završetak. Sjedeći u prvom redu, tražila je da njezin crtež prenesem Sergeju. Rado sam pristala, a snimili smo mu i video poruku. Svladana emocijama, rekla je: “Dragi Sergej, ja sam tvoj najveći obožavatelj; obožavam sve tvoje slike.” Što može biti ljepše od toga? Crtanje ga je čekalo u svlačionici… Tako je često dovoljna lijepa riječ i osmijeh.
S kojim poteškoćama se susrećete u ulozi majke kćeri tinejdžerice?Kao majka zalažem se da moja kćer zadrži dijete koje nosi. Kod kuće još uvijek imamo lutke s kojima se igra i spava. Posjeduje duboku ljubav prema glazbi i bavi se skladanjem vlastitih djela. Zapravo, postigla je najveći rezultat na natjecanju dječjih skladatelja. Osim toga, uživa u pjevanju. Iako je na pragu adolescencije, još nije u potpunosti zašla u tinejdžerske godine.
Hoće li odlučiti oponašati putove svojih roditelja?On neće. Trenutno je razvila interes za biologiju. Dijete promatra životni stil umjetnika. Prioritet neka mu bude završetak škole, a glazbom se može baviti iz hobija u svakom trenutku.Imate li odgovore na svaki njen upit?
– Možda je teško povjerovati, ali ja sam to doista doživio. Raspituje se o širokom spektru tema, posebice o zdravstvenom i psihološkom savjetovanju u današnjem svijetu. Moje sudjelovanje u zboru opremilo me vrijednim pedagoškim vještinama. Stoga je ključno da se djeca uključe u aktivnosti s jasnim razumijevanjem. Nadalje, naš zbor ističe važnost timskog rada. Istovremeno, njeguje djecu i potiče njihovu sposobnost ljubavi. Značajno je da je moje dijete svoja najbliža prijateljstva steklo u zboru, a ne u vrtiću ili školi. Kako gledate na vlastito odrastanje?
- Moje rane godine karakteriziralo je obilje glazbe. Sa samo dva televizijska kanala na raspolaganju, često smo se bavili kontinuiranim gledanjem programa za djecu, a istovremeno uživali u operama i baletu. Nasuprot tome, današnja djeca ili zanemaruju ove oblike zabave ili ih nemaju priliku iskusiti. Mnoštvo dostupnih opcija sada ih navodi da traže samo kratke trenutke zabave. Dakle, primarna razlika između mog djetinjstva i djetinjstva suvremene djece leži u brzini konzumiranja medija i golemoj količini informacija koje su im dostupne.
Privlači li vas pop glazba i dalje?Ne. Shvatila sam da je uloga skladateljice znatno manje stresna, dok biti pjevačica zahtijeva znatno više vremena van doma – trošak koji si kao samohrana majka ne bih mogla priuštiti.
Kakvo je iskustvo roditeljstva djece u suvremenom društvu?U suvremenom društvu mnogi roditelji biraju put manjeg otpora, a među njima sam i ja. Ponekad mi radne obveze opterećuju vrijeme. Ne spadam u roditelje koji zabranjuju korištenje televizije ili telefona, niti inzistiram na peticama. Najvažnije mi je da moje dijete doživi sreću u našoj vezi, da zagrljaji i poljupci koje dijelimo tijekom dana budu iskreni i da se osjeća ugodno povjeravajući mi se u svakom trenutku.Koje se godine smatraju najpovoljnijim za ženu? Kakve uvide pruža vaše iskustvo?
Posebno je značajno razdoblje između tridesete i četrdesete godine. U konačnici, ovisi o tome ima li netko obiteljske obveze; međutim, za mene su te godine bile najispunjenije jer sam bio samac. Imao sam slobodu slijediti svoje želje, potpuno se baviti životom, putovati i uživati. Naravno, ovaj samofokusirani pristup proizašao je iz odsutnosti obiteljskih obaveza. Do tada sam već izgradio svoju karijeru. Stoga smatram da su najpovoljnije godine za ženu one u kojima je oslobođena obaveza prema drugima, poput djece. Željno očekujem svoju sljedeću fazu vitalnosti za otprilike pet godina.
Koju biste regiju svijeta odabrali ponovno posjetiti?Odabrao bih ponovno posjetiti Maldive, s njihovim netaknutim oceanom i azurnim pijeskom. Nasuprot tome, imao sam iznimno iskustvo u Kanadi prošle godine, gdje sam proveo mjesec dana; međutim, nisam istraživao onoliko koliko sam želio. Moja putovanja bila su ograničena na središnju i južnu regiju, a saznao sam da je sjeverno područje jednako zadivljujuće.Imate li želju koja ostaje neispunjena?Nemam nikakvih želja osim nade da će Zbor Zbora dobiti svoj namjenski prostor.
