Preljuba je danas postala najnormalnija stvar i sve češća je pojava među ljubavnim parovima. Danas smo za Vas pripremili jednu priču u kojoj se desilo slično Miroslavu sa njegovom partnericom.
Miroslav nikad nije bio sklon zavisti. Njegovi prijatelji i suradnici prepoznali su ga kao mirnog, racionalnog i pomalo suzdržanog čovjeka koji je tipično tih. Međutim, kada je sumnja zavladala njegovim brakom, odmah je ispitano sve što je do tada izgradio. Njegova supruga Ana nedavno je objavila da je trudna, a vijest koja bi za svakog drugog muškarca bila slavlje postala mu je teret. Bez ikakvog razloga sinula mu je ideja da dijete koje ona nosi nije njegovo, već da je uzrok tome njegov kolega Marko.
Marko je bio popularan u organizaciji, uvijek je bio voljan pomoći i imao je ugodnu osobnost. Njegovo druženje s Anom bilo je očito, au Miroslavovim očima to je druženje postalo previše intenzivno. Unatoč nedostatku dokumentacije, glavu su mu svake večeri pune sumnje. Umjesto da razgovara sa suprugom ili bratom, odlučio je smisliti plan: zamku koja će mu, nadao se, otkriti istinu.
Njegova je ideja bila jednostavna, ali i štetna. Napravio je uređaj za snimanje glasa u svom domu koji je snimao cijeli razgovor i tekst. Nadao se da će to otkriti njihovu navodnu tajnu. Čekao je danima prije nego što je počeo slušati duge rasprave i pretraživati poruke, ali nije mu nedostajalo ništa što bi izazvalo gubitak povjerenja. Umjesto da popusti, Miroslav se odlučio na veći skok. Jedne večeri, Ana je mislila da je on u patroli na svom poslu, ali on se umjesto toga ranije vratio svojoj kući.
Kaput i ruksak je namjerno ostavio u autu kako bi izgledalo da još nije stigao. Do stana je stigao tiho, svjestan svog najvećeg straha. Umjesto toga, promatrao je Anu kako sjedi na sofi s knjigom u ruci, zajedno sa zdjelom voća i šalicom za čaj. Mirna i uobičajena priroda scene bila je poražavajuća za njega – nedostajali su mu dokazi, ali je i dalje odbijao vjerovati da je pogriješio. Sljedeća komponenta njegove infrastrukture bila je namijenjena. Organizirao je piće s Markom, o čemu je želio razgovarati s njim. Umjesto toga, pokušao je s “psihološkom igrom”.
- Naveo je da dijete nije njegovo i da su mu objašnjena sva objašnjenja. Marko ga je zbunjeno pogledao, potom je prasnuo u smijeh i rekao Miroslavu: “Nisi tipičan!” Smijeh mu je potom prerastao u nevjericu, a potom i u sprdnju koja je prostrujala kafićem. Nekoliko kolega koji su sjedili za susjednim stolom sve je čulo i onda se počelo smijati. Vijest o “velikom otkriću” brzo je postala javna. Umjesto da prizna krađu, Miroslav je postao meta šale.
Njegova pohlepa, njegova želja da locira istinu u područjima u kojima je nema, doveli su do toga da postane protagonist tragične šale. Kolega je ispričao događaj, mijenjajući scenu svojim svečanim tonom i Marokovim radosnim smijehom. Ana je brzo saznala za sve. Nije sumnja bila ta koja je negativno utjecala na nju, već način na koji se njezin suprug ponašao – bez razgovora, bez povjerenja, s potpunim gubitkom intimnosti. Objasnila mu je što uzrokuje njezinu bol, a da to nije nužno rekla naglas, to bi mu omogućilo da razumije. Ali ovo? To se smatralo nepoštovanjem, ne samo prema meni, već i prema našem djetetu.
Miroslav je prepoznao da mu je nedostatak sigurnosti najveći protivnik. Namjeravao je biti stabilan, ali je umjesto toga izgubio vjeru i utjecaj. Ljudi su ga ismijavali, a on je vjerovao da je cijeli njegov svijet u ruševinama. Ono što je započelo kao sredstvo očuvanja njegovog braka postalo je tragedija koja je mogla uništiti sve njegove voljene. Međutim, pripovijest tu nije završila. Nakon što je mjesecima razmišljao o situaciji, Miroslav je odlučio potražiti stručnu pomoć.
Naučio je da ljubav bez povjerenja nema temelja i da je sumnja štetnija od drugih. Unatoč činjenici da je Ani trebalo vremena da mu oprosti, obećao je da će pokušati obnoviti ono što je izgubio. Njegov narativ se u društvu održavao kao kratka priča u kojoj su ljudi uživali, ali za njega je to bila bolna lekcija. Otkrio je da je najštetnija zamka ona koju sami sebi stvorimo.
