Na svadbu je doveo Crnogorku iz Beograda.Mirza je poznata po predanosti igri i osobnoj karizmi. Vrlo rano se oženio Crnogorkom iz Beograda. Njihova je ljubav bila jaka, ali prevelika da bi podnijela pritisak njegova užurbanog života, slave i unutarnjih borbi. U tom razdoblju postao je ovisan o konobama i alkoholu. I dalje je veliki Mirza Delibašić, ali na terenu se vidi njegova umornost od života. Kada je braku došao kraj, Mirza ga je okončao onako kako je igrao košarku – direktno i odlučno. Ostavio je poruku na praznoj kutiji cigareta ispred vrata njezina stana:
- Dogovorili smo se da ćemo se razvesti.Podržavat ću tebe i Darija. “Iako se preselio u Madrid i karijeru nastavio u Real Madridu, njegov život više nikada nije bio isti. Alkoholizam i nostalgija za Sarajevom su ga nemilosrdno napali.Mirza je ponovo pronašao ljubav u Slavici Šuki, Srpkinji s Pala. Kad su počeli izlaziti, jugoslavenski tisak je pisao da je “izgleda bilo nade”. Sina su nazvali Danko, što opet pokazuje da nije imao neka velika muslimanska svojstva, bez obzira što su o njemu često pisali.
Ipak, unatoč ljubavi i obitelji, Mirza nije mogao pobjeći zlom demonu. Njegove autodestruktivne tendencije nastavile su se tijekom njegove karijere i počele su mu uzimati danak. Mirza i Slavica upoznali su se zbog zajedničke ljubavi prema košarci, koja ih godinama povezuje. Slavica je često govorila da je košarka ta koja ih je bolje razumjela, pa su se međusobno podržavale na košarkaškom polju. To je prostor gdje se razumiju, alkoholizam je Mirzin izbor i on je sam na tom putu.
Iako je Slavica nakon rođenja sina Danka željela prestati sa sportom, Mirza ju je uvjerio da ne odustaje, podržavajući njene ambicije. Njena majka Milena pomogla je u brizi o djeci, pa se Slavica vratila košarci, dok je Mirza svoje obaveze povezivao s KK Bosna. Obitelj Delibasi živi u slozi i ima jasnu podjelu poslova u obitelji. Slavica je hraniteljica obitelji, a Mirza, iako zauzet poslom, ostaje vjeran svojoj obitelji. Njegov odnos sa sinovima Darijom i Dankom bio je poseban. Sa najstarijim sinom Darijom iz prethodnog braka gaji prijateljski odnos temeljen na iskrenosti. Slavica je odlično prihvatila Darju. Mirza se nada da će mu oba sina nastaviti sportsku karijeru, ali najviše od svega cijeni njihove želje. On nije roditelj koji svojoj djeci nameće određeni stav.
- Tko je zapravo Slavica?Slavica je prije udaje bila poznata po svojoj ljubavi prema luksuznoj modi, no sada je fokus prebacila na obitelj. Iako se manje bavi modom, ostaje predana usavršavanju svojih vještina u kuhinji, au intervjuima je izjavila da često savjetuje svoju majku Dudu. Njene punjene paprike omiljene su među našim prijateljima, pa tako i kod pjevača Davorina Popovića – kroz osmijeh je rekla Slavica.
Slavica je u suzama izrazila tugu što Mirza neće imati priliku upoznati četvero unučadi. Najgore mi je što Mirze nema. Ovo me uvijek duboko dirne. Kad bi barem mogao nešto doživjeti. Bio sam zabrinut zbog nepravde i osjećao sam da stvari moraju biti takve. Ali nemoguće je boriti se protiv ovakvih stvari. Mislim da će Mirza biti preponosan i presretan. Žalosno je što je Mirza umro tako mlad. I moj otac je umro mlad, ali je doživio dan kada se Danka rodila. To rastužuje i mene i Danka – rekao je Delibašić.
Još se sjeća trenutka kada je bila trudna s Dankom. “Budući da sam imala spontani pobačaj kao i Mona, ostala sam nekoliko dana u bolnici. Mirza me nazvao i pitao: ‘Želiš li imati bebu? Ako ne, reci mi'”, kroz osmijeh je ispričala Slavica, s ljubavlju se prisjećajući tog događaja.Bosanski rat uništio je sve što je Mirza volio – njegov grad, prijatelje, njegovu zemlju. Iako je bio blag i tih čovjek, nosio je teret nesanice, tuge i razočaranja. Nakon moždanog udara nestao je iz javnosti, no Davorin Popovich ostao je s njim do kraja.
Njegova veza s Davorinom, simbolom sarajevskog duha, posebna je priča. Oboje su voljeli život, glazbu, druženje i alkohol. Posljednju fazu Mirzinog života proveo je s prijateljima koji su ga najbolje poznavali. Davolin je bio taj koji je bio uz njega u najtežim trenucima, a zajedno su podnijeli teret rata i promjena koje su ih zadesile.Nažalost, njihova tuga postala je zajednička sudbina – po vlastitim riječima umrli su “na rate”.
